Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-220/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sutkinji Josipi Jambrešić-Mattel, uz sudjelovanje zapisničarke Jane Puškarić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GK, kojeg brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marjanović i partneri j.t.d., Rijeka, zbog djela prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22., dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama), pokrenutom optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, KLASA: 211-07/22-5/234, URBROJ: 511-09-34-22-1 od 30. prosinca 2021., nakon glavne i javne rasprave dovršene u odsutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, a u prisutnosti braniteljice okrivljenika, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: Prekršajni zakon), 22. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik GK, po nadimku G, sin F i Š rođene S, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju pomorac - upravitelj stroja, SSS, zaposlen u stranoj kompaniji Monte Verde di navigazione, iznos plaće 6.500,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, neodlikovan, srednjeg imovinskog stanja – prema vlastitoj izjavi, prekršajno neosuđivan, kazneno osuđivan uvjetnom zatvorskom kaznom za kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, vodi se kazneni postupak,

k r i v  j e

što je

dana 30. prosinca 2021. oko 21:20 sati kao vozač upravljao osobnim vozilom marke Chrysler, registarske oznake [registarska oznaka], i kretao se u Rijeci, u Ulici Turkovo, kod kbr. 32, te je, nakon što je uzrokovao prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba zadobila teške tjelesne ozljede, napustio mjesto nesreće, a da prethodno nije o prometnoj nesreći u kojoj je ozlijeđena osoba obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju, te nije sačekao dolazak policijskih službenika koji obavljaju očevid,

dakle, kao vozač motornog vozila propustio ostati na mjestu prometne nesreće,

čime je počinio prekršaj iz članka 175. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa se na temelju citirane zakonske odredbe, okrivljeniku GK

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset eura).

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik se upozorava da će se smatrati da je novčana kazna u cjelini uplaćena ako u roku koji je određen ovom odlukom uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 880,00 eura (osamsto osamdeset eura).

II. Na temelju odredaba članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se za počinjeni prekršaj izriče i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka, kao ovlašteni tužitelj, podnijela je optužni prijedlog KLASA: 211-07/22-5/234, URBROJ: 511-09-34-22-1 od 30. prosinca 2021. protiv okrivljenika GK, zbog djela prekršaja iz članka 175. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

1. Nakon počinjenja prekršaja Zakon o sigurnosti prometa na cestama je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 85/22.), Zakonom o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 114/22.), Zakonom o povlasticama u prometu ("Narodne novine" broj 133/23.) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 145/24). Sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio da se u ovom postupku ima primijeniti sada važeći propis jer je, s obzirom na propisane kazne, najblaži za okrivljenika.

2. Nakon što su dva ročišta koja su bila zakazana za glavnu raspravu odgođena na zahtjev okrivljenika, glavna rasprava je započela 6. veljače 2025., u prisutnosti okrivljenika i njegove braniteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

3. Ispitan na glavnoj raspravi, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. U odnosu na navode optužbe, iskazuje da je točno da je 30. prosinca 2021. oko 21:20 sati upravljao automobilom marke Chrysler, registarske oznake [registarska oznaka], u ulici Turkovo kod kbr. 32, i to nakon izlaska iz ugostiteljskog objekta, da je s njime kao suvozač u vozilu bio FK, da je najprije krenuo u pogrešnom smjeru, a nakon upozorenja od suvozača krenuo unatrag i pri tome je došlo do prometne nesreće u kojoj je njegovim vozilom ozlijeđena pješakinja ŠK. Odmah je izašao iz automobila, vidio je ozlijeđenu pješakinju na cesti, pitao ju je što je bilo, ona je bila prilično dezorijentirana, na njoj nisu bile vidljive ozljede, s njom je bila još jedna ženska osoba, a iz ugostiteljskog objekta je vrlo brzo izašla vlasnica istoga, čije ime ne zna te je ona pozvala hitnu pomoć, pretpostavlja da je pozvala i policiju, ali nije siguran. On je pričekao na licu mjesta do dolaska hitne pomoći, a za vrijeme kada je hitna pomoć bila na licu mjesta, da je njega jedna muška osoba, za koju pretpostavlja je bila u društvu s ozlijeđenom pješakinjom, udarila u glavu, pa se on s automobilom udaljio od samog mjesta događaja 50-ak metara kako bi izbjegao mogući daljnji sukob. Na tom mjestu je čekao oko sat vremena, a misli da je čekao i do 23 sata, sve dok do njega nisu došli FK i njegov pokojni brat J, koji su mu rekli da tamo više nema nikoga, da vlasnica zatvara objekt pa je on odlučio otići kući. Slijedećeg jutra je telefonom kontaktirao ugostiteljski objekt te su mu rekli da je policija došla nakon 23 sata i da su mu poručili da se javi u Postaju prometne policije Rijeka, što je on i učinio. Napominje da je policiji prijavio napad od strane spomenute muške osobe, a poznato mu je i da su taj događaj policiji prijavili i djelatnici hitne pomoći, budući da se to dogodilo pred njima.

2. Na upit sutkinje je li on pozvao, odnosno obavijestio policiju o prometnoj nesreći u kojoj je ozlijeđena osoba, okrivljenik izjavljuje da on nije zvao policiju jer mu je bilo poznato da je policija obaviještena kada je vlasnica objekta pozvala hitnu pomoć.

4. Braniteljica okrivljenika je predložila da se u postupku kao svjedok ispita FK iz [adresa], a na okolnosti koje je okrivljenik iznio u svojoj obrani, posebno na okolnost pozivanja policije te da je okrivljenik bio udaren od strane muške osobe pa da je to bio razlog zbog kojeg se udaljio s mjesta događaja.

5. U dokaznom su postupku najprije pročitane isprave dostavljene po tužitelju pa je tako pročitana obavijest na temelju članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona od 31. prosinca 2021., koja je okrivljeniku uručena 13. siječnja 2022., čiji je primitak okrivljenik vlastoručno potpisao. Potom je pročitan Zapisnik Postaje prometne policije Rijeka KLASA: 211-04/21-K/1246, URBROJ: 511-09-34/06-K-47-1/2021 od 25. kolovoza 2022., o očevidu prometne nesreće koja se dogodila 30. prosinca 2021., razgledane su fotografije mjesta događaja prometne nesreće, fotografije odjeće i obuće i nogu ozlijeđene osobe s tragovima iz prometne nesreće, snimljene po policijskim službenicima, te situacijski plan mjesta događaja prometne nesreće koja se dogodila 30. prosinca 2021. broj 511-09-34/06-K-47/2021, izrađen 2. siječnja 2021. Pročitana je prijava KBC Rijeka o tjelesnoj povredi ŠK od 31. prosinca 2021. u kojoj je naznačeno da je bila sudionica prometne nesreće u svojstvu pješakinje te da je zadobila tešku tjelesnu povredu – fraktura lateralnog maleola s manjim pomakom ulomaka.

3. Sud je pročitao i kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-439/2022-2 od 19. svibnja 2022., pravomoćan i ovršan 9. lipnja 2022., kojim je okrivljenik GK proglašen krivim da je iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članak 227. stavka 1 i 2 . Kaznenog zakona, i to za događaj od 30. prosinca 2021. oko 21:20 sati ulici Turkovo kod kućnog broja 32 kada je upravljajući svojim osobnim vozilom marke Chrysler registarske oznake [registarska oznaka] prouzročio prometnu nesreću u kojoj je pješakinja ŠK zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

4. Pročitani su podaci Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika iz kojih proizlazi da okrivljenik nije osuđivan za prekršaje.

5. Okrivljenik niti njegova braniteljica nisu imali primjedbe na izvedene dokaze.

6. U nastavku dokaznog postupka, u prisutnosti braniteljice okrivljenika, ispitani su svjedoci ŠK i FK.

7. Svjedokinja ŠK je izjavila da okrivljenika ne poznaje, a pozvana da iznese sve što joj je o predmetu poznato, iskazuje da se sjeća događaja koji se zbio krajem prosinca, misli da se radilo o 2022. godini, s prijateljicama je bila u kafiću na Pehlinu, krenule su kući te je ona stajala ispred kafića leđima okrenuta cesti, razgovarala je na mobitel u trenutku kada ju je udarilo vozilo koje ona nije vidjela. U nesreći je zadobila ozljede u vidu slomljene noge i četiri rebra, bila je pozvana hitna pomoć koja ju odvela u bolnicu.

6. Na upit sutkinje zna li tko je pozvao hitnu pomoć, svjedokinja izjavljuje da ne zna tko je točno zvao, da je tamo vilo više ljudi, njezine prijateljice i drugi, na daljnji upit odgovara da je na trenutak izgubila svijest, a kada je došla hitna pomoć, bila je pri svijesti. Upitana što je bilo s automobilom koji ju je udario i vozačem tog vozila, je li ostao na mjestu događaja ili se udaljio, svjedokinja odgovara da ne zna. Nastavno odgovara da ne zna je li na mjesto događaja došla policija.

7. Na upit braniteljice sjeća li se je li hitna pomoć došla brzo, svjedokinja odgovara da se sjeća da su jako brzo došli. Nastavno odgovara da je mjesto na kojem ju je udarilo vozilo u neposrednoj blizini samog ulaza u kafić. Na daljnji upit braniteljice sjeća li se je li vozač vozila koje ju je udario izašao iz vozila i je li joj se obratio, svjedokinja odgovara da je ona ležala na cesti, da su oko nje bili ljudi, dakle više osoba, te da ne zna je li joj prišao i vozač tog vozila. Upitana je li u njezinom društvu u kafiću bila i muška osoba, svjedokinja odgovara da je ona bila u društvu prijateljica, da s njima nije bilo muških osoba, ali u kafiću je bilo muških gostiju. Pozvana po braniteljici da da imena prijateljica koje su bile s njom, svjedokinja odgovara da su s njom bile SK i JK. Nastavno odgovara da je te večeri konzumirala alkohol.

8. Svjedok FK je izjavio da okrivljenika poznaje, s njime nije u srodstvu, prvi mu je susjed, s njime je u dobrim odnosima, a svjedokinju ŠK osobno ne poznaje, sjeća se da ju je vidio. Pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, svjedok iskazuje da se sjeća događaja od kojeg je prošlo već više od tri godine, bilo je to između Božića i Nove godine kada je s okrivljenikom bio u Pevexu, a u povratku su otišli u kafić na Turkima gdje je bio svjedokov brat. Tamo su se zadržali oko sat vremena, a kada su on i okrivljenik izašli, okrivljenik je upravljao vozilom te su krenuli kući, a kako su došli po jednosmjernoj ulici sa strane ambulante, okrivljenik je najprije krenuo u zabranjenom smjeru te se, kada mu je svjedok rekao da ne smije ići u tom smjeru, započeo okretati ispred kafića u kojem su ranije bili, budući da je krenuo samo nekih 5 metara. U jednom trenutku začuo se zvuk senzora na automobilu i odmah potom i udarac. Oni nisu ništa vidjeli pa su izašli iz vozila, iza vozila su tada vidjeli gospođu kako leži na cesti, odmah su potom iz kafića izašli gosti, misli da je gazdarica kafića pozvala hitnu pomoć, ali nije siguran je li to bila upravo ona, a samim time je bila pozvana i policija. Svi su tamo čekali dolazak hitne pomoći, jedan od gostiju iz kafića, za kojeg ne zna je li bio u društvu gospođe koja je ozlijeđena, bio je neugodan te je u jednom trenutku ošamario okrivljenika, pa je on, da se makne s mjesta gdje se nalazila ta osoba, krenuo s automobilom "dolje" te pretpostavlja da je automobil zaustavio ili na autobusnoj stanici ili na okretištu, koji se nalaze 30-ak metara od mjesta događaja, a prije nego je otišao, okrivljenik je rekao da će tamo čekati. Navodi kako je svjedok, nakon što je hitna pomoć odvezla ozlijeđenu osobu, s bratom otišao u kafić gdje su čekali policiju, misli da je oko 22:30 gazdarica rekla da zatvara pa su izašli i zadržali se još 10 do 15 minuta ispred kafića, a kako policija nije dolazila, on je s bratom krenuo doma, a misli da je okrivljenik kada ih je vidio također krenuo doma.

8. Na upit sutkinje je li on vidio gdje se okrivljenik sa svojim automobilom zaustavio kada se udaljio od kafića, svjedok izjavljuje da ga nije vidio, ali pretpostavlja da je bio ili na autobusnoj stanici ili na okretištu sedmice, jer je jedino tamo mogao čekati. Na daljnji upit je li tu večer ponovno vidio okrivljenika, svjedok izjavljuje da nije te na dodatan upit je li vidio okrivljenika kada je s bratom išao kući, svjedok izjavljuje da nije.

9. Na upit braniteljice zašto se on s bratom vratio u kafić, svjedok odgovara da su odlučili tamo čekati policiju, kako bi ih dočekao netko tko je bio u vozilu s okrivljenikom, međutim da policija nije došla niti nakon sat i više od toga, tako da na kraju nisu dočekali policiju te je kasnije čuo da je policija došla naknadno, kada su oni otišli. Nastavno odgovara da je hitna pomoć došla brzo nakon događaja, možda nakon 15-ak minuta. Na daljnji upit je li okrivljenik bio u blizini ozlijeđene kada su čekali hitnu pomoć, svjedok odgovara da je i on bio tamo, da su istoj pokušali pomoći, i to svi koji su bili u kafiću, međutim da je ona dosta "histerizirala" te joj nitko nije mogao prići. Nastavno pojašnjava da je u trenutku odlaska hitne pomoći i okrivljenik još bio ispred kafića, a kada su se ljudi već počeli razilaziti, ulaziti u kafić, on je rekao da će se udaljiti kako bi se maknuo od osobe koja ga je udarila.

10. Na upit sutkinje je li okrivljenik prije predmetnog događaja konzumirao alkohol, svjedok izjavljuje da nije, da je pio kavu s limunom te da su ga zbog toga zafrkavali.

9. Braniteljica okrivljenika nije imala primjedbe na iskaze svjedoka ŠK i FK, a predložila je da se u postupku ispitaju i svjedokinje SK i JK i to na okolnosti pružanja pomoći ozlijeđenoj ŠK od strane okrivljenika te okolnosti da je okrivljenik bio udaren od strane treće osobe, a što je bio razlog njegovog udaljavanja s mjesta nesreće. Također predlaže da se provede prometno vještačenje na okolnost dinamizma prouzročena predmetne prometne nesreće.

11. Ocijenivši da su sve odlučne činjenice nedvojbeno utvrđene, sud je odbio prijedlog obrane za ispitivanje svjedokinja SK i JK te za provođenje prometnog vještačenja, kao suvišan i usmjeren odugovlačenju postupka.

10. Braniteljica okrivljenika je završno izjavila da je okrivljenik za isto djelo već pravomoćno osuđen u kaznenom postupku koji je vođen kod Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-439/22 pa se predlaže da sud okrivljenika, sukladno načelu ne bis in idem oslobodi prekršajne odgovornosti u ovom predmetu. Podredno ističe da iz okolnosti slučaja ne proizlazi namjera okrivljenikovog udaljavanje s mjesta nesreće kako bi izbjegao odgovornost. Iz dokaznog postupka, a posebice iz iskaza danas ispitanog svjedoka proizlazi da je okrivljenik zaustavio vozilo odmah po nezgodi, da je oštećenoj pružio pomoć i pričekao na licu mjesta sve do dolaska prve pomoći, da se s lica mjesta udaljio tek nakon udarca od strane nepoznate muške osobe i to na lokaciju koja je svega 50-ak metara udaljena od mjesta nesreće. Napominje da je to učinjeno nakon što se okrivljenik uvjerio da je ozlijeđenoj pružena potrebna medicinska skrb i kako bi izbjegao daljnji sukob i napad od strane treće osobe. Predložena novčana kazna, kao i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, nisu razmjerne konkretnim okolnostima slučaja, osobito imajući u vidu obranu okrivljenika koja je potkrijepljena iskazima svjedoka te imajući u vidu njegovu raniju prekršajnu neosuđivanost. Predlaže stoga okrivljenika osloboditi prekršajne odgovornosti, a podredno ublažavanje prekršajne sankcije.

