Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1050/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurca i Jabuka d.o.o. Rijeka, protiv tuženika VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-84/2025-6 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-84/2025-6 od 26. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.858,12 EUR/ 14.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.03.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.03.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2022.g. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici SI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku VI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica pobijajući je zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno cijenio provedene dokaze, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

8. U konačnici, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, te na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio i materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske koristi ostvarene tuženikovim korištenjem suvlasničkog dijela nekretnina tužiteljice upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]/K kuća br. 112 i dvor. od 124 čhv (446 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 31 čhv (111 m2), kč. br. [katastarska čestica] livada od 122 čhv (439 m2), kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 9 j 125 čhv (52241 m2), kč. br. [katastarska čestica] livada od 528 čhv (1899 m2), kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 1 j 337 čhv (6967 m2), kč. br. [katastarska čestica] šuma od 3 j 1435 čhv (22425 m2), kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 153 čhv (550 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 8 j 223 čhv (46839 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 1 j 1553 čhv (11340 m2), za razdoblje od 27. veljače 2019. do 25. veljače 2022. u kojem je razdoblju tužiteljica bila suvlasnica nekretnina u ½ dijela.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom izvedenim dokazima utvrđeno je:

- da su stranke bile suvlasnici nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]/K kuća br. 112 i dvor. od 124 čhv (446 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 31 čhv (111 m2), kč. br. [katastarska čestica] livada od 122 čhv (439 m2), kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 9 j 125 čhv (52241 m2), kč. br. [katastarska čestica] livada od 528 čhv (1899 m2), kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 1 j 337 čhv (6967 m2), kč. br. [katastarska čestica] šuma od 3 j 1435 čhv (22425 m2), kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 153 čhv (550 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 8 j 223 čhv (46839 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 1 j 1553 čhv (11340 m2) u razdoblju od 27. veljače 2019. do 25. veljače 2022.,

- da je u razdoblju od 27. veljače 2019. do 25. veljače 2022. tuženik bio u posjedu nekretnina,

- da je tuženik suvlasnikom nekretnina postao kupnjom suvlasničkog dijela nekretnina od ranijeg suvlasnika BI (tužiteljicinog brata), koji ga je 28. veljače 2019. uveo u posjed,

- da tužiteljica nije niti u postupku razvrgnuća suvlasništva koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodio pod brojem R1-131/2019, niti na bilo koji način prije podnošenja tužbe, a niti tužbenim zahtjevom u ovom postupku pozivala tuženika na predaju nekretnina u suposjed,

- da tuženik nije onemogućavao tužiteljicu da uđe u suposjed nekretnina, i pozivao ju je na suposjed.

11. Slijedom prethodnih utvrđenja, prvostupanjski sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev jer zaključuje da tužiteljica nije niti tužbom, niti na bilo koji drugi način pozvala tuženika na predaju nekretnina u suposjed, niti pokazala volju za posjedovanjem nekretnina. Osim toga, utvrđuje da je tuženik pozivao tužiteljicu da stupi u posjed, slijedom čega je tuženik pošten posjednik koji nije dužan platiti naknadu za korištenje suvlasničkog dijela nekretnina na temelju čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV).

12. Tužiteljica u žalbi ponavlja nesporne činjenice, postojanje suvlasništva na nekretninama, činjenicu posjeda od strane tuženika, kao i ponašanje tuženika u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, koji su navodi neodlučni za odlučivanje o osnovanosti žalbe.

13. Neosnovano tužiteljica ponavlja da je tuženik posjedovao nekretnine uz njezino protivljenje, pri tome preocijenjujući svoj iskaz dan u prvostupanjskom postupku.

14. Naime, upravo je iz iskaza tužiteljice u dijelu u kojem navodi da se (sa zahtjevom za suposjedovanje nekretnina) nije obraćala tuženiku nego svom odvjetniku, da joj je tuženik nudio „nešto što je njoj bilo neprihvatljivo“, da tuženika ona „nije trebala pitati da dolazi na imanje“, da "zašto bi ona njega zvala i najavljivala dolazak", da joj je tuženik govorio da će on njoj svaki puta kad bude dolazila otključati imanje i maknuti pse, prvostupanjski sud valjano zaključio da tužiteljica nije pozvala tuženika na predaju stvari, već iskazivala nezadovoljstvo postojanjem suvlasničke zajednice i tuženikovom kupnjom suvlasničkog dijela nekretnina.

15. Žalbenim navodima o pozivanju na predaju u suposjed i isključenju iz suposjeda, tužiteljica iznosi svoje zaključke koji se ne mogu suprotstaviti zaključcima prvostupanjskog suda.

16. Prvostupanjski sud pravilno sporni odnos između stranaka razrješava primjenom odredbi čl. 164. i čl. 165. ZV.

17. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) što među strankama nije bilo sporno, a prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda

Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013.:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

18. Stoga, neosnovano tužiteljica u žalbi ukazuje na potrebu primjene odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) jer je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe ZV, dok je pozivanje tužiteljice na sudsku praksu drugačijeg stajališta neodlučno.

19. Osim toga, prvostupanjska je presuda sukladna s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021. koji glasi:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZV.“

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

20. Prema tome, prvostupanjski je sud valjano zaključio da je u razdoblju od 27. veljače 2019. do 25. veljače 2022. u kojem su razdoblju stranke bile suvlasnici nekretnina tuženik bio pošteni posjednik uveden u posjed od strane ranijeg suvlasnika nekretnina. Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Prema čl. 42. st. 1. ZV svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Vođenje postupka radi razvrgnuća suvlasništva ne čini tuženika nepoštenim posjednikom, kraj činjenice da kao suvlasnik ima pravo koristiti cijelu nekretninu, pri tome posebno uvažavajući činjenicu da ni na koji način nije onemogućio tužiteljicu u suposjedovanju, već ju pozivao na dogovor o načinu izvršavanja posjeda. Pravilno prvostupanjski sud iz provedenih dokaza zaključuje i da je tužiteljica pokazivala nezadovoljstvo postojanjem suvlasničke zajednice s tuženikom, te uvrijeđenost činjenicom kupnje suvlasničkog dijela nekretnine od njezinog brata. Nezadovoljstvo tužiteljice postojanjem suvlasničke zajednice rezultiralo je njezinim prijedlogom za razvrgnuće te zajednice (postupak pod brojem R1-131/2019) i u konačnici prodajom suvlasničkog dijela trećoj osobi (EI).

21. U konačnici, prvostupanjski je sud valjano zaključak o nepozivanju na predaju u suposjed temeljio na iskazima tuženika i svjedokinje ĐI, koji nisu suprotni niti iskazu same tužiteljice. Prvostupanjski sud ima privilegij neposredne ocjene iskaza koju ovaj sud nema, pa ovaj sud nema razloga ne prihvatiti takav zaključak prvostupanjskog suda.

22. Iako tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, pa tako i u dijelu odluke o trošku pod toč. II. izreke, u žalbi ne navode određeno iz kojih razloga. Stoga je ovaj sud ispitao odluku o trošku u granicama propisanim čl. 365. st. 2. ZPP. Odluka o trošku nije obuhvaćena bitnim povredama iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pravilno je primijenjena odredba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, kao i Tarifa o nagradama i naknadi troškove za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) pa je odluka o trošku pod toč. II. izreke prvostupanjske presude pravilna i zakonita.

23. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski