Poslovni broj: Usž-1153/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆV iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32 protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I – 1815/2023-10 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I – 1815/2023-10 od 19. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem točke II. izreke rješenja tuženika, klase: UP/II-551- 06/23-014/21, urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. godine u odbijajućem dijelu zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka. Odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora (točka II. izreke). Rješenjem tuženika od 9. ožujka 2023. godine pod točkom I. izreke poništeno je rješenje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22-013/225, ur.broj: 251-09-22-1/007-22-02 od 30. studenoga 2022. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovno odlučivanje. Pod točkom II. izreke naloženo je Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 1.171,88 kuna/ 155,54 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka odbijen.
2. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga ističući da tužiteljici nikad nije na očitovanje dostavljen spis upravnog predmeta kojeg je tuženik očigledno dostavio u spis niti je tužitelju dana mogućnost izjašnjavanja. Rasprava pri prvostupanjskom sudu da je trajala svega 9 minuta pa opunomoćeniku nije ostavljeno dovoljno vremena da izvrši uvid u spis predmeta. Smatra da je, stoga, osporena presuda nezakonita. Ističe da je 8. prosinca 2022. godine istim podneskom uložio dva pravna lijeka prigovor (žalbu) na temelju odluke i prigovor prema članku 122. ZUP-a i to upravo tijelu nadležnom za primitak oba navedena pravna lijeka. Iz obrazloženja suda ne proizlazi o kojem točno prigovoru tužitelja je odlučeno. Smatra da sud preuzima pravo preispitivanja osporenog upravnog akta u dijelu koji tužitelj nije osporavao svojom tužbom, jer tužitelj svojom tužbom nije osporavao osporeni upravni akt u osnovi dosude troškova upravnog postupka te je dosuđenom iznosu već isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Sud nije bio ovlašten arbitrarno preispitivati pravomoćno, konačno izvršno odlučivanje upravnog tijela u postojanju osnove iz koje proizlazi obveza upravnog tijela na isplatu troškova upravnog postupka tužitelju, čime je sud povrijedio zakon na štetu tužitelja. Zaključci prvostupanjskog suda o okončanju "upravnog postupka" i tumačenju odredbe članka 161. ZUP-a suprotni su ustaljenoj sudskoj praksi. Predlaže poništiti osporenu presudu uz naknadu troškova sastave žalbe s pripadajućim PDV-om.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Prema stanju spisa predmeta i obrazloženju presude prvostupanjskog upravnog suda proizlazi da se isti sud pozvao na odredbu članka 161. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), kojim je propisano da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari, a iznimno, u svakom trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje (stavak 4.). Prema odredbi stavka 5. ovog članka Zakona, u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, a okončan povoljno za stranku, troškove snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Vezano za navedene zakonske odredbe prvostupanjski upravni sud pravilno navodi da rješenje kojim se poništava prvostupanjsko rješenje i predmet vraća u prethodnu fazu nije rješenje o upravnoj stvari kojim se postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončava povoljno za stranku, već je takvo rješenje odluka postupovne naravi i ne može se smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari.
7. Prvostupanjskom presudom je ocjenjeno da točkom 2. izreke osporenog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice u dijelu u kojem je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, kojim shvaćanjem je suglasan i ovaj Sud, budući da je predmet vraćen na ponovni postupak te troškovi u tom trenutku i nisu bili poznati, a nije bilo niti poznato hoće li taj postupak biti za tužiteljicu povoljno okončan. Stoga je ovaj Sud suglasan sa obrazloženjem osporavane presude da u konkretnom slučaju nije uopće postojao razlog da tuženik osporavanim rješenjem odlučuje o troškovima postupka, koji postupak će se nastavno provoditi po službenoj dužnosti.
8. Međutim, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, Sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositelja tužbe poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (tako je i u presudama ovog Suda, poslovnog broj: Usž- 2064/2024-2 od 5. rujna 2024. i Usž-1310/2024-2 od 2. svibnja 2024.).
9. Suprotno navodima tužiteljice sud nije preispitivao upravni akt u dijelu u kojem nije osporavan tužbom obzirom da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud preispitivao točku II. izreke rješenja tuženika i to u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu nedosuđenih troškova upravnog postupka, u kom dijelu je tužiteljica i osporavala tužbom osporeno rješenje tuženika.
10. Obzirom da tužiteljica ostalim žalbenim prigovorima nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude prvostupanjskog suda koja je donesena uz pravilno utvrđeno činjenično stanje i uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.
11. Kako tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, to je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i 147. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.
U Zagrebu, 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