11. U članku 175. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisano je da je sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan: 1) ostati na mjestu prometne nesreće, s tim što se može privremeno udaljiti samo radi pružanja pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć, odnosno radi obavještavanja policije, 2) poduzeti sve što je u njegovoj moći da se otklone nove opasnosti koje mogu nastati na mjestu prometne nesreće i da se omogući normalan tok prometa te da nastoji da se ne mijenja stanje na mjestu nesreće i da se sačuvaju postojeći tragovi, uz uvjet da poduzimanje tih mjera ne ugrožava sigurnost prometa te 3) o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

12. Prema članku 175. stavku 3. toga Zakona, novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit će se za prekršaj vozač motornog vozila koji ne ostane na mjestu prometne nesreće.

12. Na temelju ovako provedenog postupka, analizom i ocjenom iznesene obrane okrivljenika te provedenih dokaza, i to svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj kako je to činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude.

13. U predmetu nije bilo sporno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme, na naznačenom mjestu, kao vozač automobila prouzročio prometnu nesreću u kojoj je svjedokinja ŠK zadobila tešku tjelesnu ozljedu, a za što je okrivljenik pravomoćno osuđen u spomenutom kaznenom postupku. Nadalje, nije sporno da okrivljenik osobno nije obavijestio policiju, kao i da nije na mjestu prometne nesreće sačekao dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

14. Okrivljenik se brani navodeći da je znao da je policija obaviještena samim pozivom hitne pomoći od strane neke druge osobe koja je bila na mjestu događaja te da se s mjesta nesreće udaljio iz razloga što ga je treća muška osoba fizički napala, zadavši mu šamar, pa se zapravo maknuo od te osobe. Zbog navedenog smatra da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

15. Sud je sve izvedene materijalne dokaze ocijenio vjerodostojnima, budući da su sve isprave sastavljene po ovlaštenim osobama u okviru njihovih nadležnosti, sud nije našao razloga za sumnju u njihovu istinitost, niti su na to ukazivale stranke u postupku.

16. Iskaz svjedokinje ŠK sud je prihvatio u cijelosti, budući da je pred sudom iskazivala jasno i logično te ničim nije dovedena u sumnju vjerodostojnost njezinog iskaza, međutim, s obzirom da nije ostala na mjestu događaja, već je odvezena kolima hitne pomoći, ista nije mogla posvjedočiti o činjenicama koje su bitne za odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

17. Sud je i iskaz svjedoka FK ocijenio iskrenim i istinitim, budući da je on također iskazivao jasno, logično, životno uvjerljivo i detaljno te također vjerodostojnost njegovog iskaza nije dovedena u sumnju.

18. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenik, nakon što je uzrokovao ranije opisanu prometnu nesreću u kojoj je svjedokinja zadobila teške tjelesne ozljede, napustio mjesto nesreće, a da prethodno nije o prometnoj nesreći u kojoj je ozlijeđena osoba obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju, te nije sačekao dolazak policijskih službenika koji obavljaju očevid.

19. Neosnovano obrana ukazuje da je okrivljenik za isto djelo već pravomoćno osuđen u kaznenom postupku, budući da je odlukom Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-439/22 okrivljenika osuđen za čin prouzročenja prometne nesreće s posljedicom teške tjelesne ozljede, dok mu se ovdje sudi za njegov postupak, odnosno propust nakon nesreće, koji nije obuhvaćen spomenutom odlukom u kaznenom postupku.

20. Nadalje, sud prihvaća navode okrivljenika da nije osobno o nesreći obavijestio policiju jer mu je bilo poznato da je to učinila druga osoba, kao i navod da se s mjesta nesreće privremeno udaljio kako bi se maknuo od osobe koja ga je fizički napala, budući da je o tome sudu posvjedočio FK, te da je imao namjeru u blizini pričekati dolazak policije. Međutim, njegova je zakonska obveza bila doista i dočekati policijsku ekipu za očevid, a što on nedvojbeno nije učinio. Okrivljenik, znajući da je automobilom udario osobu koja je potom odvezena kolima hitne pomoći, svakako je bio dužan i nakon što su njegov prijatelj i ostali gosti ugostiteljskog objekta isti napustili, vratiti se i čekati na mjestu događaja, a mogao je i telefonom kontaktirati policiju te od njih dobiti informaciju o tome kada dolaze njihovi službenici na očevid.

21. Dakle, u ponašanju okrivljenika u inkriminirano vrijeme i na način opisan u izreci presude, nedvojbeno su ostvarena bitna obilježja prekršaja iz članka 175. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa je Sud okrivljenika proglasio krivim za opisani prekršaj te mu je izrekao kaznu i zaštitnu mjeru kao u izreci presude.

13. Okrivljenik je kriv za prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba osposobljena za vozača morao biti svjestan da je njegovo postupanje, odnosno propuštanje zabranjeno.

14. Prilikom određivanja vrste i visine kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, dakle stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenika te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

22. Tako je Sud na strani okrivljenika olakotnom ocijenio okolnost da nije kažnjavan za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama, niti drugih vrsta prekršaja te ranije spomenute navode obrane o okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen. Sud je uzeo u obzir i okolnost da je okrivljenik ostao na mjestu događaja dok ozlijeđena osoba nije bila zbrinuta po službi hitne pomoći, a otegotne okolnosti nisu utvrđene.

23. Slijedom svega navedenog, Sud okrivljeniku nije izrekao kaznu zatvora, nego novčanu kaznu, i to u visini posebnog minimuma propisanog za predmetno djelo prekršaja. Naime, Sud je ocijenio da će se i takvom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ne počini ista ili slična prekršajna djela, a istodobno djelovati i generalno preventivno.

24. Sukladno članku 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.

15. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

25. Naime, u članku 58. stavku 1. Prekršajnog zakona, propisano je da sud zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Svrha izricanja zaštitnih mjera općenito, prema članku 51. Prekršajnog zakona, je da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a prema načelu razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona, zaštitna mjera se ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

26. S obzirom na sve navedeno, kao i da težina počinjenog djela iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje je jedno od najtežih prekršajnih djela propisanih tim Zakonom, ukazuju da kod okrivljenika postoje takve okolnosti koje upućuju na opasnost da bi upravljanjem motornim vozilom i ubuduće ugrožavao sigurnost prometa na cestama to je izricanjem predmetne zaštitne mjere potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju daljnje činjenje prekršaja. Nadalje, Sud ocjenjuje da je izrečena zaštitna mjera u trajanju od 2 mjeseca, dakle znatno kraće od po tužitelju predloženih 12 mjeseci, u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati odnosno sa stupnjem okrivljenikove opasnosti, budući da okrivljenik niti prije, a niti nakon predmetnog događaja nije evidentiran kao počinitelj težih prekršaja. Stoga je ocijenjeno da će se i zaštitnom mjerom određenom u relativno kraćem trajanju, ostvariti svrha zaštitne mjere iz članka 51. Prekršajnog zakona.

16. Kako je okrivljenik proglašen krivim, Sud ga je obvezao na plaćanje paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura, koji iznos je primjeren složenosti i dužini trajanja postupka te imovinskom stanju okrivljenika.

U Rijeci 22. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Jana Puškarić, v. r.

Josipa Jambrešić-Mattel, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. Okrivljeniku

2. Tužitelju

3. U spis