Poslovni broj: Usž-3566/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanša Turić članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak i partneri, Split, Sukošijanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja nastupa zastare, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-1521/23-6 od 20. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-1521/23-6 od 20. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 19. travnja 2023. i rješenja prvostupanjskog tijela od 22. ožujka 2022. te zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Navedenim drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.
3. Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga navedenih u odredbi članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbi ponavlja sve tužbene navode, poziva se na načela iz Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUP) posebno na načelo saslušanja stranke. Ističe da nije proveden ispitni postupak koji je bio nužan radi utvrđivanja činjenica, navodi da je porezno tijelo u upravnom postupku prilikom donošenja poreznog rješenja nezakonito utvrdilo obveze, primjerice za porez na dodanu vrijednost za 2016. godinu sa pripadajućim zateznim kamatama, budući da se radi o godišnjem porezu, a sam porezni nadzor je obavljen u redovitom poreznom postupku te da je nastupila zastara istekom roka od 3 godine, točnije od 1. siječnja 2020. Isto tako smatra da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe, osporava način na koji je određen početak tijeka roka zastare, navodi kako je jedino i logično obveza PDV-a za 2012. godinu mogla nastati samo 2012. godine. Sukladno zakonskoj odredbi zastara je mogla početi teći 1. siječnja 2013. te je ista nastupila 1. siječnja 2019. Smatra da sud pogrešno tumači zakonske odredbe. Smatra da je jasno da svaka porezna obveza koja je određena za neku godinu nastaje u toj godini, a ne kad je izvršen konačni obračun obveze PDV-a odnosno u ožujku 2013. Predlaže da se žalba usvoji, naknadi tužitelju trošak postupka te trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Prema ocjeni ovoga Suda osporena presuda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavak 1. ZUS-a. Ovo stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavak 2. ZUS-a presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS- a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavak 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Osporena presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a, te dostatno obrazloženje o odlučnim činjenicama.
7. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno procijenio da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno je li porezno tijelo sadržaj tužiteljevog zahtjeva za utvrđenje zastare pravilno cijenilo obzirom da je tužitelj zahtjevom zatražio utvrđenje zastare prava na utvrđenje i naplatu porezne obveze odnosno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2022. odlučeno o zahtjevu tužitelja tako da je zahtjev za utvrđenje zastare prava na naplatu odbijen. Iz spisa proizlazi da je tužitelj 24. veljače 2022. godine podnio zahtjev za utvrđenje zastare tako što je zahtjev dostavio Poreznoj upravi, Područnog ureda u Splitu, u kojem je naveo da mu je poreznim rješenjem od 12. rujna 2019. utvrđena obveza plaćanja PDV-a za 2012. i za 2013. godinu. U navedenom zahtjevu je naveo da je zastara za 2012. godinu počela teći 1. siječnja 2013. i da je nastupila 1. siječnja 2019., odnosno da je za 2013. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2014. i nastupila 1. siječnja 2020.
8. Odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog tijela na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka je propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim Zakonom. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate. U konkretnom slučaju vidljivo je da se radi o obvezi poreza na dodanu vrijednost za 2012. godinu te obvezi poreza na dodanu vrijednost za 2013. godinu, koje obveze su utvrđene poreznim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Split, Službe za nadzor od 12. rujna 2019. Dakle radi se o obvezi poreza na dodanu vrijednost koji je godišnji porez, jer se obveza konačno utvrđuje nakon isteka godine na koju se porez odnosi s obzirom da se porez na dodanu vrijednost uplaćuje tijekom godine, ali se konačni obračun obveze poreza na dodanu vrijednost za proteklu godinu utvrđuje do ožujka naredne godine, pa je slijedom navedenog zastara prava na utvrđenje porezne obveze poreza na dodanu vrijednost počela teći istekom godine u kojoj je utvrđena obveza PDV-a odnosno 1. siječnja iduće godine. Navedeno znači da je za 2012. godinu obvezu poreza na dodanu vrijednost trebalo utvrditi do ožujka 2013. godine, pa je sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a zastara prava na utvrđenje porezne obveze za 2012. godinu počela teći 1. siječnja 2014. Zastara nastupa protekom roka od 6 godina tako da je zastara prava na utvrđenje obveze poreza na dodanu vrijednost za 2012. godinu nastupila 1. siječnja 2020. godine, a porezno rješenje kojim je obveza utvrđena donijeto je 12. rujna 2019., a drugostupanjsko 22. studenog 2019. stoga nije nastupila zastara u vrijeme donošenja rješenja.
9. Zastara prava na utvrđenje porezne obveze za 2013. godinu počela je teći, sukladno svemu navedenom, 1. siječnja 2015. te je nastupila protekom roka od 6 godina, tako da zastara prava na utvrđenje porezne obveze PDV-a za 2013. nastupa 1. siječnja 2021. godine, a rješenje kojim je ona utvrđena donijeto je 12. rujna 2019., a drugostupanjsko 22. studenog 2019. stoga nije nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze. Kako je porezno rješenje od 12. rujna 2019. postalo izvršno 16. prosinca 2019. godine, zastara prava na naplatu utvrđenog poreznog duga počelo je teći 1. siječnja 2020. godine, pa do podnošenja zahtjeva za utvrđenje zastare dana 24. veljače 2022. godine nije nastupio zastarni rok od 6 godina od dana kada je zastara na naplatu utvrđenog poreznog duga počela teći, što je sukladno citiranoj odredbi članka 108. stavak 4. OPZ-a. Dakle, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja trebalo odbiti kao neosnovan.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se napominje da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom i u upravnom postupku o kojima su se prvostupanjski sud i tuženik detaljno očitovali, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene ni povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 60. stavak 4. ZUS-a.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 22. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
