Poslovni broj: Usž-46/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ČV iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi nedonšenja rješenja, odlučujući o žalbi protiv točke III. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4113/2023-7 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4113/2023-7 od 28. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda je u točki I. obustavljen upravni spor, u točki II. izreke se nalaže tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja do isplate sa zateznim kamatama, koje teku na način pobliže naveden u tom rješenju. U točki III. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora u preostalom dijelu.

2. Protiv navedene točke III. izreke rješenja tužiteljica podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužiteljica iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih, protivno zaključku prvostupanjskog suda, smatra da su troškovi sastava podneska od 8. veljače 2024. bili nužni i opravdani. Dodaje da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva, tj. tražio da se tužbeni zahtjev odbije, što znači da bi slijedno tome za tužiteljicu posljedično nastali troškovi, ako bi sud tužbu odbio. Dodaje da je tuženik poduzimao niz radnji kojima je tužiteljicu dovodio u nepovoljnu poziciju, a da je tužiteljica zbog toga legitimno i opravdano dostavila navedeni podnesak i time otklonila opasnost koja je mogla nastati kao i mogućnost odugovlačenja postupka. Tužiteljica zaključuje da je podnošenje navedenog podneska bilo neophodno, odnosno da se radi o nužnoj radnji, u okolnostima konkretnog slučaja, a stoga su izneseni razlozi u tom podnesku pravno odlučni za donošenje odluke u predmetnoj stvari.

Tužiteljica se u žalbi poziva i na primjenu stajališta iznesenih u upravnosudskoj praksi, u nizu pobliže navedenih odluka. Ukazuje i na primjenu stajališta iznesenih u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Republike Hrvatske i dr.) koje je ranije Visoki upravni sud Republike Hrvatske već uvažio u više presuda. Tužiteljica smatra da je podnošenje navedenog podneska inicirao upravo tuženik poduzimanjem radnji u sporu, tj. da su propusti tuženika doveli do vođenja konkretnog upravnog spora. Ukazuje i na primjenu stajališta koja je iznio Vrhovni sud Republike Hrvatske u pobliže navedenoj odluci, čija primjena je smatra relevantna i u predmetnom slučaju. Tužiteljica u žalbi upire i na povredu načela razmjernosti i proporcionalnosti, uslijed različite pozicije tuženika i tužiteljice u sporu, a koju uzrokuju zaključci i stajališta suda izneseni u pobijanom rješenju.

Zaključno, tužiteljica u žalbi smatra da zbog poduzimanja nužne radnje s koje osnove su i traženi troškovi opravdani, ima pravo na naknadu troška spornog podneska, osobito uvažavajući već stajališta iznesena u sudskoj praksi. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu u cijelosti i preinači pobijano rješenje na način da tuženiku naloži da tužiteljici naknadi, daljnji trošak upravnog spora za sastav navedenog podneska, zajedno sa zateznim kamatama. U žalbi tužiteljica traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz podataka spisa kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskom sudu dana 30. kolovoza 2023. podnijela tužbu, jer tuženik u zakonom propisanom roku nije odlučio o prigovoru koju je podnijela protiv prvostupanjskog rješenja od 18. svibnja 2023. (prigovor je podnesen prvostupanjskom tijelu 20. lipnja 2023.).

6. Nadalje, proizlazi da je tuženik tijekom upravnog spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu, zbog čega je na temelju odredbe članka 103. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) obustavio upravni spor. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu obavijestio sud da je rješenjem klasa: UP/II- 551-06/23-014/284, urbroj: 251-02-01/001-23-5 od 25. srpnja 2023. odlučio o podnesenom prigovoru, a navedeno rješenje je tužiteljici dostavljeno 18. rujna 2023., odnosno nakon podnošenja predmetne tužbe.

7. Nadalje proizlazi da je tužiteljica radi ocjene zakonitosti tuženikovog rješenja od 25. srpnja 2023. pokrenula upravni spor koji se kod prvostupanjskog suda vodi pod poslovni broj: Us I-4418/2023.

8. Tužiteljici sud nije priznao trošak sastava podneska od 8. veljače 2024., ocijenivši da nije bio nužan za vođenje spora, a zbog čega je ocijenio da se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članak 144. stavku 1. ZUS-a.

9. S obzirom na sadržaj podneska, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužiteljica ne iznosi pravno relevantne razloge, jer ponavlja već ranije iznesene razloge, iz čega slijedi da daljnja obrazloženja iznesena u tom podnesku nisu bila potrebna niti relevantna. Tužiteljica u navedenom podnesku osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu, odnosno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih se s takvim navodima ne slaže, iznosi tijek postupka koji je prethodio podnošenju tužbe, a ujedno požuruje donošenje odluke i rješenja o troškovima postupka. Dakle, tužiteljica u bitnom ponavlja već ranije navedene razloge. Prvostupanjski sud pravilno navodi da se u smislu članka 6. ZUS-a, tužiteljica ima pravo očitovati o navodima odgovora na tužbu, ali će trošak takvog očitovanja biti priznat samo ako sadrži činjenične i/ili pravno odlučne razloge, odnosno ako su ti razlozi potrebni za vođenje spora i donošenje odluke.

10. Stoga, a kako razlozima navedenim u podnesku od 8. veljače 2024. tužiteljica nije pridonijela rješavanju u konkretnom slučaju, već su postojali zakonski razlozi za obustavu upravnog spora, to je sud pravilno zaključio da se ne radi o opravdanom trošku, zbog čega je u odnosu na taj dio traženog troška, zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

11. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je u predmetnom slučaju ocjena suda pravilna i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava. Stajališta na koja tužiteljica u žalbi posebno ukazuje nisu primjenjiva u konkretnoj stvari, uvažavajući prirodu predmetne stvari i okolnosti konkretnog slučaja. Također niti navod u povredi načela razmjernosti nije osnovan, jer je sud kod donošenja odluke vodio računa o svim okolnostima, ocijenivši da s obzirom na prirodu spora i već iznesene razloge u tužbi, podnošenje navedenog podneska u konkretnom slučaju nije utjecalo na ishod postupka i odlučivanje o predmetnoj stvari.

12. Stoga je, ovaj Sud na temelju članak 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

13. S obzirom da je žalba tužiteljice odbijena, to je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 22. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović