Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-37/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ravnatelju ĆĆ, a po punomoćniku KĆ, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1042/2023-16 od 26. ožujka 2025., 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika ABC, preinačuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 1042/2023-16 od 26. ožujka 2025. u dijelu pod toč. II izreke, koja se po odredbi čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem, kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici ĆĆR parnični trošak u iznosu od 687,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Uvažava se djelomično žalba tuženika i preinačuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1042/2023-16 od 26. ožujka 2025. u dijelu pod toč. II izreke, koja se po odredbi čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem, u dijelu kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] i sudi na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 525,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 7,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 687,50 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.".

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II izreke koja sadrži odluku o troškovima postupka, žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalno prava s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tuženiku naloži isplata parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U žalbi navodi kako nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužiteljici na tuđi račun tj. na račun njezinog punomoćnika, jer ukoliko se dosudi da je tuženik parnični trošak dužan isplatiti punomoćniku na njegov privatni bankovni račun otvara se mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljičinih vjerovnika, koji sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate na FINA-u. Sukladno zakonskim odredbama sve se isplate moraju vršiti na račune primatelja, a koje račune u slučaju postojanja pravomoćnih rješenja o ovrsi blokira FINA. Također, s obzirom da tužiteljica tijekom postupka može promijeniti punomoćnika, to nikako ne može biti ispravno dosuditi da se parnični trošak isplaćuje na privatni račun određenog odvjetnika. Postavljanjem ovakvog zahtjeva u pogledu isplate parničnog troška tužiteljica de facto želi provesti ustup tražbine (cesiju) tj. da svoju tražbinu koju ima prema tuženiku prenese na treću osobu - odvjetnika, a što se ne može vršiti kroz parnični postupak. Na ovakav način tuženika se neosnovano ograničava u načinu na koji će tužiteljici podmiriti tražbinu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika ističući da je odredbom čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku propisano ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je svom punomoćniku ispustila punomoć koja je istovremeno generalne prirode (za zastupanje u parničnog postupku) i specijalne prirode s obzirom da istom tužiteljica naročito ovlašćuje svog punomoćnika da prima novac i novčane vrijednosti čime je pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika u pogledu ispunjena novčane obveze. Tužiteljica sukladno odredbama čl. 164. Zakona o obveznim odnosima ima pravo zahtijevati isplatu parničnih troškova na račun svog punomoćnika te na taj način ne može doći do zaobilaženja vjerovnika, jer je sam punomoćnik tužiteljice vjerovnik u odnosu na troškove postupka. S obzirom da je u konkretnom slučaju temeljem izdane punomoći i posebnog ovlaštenja odvjetnik ovlašten primati novac i novčana sredstva stranke na svoj račun, to ne postoji relevantan razlog (zakonski propis) koji bi onemogućavao isplatu parničnih troškova na račun punomoćnika, koji ujedno ima zakonsko založno pravo na navedenim sredstvima. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje suda prvog stupnja. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik žalbom pobija toč. II izreke presude kojom je odlučeno o troškovima postupka, a koja se po odredbi čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP) smatra rješenjem.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

7. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja naložio je tuženiku da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 687,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate na račun punomoćnika tužiteljice - odvjetnika Maria Skejića koji se vodi kod OTP banke d.d.

8. Pravilno je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. ZPP i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) kada je tužiteljici priznao trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika u iznosu od 687,50 eura jer je taj trošak bio potreban za vođenje predmetnog parničnog postupka.

9. U smislu odredbe čl. 94. st. 1. i 2. ZPP opseg punomoći određuje stranka koja može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

10. Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je u smislu čl. 95. st. 1. ZPP ovlašten na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje privremenih mjera osiguranja (toč. 1.); stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva (toč. 2.); od protivne stranke primiti dosuđene troškove (toč. 3.); te punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku (toč. 4.).

11. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica odvjetniku Mariu Skejiću izdala punomoć za vođenje parnice te je na temelju takve punomoći odvjetnik, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti novac i novčane vrijednosti i o tome izdati potvrdu.

12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedenu odredbu sadržanu u punomoći, a imajući u vidu i odredbu čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP, valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani, u konkretnom slučaju tuženiku, da tužiteljici plati trošak postupka isplatom na račun punomoćnika kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun (tako i rješenje Županijskog suda u Zadru, br. Gž R-126/2024-2 od 3. siječnja 2025.).

13. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti djelomično žalbu tuženika kao neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsko rješenje u toč. II izreke kako to stoji u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja, dok je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu tuženika i djelomično preinačiti prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. II izreke na način kako je to navedeno u toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. U nepobijanom dijelu pod toč. I izreke prvostupanjska presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da takva radnja nije bila nužna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zadru, 22. svibnja 2025.

Sudac

Eugen Škunca