Poslovni broj: Usž-59/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Vrljić, odvjetnik u Zagrebu, Dubrava 256g, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi oglašivanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3606/2022-6 od 4. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3606/2022-6 od 4. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-01/22-01/472, urbroj: 513- 04-22-2 od 17. studenog 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, klasa: UP/I-415-01/22-01/01, urbroj: 513-07-01-06/2022-02 od 19. kolovoza 2022. te je za oglašivanje ništavim rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostave Đurđevac, klasa: UP/I-415-01/12-03/37, urbroj: 513-07-06- 01/12-02 od 6. rujna 2012. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 17. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 19. kolovoza 2022., kojim je odbijen njegov zahtjev za oglašivanje ništavim rješenja od 6. rujna 2012.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS).
Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a iscrpno daje osvrt na pobliže navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku i Općeg poreznog zakona koje usporedno tumači i smatra mjerodavnim za donošenje zakonite odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Tužitelj daje osvrt i na stajalište prvostupanjskog upravnog tijela izneseno u osporenom rješenju, a prema kojem ne postoji mogućnost oglasiti rješenje od 6. rujna 2012. ništavim, iako potvrđuje da se radi o nezakonitom rješenju. Dodaje da je pobijana presuda protivna načelu zabrane ekscesivnog formalizma (supremacije prava), jer se postupanje javne uprave temelji na načelu zakonitosti, dok se mjerodavno pravo, u upravnom postupku, kao i sudskom postupku mora temeljiti na Ustavu i zakonu, kao i drugim važećim propisima. Dalje u žalbi tužitelj daje svoje tumačenje načina primjene i značaja načela zakonitosti, pri čemu je djelovanje uprave ograničeno na način da je zabranjeno "sve što nije dopušteno (za što nije dodijeljena izričita zakonska ovlast)". Nastavno u žalbi tužitelj zaključuje da postoje procesne zapreke za pokretanje upravnog postupka i donošenje rješenja od 6. rujna 2012., a uslijed čega je sud trebao ocijeniti da se radi o stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, odnosno o situaciji koju propisuje članak 128. stavak 1. točka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer se navedenim rješenjem odlučivalo o poreznom dugu o kojem se ne može rješavati u upravnom postupku, već predstavlja samo knjigovodstveni podatak o kojem Porezna uprava izdaje potvrdu, ili knjigovodstveni izlist.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud, s obzirom da je dužan o razlozima ništavosti paziti po službenoj dužnosti, uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i sukladno članku 135. stavku 2. ZUS-a, donese odgovarajuću presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i dosudi i dodatni trošak za sastav žalbe. Podredno tužitelj predlaže da se pobijana presuda poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, na temelju članka 135. stavka 3. ZUS-a.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi nisu osnovani, a niti odlučni za drukčiji ishod ovog postupka.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj 18. srpnja 2022. podnio prijedlog da se oglasi ništavim prvostupanjsko rješenje od 6. rujna 2012., kojim je utvrđeno da tužitelj, kao porezni dužnik na ime poreznog duga na dan 6. rujna 2012. duguje iznos od 218.381,61 kn (glavnica u iznosu od 192.626,58 kn i kamate u iznosu od 25.755,03 kn). Tužitelj je prijedlog utemeljio na članku 128. stavku 1. točki 2. i 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), smatrajući da je pobijano rješenje doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku i jer sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Rješenje od 6. rujna 2012., doneseno na temelju članka 49. stavka 3. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08. i 18/11.) je postalo izvršno 4. listopada 2012., a pravomoćno 27. listopada 2012., jer protiv tog rješenja tužitelj nije izjavio žalbu.
8. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio bez prethodno održane rasprave, jer su za to ispunjene pretpostavke propisane u članku 98. točki 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan od razloga propisanih u članku 128. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega ne postoje pretpostavke propisane tom zakonskom odredbom pod kojima će se rješenje oglasiti ništavim.
9. Naime, osnovano sud navodi da se radi o upravnoj stvari, tj. o utvrđivanju i visini obveza po osnovi poreza, doprinosa i drugih javnih davanja koje naplaćuje Porezna uprava, o kojoj se rješava u upravnom postupku, zbog čega se ne radi o situaciji da je rješenje doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku. Također da ne postoji izričita zakonska odredba koja propisuje da je ništavo rješenje kojim je odlučeno o stvari o kojoj je već doneseno pravomoćno rješenje, tj. da rješenje sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud potvrdio zakonitim osporena rješenja, jer u predmetnom slučaju ne postoje propisani razlozi da se rješenje oglasi ništavim. Prvostupanjski sud dodaje da, razlog nezakonito donesenog rješenja, nije ujedno i razlog da se to rješenje oglasi ništavim, ukoliko za to ne postoje razlozi propisani u članku 128. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tužitelj je bio u mogućnosti protiv rješenja od 6. rujna 2012. podnositi pravne lijekove, odnosno pokrenuti postupak u kojem bi se ocijenila njegova zakonitost, ali je to propustio učiniti.
11. Također prvostupanjski sud dodaje da su razlozi ništavosti izrijekom propisani navedenom zakonskom odredbom. S obzirom da ne postoji ni jedan od zakonom propisanih razloga ništavosti, ocjenjuje da tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani, zbog čega je tužbeni zahtjev odbio na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.
12. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, jer u bitnom iznosi iste razloge koje je već naveo u tužbi, a o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao.
13. Stoga je, ocijenivši žalbene razloge neosnovanima, ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
14. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
