REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3183/2023-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TĆ iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima Marku Gracinu i Vatroslavu Šegi, odvjetnicima iz Zagreba, Kačićeva 12, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područni ured u Splitu, Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1672/2022-21 od 5. lipnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1672/2022-21 od 5. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/22-02/527, urbroj: 443-02-03-12- 02-22-02 od 24. lipnja 2022. godine kojim je naređeno tužitelju da u roku od 15 dana ukloni pristan (betonski plato) izgrađen nad morem na lokaciji Kut, na [adresa], na dijelu kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dijelom na moru sve pobliže opisano u navedenom rješenju i izvedeno bez građevinske dozvole. Ujedno je rješenjem istog suda pod točkom II. izreke odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovom sporu, a pod točkom III. izreke rješenja odbijen zahtjev za naknadu troškova spora.

2. Tužitelj je protiv citirane presude i rješenja podnio žalbu ističući da nije investitor predmetne gradnje niti je jasno zašto se tužitelja definira kao investitora u konkretnom slučaju. Prvostupanjski sud se nije očitovao o prigovorima tužitelja o povredi njegovih konvencijskih i ustavnih prava te povredi načela razmjernosti u postupku, niti se sud očitovao o tome kako je moguće ukloniti sporni objekt bez oštećenja kanalizacijske cijevi koja je spojena i ugrađena te je li se moglo u konkretnom slučaju tužitelju odrediti blaža mjera u skladu s člankom 6. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je rekonstrukciju radio bivši vlasnik na temelju ishođene izmjene građevinske dozvole od 15. prosinca 1997. godine, a tužitelj nije naručitelj predmetnog projekta niti je poduzimao bilo kakve radnje vezano za isto. Sud netočno navodi da je sporni objekt terasa odnosno sunčalište koje sa stambenom zgradom čini cjelinu propuštajući utvrditi da isti objekt koristi i mogu koristiti i svi treći pa tako pojedinci vežu brodice za sporni objekt, pecaju sa spornog objekta, prolaze njime, zaustavljaju se itd. Površina objekta je pogrešno opisana, smatra da istu može utvrditi samo ovlašteni sudski vještak izlaskom na teren i izradom nalaza i mišljenja na što se prvostupanjski sud oglušio te da nije stvarno moguće ukloniti sporni objekt obzirom da je u isti ugrađena kanalizacijska cijev, koja predstavlja odvod za pojedine objekte u naselju. Sporni objekt je prije približno trideset godina nasut ostacima stare kuće, što je bilo izvedeno tako da je tadašnji vlasnik nasipao prostor između kamena koji su se nalazili ispred kuće i izlio betonom radi sigurnosti svih prolaznika predmetnim dijelom, da bi pritom napravio zaštitni zidić oko zaštitnog platoa da zaštiti kuću od štetnih valova bure i tramontane. Tužitelj je na navedenu okolnost predlagao niz dokaza: očevid, saslušanje stranaka, vještačenje itd. Tužitelj se poziva i na povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odredbi članka 18. i 29. Ustava Republike Hrvatske pozivajući se i na praksu ESLJP. Ističe da se prvostupanjski sud nije očitovao o primjedbama tužitelja da rješenje tuženika predstavlja prekomjeran teret za tužitelja i povlači za sobom povredu načela razmjernosti, osobito što tužitelj ne može snositi teret propusta države u pogledu uređenja granica pomorskog dobra. Predlaže poništiti osporenu presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje te obustaviti postupak.

3. Tuženik se nije očitovao iako je dostava istom uredno iskazana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17 i 110/21., dalje: ZUS.), ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom i rješenjem prvostupanjskog upravnog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Prvenstveno treba reći da ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja postupovne naravi usmjerene na neprovođenje dokaza predloženih od strane tužitelja, s obzirom da je prema podacima spisa predmeta prvostupanjski upravni sud tijekom spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, kojima je određeno procesno postupanje suda u upravnom sporu. To iz razloga jer sud u smislu odredbe članka 33. stavak 3. navedenog Zakona nije vezan prijedlozima stranaka niti u pogledu činjenica koje treba utvrditi, a niti dokaza kojima se one mogu utvrditi. Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude u smislu članka 60. stavak 4. citiranog Zakona izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio osnovano ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez provođenja predloženih dokaza (točka 6. obrazloženja presude) obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku. Nadalje, i Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (npr. br. U-III-5161/22 od 13. prosinca 2023.) iskazao da načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na sudovima. Članak 29. Ustava nameće sudovima obvezu ispitati podneske, tvrdnje i dokaze, koje su stranke iznijele u sudskim postupcima, međutim niti članak 29. Ustava RH, a niti članak 26. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/98., 8/99., 14/02., 1/06 i 13/17.) ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja – jednakost sredstava) predstavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice na način da se niti jedna od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Prema mišljenju ovog Suda, u postupku pred prvostupanjskim sudom ništa ne ukazuje na činjenicu da bi tužitelju bila uskraćena mogućnost da izloži činjenice ili dokaze već proizlazi da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u smislu odredbe članka 6. ZUS-a, između ostalog i održavanjem glavne rasprave dana 10. veljače 2023. i 26. svibnja 2023. godine. Uz to Sud napominje da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljni odgovor na svaki navod već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio jer je u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

