Poslovni broj: Usž-227/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić članica vijeća, te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2083/2023-4 od 14. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2083/2023-4 od 14. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-23/22-01/176, urbroj: 513-04- 23-2 od 3. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-416-02/2022-6/71, urbroj: 513-07-13/2022-01 od 14. rujna 2022., kao i podredni tužbeni zahtjev da se naloži nadležnom tijelu da provede ponovni postupak i donese novi upravni akt koji će biti utemeljen na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i na pravilno izvedenom zaključku iz tako utvrđenih činjenica.
2. Rješenjem tuženika od 3. srpnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. rujna 2022., kojim je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužiteljice, a u točki III. izreke utvrđeno da dug s osnove poreza ili drugih javnih davanja u ukupnom iznosu od 3.635,99 kn nije predmet ovog upravnog postupka jer je sukladno važećim zakonskim odredbama otpisan na temelju utvrđene zastare 25. srpnja 2022.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu ovom Sudu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
Dalje u žalbi tužiteljica tvrdi da je u predmetnom slučaju zastara nastupila prije upisa založnog prava u zemljišnoj knjizi, a da založno pravo proizvodi pravne učinke od trenutka upisa u zemljišne knjige, pri čemu se poziva na primjenu odredbe članka 297. Ovršnog zakona. Stoga smatra da se porezno tijelo ne može namiriti iz opterećene stvari, u odnosu na dio duga za koji je u trenutku upisa založnog prava nastupila zastara prava na naplatu. Dodaje da se niti zastarjela tražbina s osnove kamata ne može namiriti iz opterećene stvari, a da u odnosu na takav prigovor prvostupanjski sud nije dao valjane razloge. Dodaje da je u konkretnom slučaju sporno pitanje trenutka upisa založnog prava u zemljišne knjige, a u vezi toga i pravilnost primjene mjerodavnog prava, kao i pravilnost utvrđenja bitnih činjenica. Također u žalbi tužiteljica upire i na bitnu povredu pravila sudskog postupka, pri čemu smatra da je izostalo valjano obrazloženje pobijane presude. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev od 17. svibnja 2017. u kojem traži da se utvrdi nastup zastare prava na naplatu poreznog duga s pobliže navedenih osnova.
8. Dalje, iz podataka spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je naplata obveznih doprinosa osigurana upisom založnog prava na nekretnini, na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr-1541/09 od 19. listopada 2009., radi osiguranja tražbine na temelju rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-415-02/2008-001/00458, urbroj: 513-007- 13/2008-01 od 19. srpnja 2008. Stoga je, zahtjev tužiteljice da se utvrdi zastara prava na naplatu duga doprinosa odbijen, pozivom na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ).
9. Odredba članka 109. stavka 10. OPZ-a propisuje da, iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamate ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
10. Iz navedenog slijedi da je u predmetnom slučaju tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini u korist Ministarstva financija Republike Hrvatske, na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr-1541/09 od 19. listopada 2009., što tužiteljica ni ne osporava. Stoga se u smislu odredbe članka 109. stavka 10. OPZ- a dug može namiriti iz opterećene stvari.
11. Iz podataka spisa proizlazi da je na dan 19. listopada 2009. zasnovano založno pravo na nekretninama u vlasništvu tužiteljice, a do tada zastara prava na naplatu poreznih obveza za 2006., 2007. i 2008., koja je počela teći 1. siječnja 2007., 1. siječnja 2008. i 1. siječnja 2009., nije nastupila, zbog čega prigovor u tom pravcu nije osnovan.
12. Prema članku 109. stavku 10. OPZ-a zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. U predmetnom slučaju predmet ocjene je bila osnovanost zahtjeva tužiteljice, u kojem traži da se utvrdi nastup zastare prava na naplatu poreznog duga, a iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da je utvrđeno kako u konkretnom slučaju uslijed zasnivanja založnog prava nije nastupila zastara prava na naplatu glavnice poreznog duga.
13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenio da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na ishod ovog postupka i donošenje drugačije odluke o predmetnoj stvari, zbog čega je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
