Poslovni broj: Usž-1705/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UZ iz [adresa] i BZ iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u OD Rešetar & partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1.) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Ivana Gundulića 29 a i 2.) Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine kao pravnog slijednika Fonda za naknadu oduzete imovine, Zagreb, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-806/2023 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-806/2023 od 13. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/25, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-03 od 16. veljače 2023. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-05/97- 01/677, URBROJ: 2181/1-13/06/631-21-14 od 15. prosinca 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 15. prosinca 2021. Predmetnim prvostupanjskim upravnim rješenjem tužiteljima je utvrđeno pravo na naknadu za poljoprivredno zemljište pobliže određeno i označeno točkom 1. izreke tog rješenja. Točkom 2. izreke tužiteljima je utvrđena naknada za oduzeto poljoprivredno zemljište u ukupnom iznosu od 3.109,87 kuna, svakome u ½ dijela navedenog ukupnog iznosa, dok je točkom 3. kao obveznik isplate naknade određeno Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, a točkom 4. izreke je riješeno da će se o troškovima postupka donijeti poseban zaključak.
3. Tužitelji u pravodobno izjavljenoj žalbi osporenu presudu pobijaju iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističu kako je Općina Hrvace donijela program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, a na koji proces donošenja su upućivali tijekom cijelog upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora. Smatraju kako upravna tijela i prvostupanjski upravni sud uopće nisu odlučivali o njihovom zahtjevu za dodjelu zamjenskog zemljišta na ime naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište, već su donijeli odluku o novčanoj naknadi kao da njihovog zahtjeva nema. Upućuju na Odluku Vlade Republike Hrvatske o davanju generalnog ovlaštenja općinskim državnim odvjetništvima za sklapanje nagodbi s ovlaštenicima naknade po Zakonu o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine kad rješenjem upravnog tijela nije moguća naturalna restitucija poljoprivrednog zemljišta od 10. travnja 2003. Predlažu usvojiti žalbu i preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev, odnosno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je ocjenjeno pravilnim stajalište upravnih tijela prema kojem je tužiteljima kao pravnim slijednicima prijašnjeg vlasnika oduzete imovine, u pravilno i zakonito provedenom postupku utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište u k. o. [katastarska općina] sukladno odredbi članka 20. stavak 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje: Zakon o naknadi), u obliku i visini određenoj sukladno člancima 57., 59. i 63. stavak 1. Zakona o naknadi te Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta („Narodne novine“, broj: 18/04, dalje: Pravilnik)
8. Odredbom članka 20. stavak 3. Zakona o naknadi propisano je da ako su poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište sukladno članku 52. do 55. ovoga Zakona izuzeti od davanja u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u vrijednosnim papirima, utvrđenu ovim Zakonom.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je poljoprivredno zemljište i to oranice 5. klase, oranice 6. klase, livade 2. klase, livade 3. klase, pašnjaci 5. klase i pašnjaci 6. klase, ukupne površine 8.275 m2, sve k. o. [katastarska općina], eksproprirano prijašnjem vlasniku u korist države, a za potrebe poduzeća „Dalmatinske hidroelektrane“ Split za izgradnju akumulacijskog jezera „Peruća“ rješenjem NO-a Kotara Split broj: 1702/55 od 10. veljače 1956., a potvrđeno rješenjem Državnog sekretarijata za poslove opće uprave i budžet, broj 6857/IV-56 od 3. ožujka 1956. Također nije sporno da je predmetno poljoprivredno zemljište potopljeno pod jezerom HE „Peruća“. Stoga je, uslijed tako utvrđenih nespornih činjenica, i po ocjeni ovog Suda, pravilnom primjenom naprijed citirane odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o naknadi tužiteljima kao pravnim slijednicima prijašnjeg vlasnika pravilno određena naknada za oduzeto predmetno poljoprivredno zemljište. Pri tome nije od utjecaja prigovor tužitelja da su tražili zamjensko poljoprivredno zemljište umjesto oduzetog. Naime, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da niti Zakon o naknadi niti Pravilnik ne propisuju posebno pravo na zamjensko poljoprivredno državno zemljište kao oblik naknade, već takva mogućnost proizlazi iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju generalnog ovlaštenja općinskim državnim odvjetništvima za sklapanje nagodbi s ovlaštenicima naknade po Zakonu o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine kad rješenjem upravnog tijela nije moguća naturalna restitucija poljoprivrednog zemljišta od 10. travnja 2003. (dalje: Odluka). Međutim, ovaj Sud ističe da iz smisla točke II. Odluke proizlazi da je pretpostavka za primjenu Odluke postojanje Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, a koji u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog Suda, nesporno nije donesen za vrijeme trajanja upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora.
10. Naime, odredbom članka 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22, dalje: ZPZ) propisan je postupak donošenja Programa raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. Tako je stavkom 10. istog članka propisano da nakon dobivanja prethodne suglasnosti Ministarstva Program donosi općinsko ili gradsko vijeće za svoje područje na prijedlog općinskog načelnika odnosno gradonačelnika odnosno Gradska skupština Grada Zagreba za svoje područje na prvoj sjednici općinskog ili gradskog vijeća odnosno Gradske skupštine Grada Zagreba koja se održava nakon primitka prethodne suglasnosti. U konkretnom slučaju, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, općinsko vijeće Općine Hrvace je Odluku o donošenju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za Općinu Hrvace donijelo na 22. sjednici održanoj dana 18. veljače 2025. godine.
11. S obzirom da je u prvostupanjskom upravnom sporu rasprava zaključena 13. prosinca 2024., a presuda objavljena dana 13. siječnja 2025., to prigovor tužitelja da je Općina Hrvace donijela Program raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari budući da je isti nesporno donesen nakon zaključenja rasprave i objave prvostupanjske presude. S tim u vezi, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 29. stavak 11. ZPZ-a prema kojoj jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb ne mogu raspolagati poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države prije donošenja Programa. Dakle, u trenutku donošenja prvostupanjske presude, a samim time i tijekom upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu Odluke i davanje tužiteljima zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske budući da je zakonski zabranjeno raspolagati istim prije donošenja Programa koji je u konkretnom slučaju donesen tek 18. veljače 2025., odnosno nakon zaključenja rasprave i objave prvostupanjske presude.
12. Slijedom svega navedenog nema osnove za usvajanje predmetne žalbe tužitelja.
13. Stoga je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