7. Prvostupanjski upravni sud je osnovano potvrdio pravilnost rješenja tuženika donesen pravilnom primjenom odredbe članka 113. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18.), a u vezi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), obzirom da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj kao vlasnik i investitor izgradio na predmetnoj lokaciji [adresa], ispred stambene zgrade opisane kao kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], pristan bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole. Naime, u upravnom postupku proveden je očevid na predmetnoj lokaciji u naravi morskoj obali, pomorsko dobro, dana 25. kolovoza 2021., o čemu je sastavljen i zapisnik te utvrđeno da je tužitelj kao investitor dijelom na kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dijelom nad morem ispred navedene čestice, izgradio betonski plato – pristan, max.dim., 18,80 x 11,00 m te visine 0,90 do 1,20 m, te dio platoa dužine 18,80 x 5,30 m izgrađeno nad morem i na moru. Utvrđeno je da je pristan potpuno dovršen i priveden svrsi i to kao sunčalište ispred stambene građevine opisane kao kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], popločan keramikom, ograđen zidovima sa istoka i zapada visine do 1,00 m, a sa morske strane ograđen niskim parapetnim zidom visine cca 0,25 m. Neprijepornim proizlazi da je tužitelj pozvan prvostupanjskom upravnom tijelu pristupiti 10. rujna 2021., kojem pozivu se i odazvao o čemu je i sastavljen zapisnik u kojem je izjavio da je navedenu terasu i pristan zatekao već 1988. godine te da je 1993. godine istu popločao zbog zaštite objekta od utjecaja mora te u više navrata da je pokušao ishoditi građevinsku ili lokacijsku dozvolu za navedeni pristan što da mu nije uspjelo zbog toga što se administracija oglušila o podnesenim zahtjevima. Tuženik je ponovno izvršio uvid i 15. rujna 2021. i o istom sačinio zapisnik, te je provjerom pri nadležnom tijelu utvrdio da tužitelj nije ishodio utvrđenje granice pomorskog dobra, koncesiju niti pravomoćnu građevinsku dozvolu.

8. Dakle, iz svega naprijed navedenog i neprijeporno utvrđenog proizlazi da je na predmetnoj lokaciji izgrađena građevina – pristan bez potrebnog odobrenja poradi čega je prema ocjeni ovog Suda osnovano nadležni građevinski inspektor donio rješenje kojim je tužitelju naložio uklanjanje bespravno izvedene gradnje.

9. Neosnovanim i ovaj Sud nalazi prigovor tužitelja da je na predmetnoj lokaciji već bio sagrađen sporni objekt koji da postoji već niz godina obzirom da je u upravnom sporu pred prvostupanjskim upravnim sudom izvršen uvid u idejni projekt iz svibnja 2008. godine, dostavljen po tužitelju, a na temelju kojeg uvida je prvostupanjski sud utvrdio da je stari objekt na kč.z. 553 k. o. [katastarska općina], prije rekonstrukcije koja je izvršena unazad nekoliko godina, dijelom bio zaštićen od djelovanja mora s kamenim nasipom i manjom obalom sve na području parcele koja je graničila s morem, međutim, tijekom rekonstrukcije stambenog objekta, da je izvršeno proširenje područja između stambenog objekta i mora za 5,25 do 6,56 m, tako da se izgradio uređeni plato veličine 19,0 x 11,0 m, omeđen obalnim zidom. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iz navedenog proizlazi da je predmetni sporni plato izveden kao nezakonita rekonstrukcija dogradnjom stambene zgrade oznake kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje se navodi da je tužitelj upisan kao vlasnik za cijelo, pa stoga kao vlasnik snosi pravne posljedice u vezi stanja predmetne nekretnine. Sud se pozvao i na fotografije koje su također dostavljene od strane tužitelja iz kojih prema Sudu proizlazi da je predmetni betonski plato-pristan izveden kao dovršena i svrsi privedena terasa – sunčalište navedene stambene zgrade, što je utvrdio i tuženik.

10. Prvostupanjski upravni sud je u obrazloženju osporene presude odbio osnovano prigovore tužitelja da ne bi bio investitor o čemu svjedoči sve naprijed navedeno jer je tužitelj navedeni pristan uredio i osposobio za terasu – sunčalište, a tijekom upravnog spora je bilo neprijeporno da je stambena zgrada u vlasništvu tužitelja.

11. Glede prigovora tužitelja da bi uklanjanjem naloženog oštetio kanalizacijske cijevi treba reći da ovdje osporenim rješenjem tuženika tužitelju nije niti naloženo uklanjanje predmetnih kanalizacijskih cijevi.

12. Tužitelj utvrđenoj površini objekta prigovara tek u žalbi, međutim Sud navedeni prigovor nije razmatrao obzirom na odredbu članka 69. stavka 3. ZUS-a, prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.

13. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe. To osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

14. Obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, to je u smislu odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, riješeno kao pod točkom I. izreke, te je na temelju odredbe članka 79. stavak 4. istog Zakona tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog dijela spora.

15. Naposljetku, pravilno je prvostupanjski upravni sud osporenim rješenjem odbio prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe pozivom na oštećenje kanalizacijskih cijevi, u smislu kako je to već naprijed obrazloženo. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o odbijanju troškova prvostupanjskog upravnog spora tužitelju koji nije u istom sporu uspio.

U Zagrebu, 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner