REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr 1-193/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Ivanu Vučemilu, u pravnoj stvari tužitelja ĆG, odvjetnika u [adresa], protiv tuženice ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, u postupku za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u predmetu toga suda poslovni broj Povrv- 63/2023, 22. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Crikvenici je u predmetu poslovni broj Povrv-63/2023, rješenjem od 17. listopada 2024. od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatražio da se za postupanje u ovom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud.
2. U gore navedenom rješenju navodi se da je tuženik u podnesku od 17. listopada 2024. podnio zahtjev za svrsishodnu delegaciju nadležnosti, predložio je da se predmet broj Povrv-63/2023 koji se vodi pred tim sudom delegira drugom stvarno nadležnom sudu na daljnje postupanje iz razloga što tužitelj, koji je odvjetnik, privatno poznaje mnoge suce tog suda, pa tako i raspravnog suca.
3. Zahtjev nije osnovan.
4. Odredbom članka 68. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), propisano je da nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi, a prema st. 3. te odredbe o zahtjevu prvostupanjskog suda iz st. 1. čl. 68. ZPP-a odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste.
5. Pravo na suđenje pred zakonom ustanovljenim neovisnim i nepristranim sudom sastavni je dio prava na pravično suđenje, kako je to i propisano čl. 29. st. 1. Ustava Republike i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navedeno stajalište izražava se i kroz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, tako primjerice i u odluci broj: U-III-5423/2008 od 28. siječnja 2009. U navedenoj odluci Ustavni sud RH podsjeća da nepristranost suda podrazumijeva da sud jamči dovoljno sigurnosti kojom isključuje svaku opravdanu sumnju u nepristranost suda jer sudovi upravo time što nastupaju kao nepristrani pridonose povjerenju javnosti koje je nužno u demokratskom društvu, što je utvrđeno stajalište međunarodnog prava o ljudskim pravima (npr. presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. srpnja 2005., § 27).
6.1. Iznesenim shvaćanjem Ustavnog suda RH prihvaćena su stajališta i standardi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP), koji (ne)pristranost suda provjerava primjenom subjektivnog i objektivnog mjerila.
6.2. Subjektivno mjerilo pretpostavlja ispitivanje je li sudac imao neke osobne predrasude ili neki od osobnih razloga pristranosti u konkretnom predmetu tj. takav subjektivni test (ne)pristranosti mora uzeti u obzir osobno uvjerenje i ponašanje konkretnog suca.
6.3. Objektivno mjerilo znači ispitati jamči li sam sud dovoljno sigurnosti kako bi isključio svaku opravdanu sumnju u pogledu svoje nepristranosti odnosno mora se utvrditi postoje li, neovisno od ponašanja suca, provjerljive činjenice koje mogu potaknuti dvojbu glede njegove nepristranosti. (tako ESLJP u predmetu Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, presuda, 22.12.2009., zahtjev br. 24810/06., te Ramljak protiv Hrvatske, presuda, 27.6.2017., zahtjev br. 5856/13, § 26.). U odluci Ramljak protiv Hrvatske, ESLJP je utvrdio da je tužiteljica imala razlog sumnjati u pristranost suca imajući u vidu da je njegov sin bio subordiniran odvjetniku čiji je ured zastupao protivnu stranku u parnici, te je stoga utvrdio povredu prava podnositeljice na pošteno suđenje.
7. Smisao odredbe članka 68. stavka 1. ZPP-a je da će drugi sud lakše provesti postupak, odnosno, ako postoje važni razlozi koji opravdavaju delegaciju tog suda.
8.1. Međutim, osobna sumnja tužitelja u zakonitost rada, odnosno njegovo nepovjerenje u nepristranost u rad sutkinje Općinskog suda u Crikvenici, kao i u nepristranost svih sudaca toga suda, samo zato jer je tužitelj odvjetnik "koji poznaje sve suce tog suda" ne može se smatrati važnim razlogom za delegaciju tog suda u smislu odredbe čl. 68. ZPP.
8.2. Naime, navedena okolnost (tužitelj je odvjetnik koji "poznaje" raspravnog suca) može eventualno predstavljati razlog za izuzeće raspravnog suca koji rješava određeni predmet pod uvjetom da stranka koja predlaže izuzeće i učini vjerojatnim svoje navode o pristranosti tog suca), ali ne mogu predstavljati važan razlog za delegaciju cijelog suda (u smislu odredbe čl. 68. st. 1. ZPP), u ovom slučaju Općinskog suda u Crikvenici.
9. Slijedom navedenog, a s obzirom da niti što upućuje, a niti postoji bilo kakav racionalan razlog zbog kojeg bi se postupak lakše proveo pred drugim sudom, ocjena je ovog suda da nema pretpostavki za određivanje drugog stvarno nadležnog suda, zbog čega je zahtjev odbijen.
10. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 68. st. 1. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 22. svibnja 2025.
Sudac:
Ivan Vučemil
