Poslovni broj: Usž-82/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Maji Smrke, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivo Smrke & Maja Smrke, Split, Riječka 18, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2842/2023-10 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2842/2023-10 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/23-01/448, urbroj: 566- 01/17-23-2 od 8. rujna 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: 112- 02/23-02/178, urbroj: 511-01-157-23-7 od 24. srpnja 2023. te da se predmet vrati na ponovni postupak (točka I. i II. izreke).

Rješenjem prvostupanjskog suda iste klase, urbroja i datuma odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 8. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim se tužitelj kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, sa specijalističkim diplomskim stručnim studijem, u osobnom policijskom zvanju policijski savjetnik, raspoređuje s danom 1. svibnja 2022. u Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku, Jedinicu specijalne i interventne policije na radno mjesto voditelj programa specijalističke obuke u jedinici, za koje je kao uvjet utvrđen završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoka stručna sprema (VII/I) sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine ili viša stručna sprema (VI/I) sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i zvanje samostalni policijski narednik ili policijski inspektor.

3. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi sve zakonom propisane razloge zbog kojih smatra da su odluke prvostupanjskog suda nezakonite, odnosno bitnu povredu pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj ustraje na tvrdnji da nije jasna pravna osnova donošenja prvostupanjskog rješenja o rasporedu tužitelja na drugo radno mjesto, a pri čemu ponavlja već ranije iznesene prigovore, kao i kronologiju događaja te slijed radnji poduzetih u postupku.

Tužitelj napominje da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, četvrti put, premda su ranija rješenja o rasporedu tužitelja na niže rangirano radno mjesto ocijenjena nezakonitim. Dodaje da je drugi policijski službenik raspoređen na tužiteljevo radno mjesto, ali isključivo na temelju subjektivne ocjene nadređene osobe i primjeno nejednakih kriterija, a na taj način su grubo povrijeđena prava tužitelja. Smatra da u konkretnom slučaju sud nije pravilno ocijenio ima li za donošenje navedene odluke uporišta u mjerodavnom propisu, a niti su javnopravna tijela dala valjane i obrazložene razloge. Tužitelj ukazuje na primjenu drugih propisa koji reguliraju radno-pravni položaj državnih službenika, osim Zakona o policiji, koji je lex specialis, tj. općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s tim propisima. Tužitelj ukazuje i na načelo zakonitosti koji propisuje obvezu javnopravnog tijela da upravnu stvar rješava na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Smatra da su javnopravna tijela u predmetnom slučaju postupila protivno načelu zakonitosti, a prvostupanjski sud nije otklonio njihove propuste, iako je tuženik u ranijim rješenjima dao jasne primjedbe i uputu o načinu postupanja prvostupanjskog tijela u ponovnom postupku. Tužitelj dodaje da su prvostupanjsko rješenje i tuženikovo rješenje doneseni protivno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, jer ne sadrže razloge za iznesena stajališta i zaključke, a što je dovelo do samovoljnog postupanja. Dodaje da je prije prijedloga za raspored bilo nužno utvrditi postoje li druga upražnjena radna mjesta, tj. rukovodeća mjesta na koja se tužitelj mogao rasporediti, jer je u protivnom, u kontekstu svih okolnosti konkretnog slučaja, pobijani raspored na drugo radno mjesto rezultat samovolje, arbitrarnosti i diskriminacije u odnosu na tužitelja.

Tužitelj u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su kriteriji korišteni prilikom rasporeda na drugo radno mjesto proizvoljni i subjektivni, jer nisu valjano i dostatno obrazloženi razlozi "potrebe službe", a niti ranije ocjene tužitelja koji je uvijek za svoj rad bio ocijenjen s najvišim ocjenama.

Tužitelj zaključuje da su javnopravna tijela, kao i sud propustili pravilno ocijeniti i odlučne kriterije i analizirati bitne činjenice, a osobito ranije radno iskustvo tužitelja i okolnost da se raspoređuje na radno mjesto za koje se propisuje znatno niže osobno zvanje od onog koje ima tužitelj. Tužitelj u žalbi dodaje da su drugi policijski službenici novim rješenjima raspoređeni na rukovodeće pozicije, iako za to nemaju odgovarajuće radno iskustvo. Stoga da je došlo do povrede odredbe članka 15. Zakona o policiji koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog Zakona. Dodaje da mu je opisanim postupanjem onemogućeno napredovanje, štoviše da ga se degradira i zanemaruju stečena prava i stečeno zvanje. Zaključuje da sloboda poslodavca ne može biti apsolutna, jer bi dovela do arbitrarnog i samovoljnog postupanja. Smatra da su u konkretnom slučaju izostali jasni razlozi vezano uz uvjete za primjenu odredbe članka 64. stavka 2. Zakona o policiji. Tužitelj smatra da je nezakonito raspoređen na drugo radno mjesto, pri čemu kao bitnu činjenicu ističe da je u dugogodišnjoj karijeri policijskog službenika uvijek napredovao i obavljao poslove visoko pozicioniranog policijskog službenika, odnosno poslove pomoćnika i zapovjednika specijalne jedinice s izvrsnim ocjenama. Dodaje da njegovo ranije radno mjesto nije ukinuto.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, rješenje tuženika od 8. rujna 2023. i prvostupanjsko rješenje od 24. srpnja 2023. te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a da se tuženiku naloži da naknadi troškove ovog postupka u pobliže naznačenom iznosu. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška za sastav žalbe u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani, tj. da ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je na temelju Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine", 7/22.) donesen Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: 011-02/22-01/33, urbroj: 511-01-152-22-16 od 25. ožujka 2022. Dalje proizlazi da je spajanjem specijalne i interventne jedinice u jednu ustrojstvenu cjelinu, specijalna jedinica policije iz ustrojstva pri Ministarstvu u sjedištu postala ustrojstvena jedinica, zajedno s interventnom, u sustavu policijskih uprava te je ustrojem Jedinice specijalne i interventne jedinice policije radno mjesto na kojem je tužitelj prethodno bio raspoređen, pomoćnik zapovjednika specijalne jedinice policije, ukinuto. Ustrojeno je novo radno mjesto pomoćnik zapovjednika za specijalnu policiju.

Također iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 24. srpnja 2023. doneseno u ponovnom postupku, nakon što su ranija prvostupanjska rješenja (od 5. svibnja 2022., 9. rujna 2022. i 30. siječnja 2023.), donesena u istoj upravnoj stvari, tuženik poništio i vratio na ponovni postupak (rješenja od 6. lipnja 2022., 19. listopada 2022. i 25. travnja 2023.).

8. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelj na predmetno radno mjesto raspoređen na temelju članka 64. stavka 2. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: Zakon), koji propisuje da se policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, može, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. tog Zakona rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

9. Prethodno donošenju prvostupanjskog rješenja, utvrđeno je da u predmetnom slučaju ne postoji odgovarajuće radno mjesto na koje bi se tužitelj mogao rasporediti sukladno njegovom osobnom policijskom zvanju, da se, kod davanja prednosti drugom službeniku za raspored na radno mjesto pomoćnik zapovjednika za specijalnu policiju, cijenila odlučnom činjenica da drugi službenik ima radnog iskustva iz linije rada specijalne i interventne policije, a tužitelj ima isključivo iskustvo u Specijalnoj jedinici policije. Također je utvrđeno da će se na navedeni način doprinijeti boljoj integraciji službe, a da su radna mjesta s neposredno nižim policijskim zvanjima, tj. rukovodeća radna mjesta popunjena. Dakle, iz naprijed navedenog jasno proizlazi da je radno mjesto na koje je tužitelj prethodno bio raspoređen ukinuto. Uslijed ustrojstvene i organizacijske promjene tužitelj je raspoređen na radno mjesto za koje se s obzirom na stručnu spremu i potrebe službe očekuje najefikasnije ispunjavanje povjerenih poslova. Poslovi koje je tužitelj ranije obavljao na radnom mjestu na koje je bio raspoređen prije novog rasporeda ne vezuju poslodavca kod raspoređivanja uslijed organizacijskog preustroja. S time u vezi se dodaje da poslodavac kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika ima određenu slobodu da prema svojoj procjeni, imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedi službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, a u cilju ostvarivanja interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe, a prema stajalištu iznesenom u dosljednoj sudskoj praksi.

Dodaje se i da je nedvojbeno utvrđeno da je radno mjesto pomoćnik zapovjednika za specijalnu policiju popunjeno drugim službenikom i da se stanje popunjenosti radnih mjesta utvrđuje u odnosu na vrijeme rasporeda tužitelja. Zbog toga činjenica da je predmetno radno mjesto privremeno upražnjeno ne znači ujedno i da je slobodno, jer je sistematizirano s jednim izvršiteljem.

10. Prvostupanjski sud je u osvrtu na tužbene navode dao odgovor na sve prigovore pojedinačno, uključujući i navod tužitelj o povredi članka 15. i 16. Zakona, uz napomenu da se tim zakonskim odredbama, a niti bilo kojim drugim ne propisuje kao ograničavajući uvjet za napredovanje radno mjesto na kojem je policijski službenik raspoređen.

Prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja, ocijenivši da ne postoji potreba, a niti osnova za provođenje daljnjeg dokaznog postupka i pribavljanje spisa tuženika i rješenja o rasporedu tužitelja na rukovodeća radna mjesta, jer je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja bilo moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

11. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da prema novom ustrojstvu više ne postoji radno mjesto tužitelja na koje je ranije bio raspoređen, a što je dalo osnovu da se u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama, tužitelja prvostupanjskim rješenjem rasporedi na predmetno radno mjesto za koje tužitelj ispunjava tražene uvjete. Prvostupanjski sud je obrazloženje tuženikovog rješenja u cijelosti prihvatio, ocjenjujući da je u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.).

Prvostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku u cijelosti postupilo sukladno primjedbama i uputama danim u tuženikovim rješenjima donesenim u ranijim postupcima, tj. da osporena rješenja sadrže valjane i dostatne razloge u odnosu na sve bitne činjenice i pravna pitanja koja su odlučna za donošenje zakonite odluke.

12. Dakle, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odgovorio na ključne tužiteljeve navode, koje ponavlja i u žalbi, tj. da je naveo iscrpne, valjane i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, a koje razloge i ovaj Sud prihvaća.

Također, valja reći da je prvostupanjski sud proveo upravni spor na način koji ne dovodi u pitanje ostvarivanje procesnih prava tužitelja, jer je postupak proveo na način koji ne dovodi u pitanje ostvarivanje načela jednakosti oružja, odnosno ne favorizirajući bilo koju stranu u sporu.

Također su u ponovnom postupku razjašnjena bitna pitanja, odnosno obrazloženi su razlozi za raspored tužitelja na predmetno radno mjesto, pri čemu su navedeni i razlozi koji su bili zakonska osnova za donošenje novog rješenja o rasporedu na radno mjesto. Zbog toga prvostupanjski sud u sporu nije postupao na način koji bi doveo u pitanje ostvarivanje tužiteljeva ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

13. U vezi žalbenog prigovora koji se tiče opsega i sadržaja obrazloženja pobijane presude dodaje se da je sud pravilno prihvatio zaključke i stajališta javnopravnih tijela, jer je pravilno ocijenio da obrazloženja osporenih rješenja sadrže valjene, dostatne i relevantne razloge na kojima su utemeljena. Stoga je u konkretnom slučaju bilo osnove da sud, prihvaćaju argumentaciju javnopravnih tijela, iznese osvrt samo u odnosu na ključna pitanja. Stoga je ocjena ovog Suda, da opseg prvostupanjske presude u cijelosti odgovara "mjerilu dostatnosti". Uvažavajući relevantnost iznesenih razloga, isključena je bilo kakva dvojba o donošenju arbitrarne sudske odluke.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, što znači da nije uspio u sporu, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović