Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-374/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, protiv ovršenika HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Kovačević, odvjetniku u Zagrebu, XIV. Trokut 17, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, poslovni broj Ovr-15/2024-3 od 25. siječnja 2024., 22. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika HD, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, poslovni broj Ovr- 15/2024-3 od 25. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe u ovom predmetu (pljenidbe i prijenosna zaplijenjenih sredstava po osnovi zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu predanog FINA-i 12. veljače 2021. na temelju bjanko zadužnice od 500.000,00 kuna / 66.361,40 eura od 21. rujna 2021., na kojoj je 21. rujna 2021. ovjeren potpis ovršenika po javnom bilježniku Ignacu Vuglaru u Sesvetama, pod posl. br. OV-8844/01, a temeljem koje je ovrhovoditelj putem FINA-e zatražio prisilnu naplatu za iznos od 412.231,05 kuna / 54.712,60 eura).

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 125,00 eura.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba postupka.

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud temeljem odredbe 210. st. 2. OZ-a te odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, odbija prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate temeljem bjanko zadužnice, cijeneći da nisu ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe, odnosno odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, s obrazloženjem da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je učinio vjerojatnim da je odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava potrebna da bi se spriječilo nasilje, a da je ovrhovoditelj pravna osoba koja se bavi poslovnim uslugama i ima imovinu dostatnu za povrat isplate ovršeniku u slučaju da ovršenik dokaže da je ovrha nedopuštena, pri čemu u spisu ne prileži dokaz o tome da je ovrhovoditelj u poslovnim ili financijskim poteškoćama te da nema sredstava, dok u odnosu na navode ovršenika da zbog ovrhe nema sredstava, ističe da je svaki ovršni postupak tegoban za ovršenika te da ovršenik trpi očekivanu i realnu štetu do koje dolazi zbog prisilnog izvršenja njegove obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, a koju nije dobrovoljno ispunio, pa da bi odgađanje ovrhe praktički onemogućilo ovrhovoditelja u ostvarivanju njegovog prava utvrđenih ovršenom ispravom.

6. U žalbi ovršenik prigovara zaključku suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe, pozivajući se na to da je umirovljenik kojem prijeti stečaj potrošača, čime smatra da je dokazao vjerojatnost teško nadoknadive i nenadoknadive štete, žalbenim navodima ponavljajući prigovore koje je iznosio u prijedlogu za odgodu – da je potraživanje ovrhovoditelja u zastari te da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju predmetne ovršne isprave predlagati ovrhu protiv ovršenika.

7. Po stavu ovoga suda, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

8. Naime, odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako oršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je istovremeno, odnosno kumulativno ispunjen i neki od uvjeta navedenih pod točkama 1. do 10. iste odredbe.

10. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je ovaj postupak iniciran prijedlogom ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temeljem čl. 210. OZ-a, povodom kojeg prijedloga je zaključkom poslovni broj Ovr-851/2022-2 od 9. prosinca 2022. (list 37-39 spisa), ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa na temelju predmetne bjanko zadužnice, nedopuštenim zbog razloga iz čl. 52. st. 3. i čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a, u svezi s čl. 210. OZ-a, nakon čega je uslijedio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe povodom kojeg je doneseno pobijano rješenje.

11. U prijedlogu za odgodom ovrhe, istovjetno žalbenim navodima, ovršenik tvrdi da će mu ovrhom nastati teško nadoknadiva ili nenadoknadiva šteta (iz razloga što ovršenik nema sredstava za preživljavanje, a da će zbog neprestane blokade doći do stečaja potrošača, zbog čega ovršenik neće moći raspolagati svojom imovinom tri godine) te da je podnio tužbu iz čl. 52. OZ-a koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-7091/2022, ističući da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela i da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu.

12. Suprotno žalbenim prigovorima ovršenika, sud prvog stupnja pravilno zaključuje kako, pored činjenice da je ispunjen jedan od dva zakonska uvjeta (koji se moraju kumulativno ispuniti) propisanih odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a (konkretno uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a), nije ispunjen drugi zakonski uvjet za odgodu ovrhe, odnosno da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

13. Naime, u odnosu na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe, valja obrazložiti da takva šteta ne može biti šteta koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a koji postupak je po samoj svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pri čemu je sud prilikom odlučivanja o odgodi ovrhe dužan voditi računa o vrednovanju interesa svih subjekata ovršnog postupka, vjerojatnosti nastupanja štete, kvaliteti i kvantiteti štete koju bi uslijed (ne)odgode pretrpjeli, pa se interes žalitelja da preventivno zaštiti svoju financijsku poziciju, u kontekstu svega obrazloženog, ne može smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom koju predviđa odredba čl. 65. st. 1. OZ-a.

14. Navodima prijedloga za odgodu, i po ocjeni ovog suda, ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, s time da nije učinio niti vjerojatnim takav opseg zaduženosti i tereta na imovini ovrhovoditelja koji bi predstavljao buduću ugrožavajuću okolnost za nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik pri tom niti ne dokazuje da bi provođenje spornog prijenosa sredstava bitnije utjecalo na njegovu ekonomsku poziciju, osim što paušalno tvrdi da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji, dokazujući pri tome samo blokadu svojih računa.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik pokrenuo parnicu na koju je upućen navedenim zaključkom - tužbom od 27. prosinca 2022. (list 44 spisa), čime je ispunjen jedan od uvjeta za odgodu (čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a), međutim, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno takve štete koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati), ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili da bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće, pri čemu se kod te ocjene prvenstveno rukovodi kriterijem mogućnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi, na koju okolnost ovršenik nije dostavio nikakve relevantne dokaze.

16. Imajući u vidu navedeno, izneseni žalbeni navodi ovršenika su bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pri čemu sud nije razmatrao žalbene navode ovršenika koji se odnose na osnovanost prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, jer o istome nije odlučeno pobijanim rješenjem, nego je u odnosu na navedeni prijedlog sud donio zaključak i uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenima (iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a), koju parnicu je ovšenik i pokrenuo.

17. Stoga, uzimajući u obzir da je ovrhovoditelj od FINA-e zatražio izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne isprave, a da ovršenik nije dokazao da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a u svezi s čl. 210. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovršenika na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a te potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

18. Zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 14. i 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža