Republika Hrvatska

Gž-387/2025-2

Županijski sud u Šibeniku

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužiteljice: UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, protiv tuženika: 1. GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, radi ukidanja prava služnosti puta, rješavajući o žalbi tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj P-26/2025 od 10. travnja 2025. godine, dana 22. svibnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika ad 1. i ad 2. te se preinačuje odluka (rješenje) o parničnom trošku sadržana u točki II. presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj P-26/2025 od 10. travnja 2025. godine, na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 303,10 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja odlučeno je:

"I. Ukida se pravo služnosti puta na teret nekretnine tužiteljice k. č. br. [katastarska čestica], oranica duga njiva, površine 413 čhv, ( 1484 m2) upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisano pod brojem Z-3326, primljeno 12. svibnja 1893. " uknjižba prava služnosti puta preko čest.kat.br.100 (sada 100/1) u A za korist vlasnika čest.kat.br. 101 upisane u ul.br.582 k. o. [katastarska općina]".

II. "Nalaže se I tuženoj GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženom SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi u [adresa], da tužiteljici UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 303,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv odluke (rješenja) o parničnom trošku iz točke II. prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tuženici ad 1. i ad 2. pobijajući je zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se odluka o parničnom trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu su tuženici kada u žalbi pobijaju prvostupanjsko rješenje o parničnom trošku zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Naime, prema odredbi članka 157. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

7. Iz razloga pobijane odluke i podataka predmetnog spisa proizlazi – da je tužiteljica u tužbi, između ostalog, navela da je pravo služnosti puta na teret njezine nekretnine uknjiženo u korist nekretnine sada u vlasništvu tuženika ad 1. i ad 2. još od 1893. godine, a da tuženici, odnosno, njihovi prednici ne koriste sporni put preko 30 godina, da su tuženici u pisanom odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, priznali tužbeni zahtjev, te da je prvostupanjski sud donio presudu na temelju priznanja kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za ukidanje služnosti, te obvezao tuženike da temeljem članka 154. stavka 1. ZPP solidarno nadoknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 303,10 eura, jer da su "tuženici, kao ovlaštenici prava služnosti, imali mogućnost odreći se svoga prava, jednostranim očitovanjem, sukladno čl. 239. st. 1. Zakona o vlasništvu, a kako isto nije učinjeno, tužiteljica kao vlasnica poslužnog dobra ustala je s tužbom i uspjela u sporu".

8. Tuženici u žalbi osnovano ističu da nisu dali povod za tužbu, jer da ih tužiteljica prije podnošenja tužbe nije kontaktirala, niti pozvala da se odreknu svog prava shodno članku 239. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/95 i dr.) ili na bilo koji način prethodno pokušala riješiti stvar mirnim putem, a što niti ne navodi u tužbi, dok su oni po primitku tužbe u pisanom odgovoru na tužbu priznali tužbeni zahtjev.

9. Kraj takvog stanja stvari, a imajući u vidu da uknjižba prava služnosti na teret nekretnine tužiteljice datira još od 1893. godine, kao i da tuženici a ranije i njihovi prednici preko 30 godina ne koriste nekretninu tužiteljice za pristup svojoj nekretnini – ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u ovom slučaju ostvarene pretpostavke iz članka 157. ZPP, pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženike ad 1. i ad 2. da tužiteljici nadoknade parnične troškove u iznosu od 303,10 eura sa pripadajućim kamatama.

10. Zbog navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, osnovanu žalbu tuženika ad 1. i ad 2. valjalo je uvažiti i temeljem članka 380. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsko rješenje o parničnom trošku te riješiti kao u izreci.

11. Tuženici su u podnesku kojim su podnijeli žalbu staviti i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (članak 164. stavak 8. ZPP), a o kojem zahtjevu odlučuje prvostupanjski sud.

12. U žalbom nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke, prvostupanjska presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 22. svibnja 2025. godine

S U D A C

Goran Stošić