REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1064/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, protiv tuženice Privredne banke d.d., OIB 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-709/2022-2 od 15. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-25/2022-43 od 29. lipnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na ništetnost ugovora o kreditu broj: 9010638913 sklopljenog između stranaka 15. srpnja 2005. i ovjerenog kod Javnog bilježnika Damira Bjelčića pod brojem OU-461/2005 od 20. srpnja 2005. te je odbijen zahtjev za isplatom dužnih iznosa s naslova izvršenih uplata na temelju toga ugovora (točka I. izreke). Utvrđena je ništetnost dijela odredbe čl. 4. st. 1. ugovora koji glasi „ sukladno odluci banke o kreditiranju građana“ (točka II. izreke), dijela odredbe čl. 4. st. 1. ugovora koji glasi „ na kredit otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana” (točka III. izreke), dijela odredbe čl. 4. st. 2. ugovora koji glasi „Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita, i to na dan 01. 01. (slovima: prvi siječnja ), a primjenjuje se za razdoblje od 01.01 ( slovima: prvi siječnja ) do 30.6. ( slovima: tridesetog lipnja ) tekuće godine, i na dan 01.07. ( slovima: prvog srpnja ) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. ( slovima: prvog srpnja ) do 31.12. ( slovima: tridesteprvog prosinca ) tekuće godine” (točka IV. izreke). Naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 40.753,02 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka V. izreke). Utvrđen je ništetnim dio ugovorne odredbe čl. 7. st. 2. ugovora koji glasi: "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja" (točka VI. izreke) i ništetnim dio odredbe čl. 12. toč. 9. ugovora koji glasi: „potpisom ovog ugovora korisik kredita, solidarni dužnik, založni dužnik i solidarni jamci izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF” (točka VII. izreke). Naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 47.694,17 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka VIII. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka IX. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-965/2023-2 od 25. travnja 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koja glase:

1. Jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu sklopljenim između banke kao vjerovnika i potrošača kao dužnika bitni sastojci ugovora?

2. Je li ništetan cijeli ugovor o kreditu sklopljen između banke kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne?

4. Sukladno dopuštenju tužitelj je podnio reviziju u dijelu kojim je njegova žalba odbijena pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zatraživši odgovor na dopuštena mu pravna pitanja. Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu te zahtjev prihvatiti, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovom dijelu postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu opisanoga u točki 1. obrazloženja ove presude i za isplatu iznosa koji su plaćeni po osnovi ugovora.

9. U odnosu na postavljena pitanja u ovom stadiju postupka sporno je je li zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.

9.1. Nižestupanjski sudovi u odnosu na to pitanje polaze od odredbi čl. 105. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/91) koji se s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. Zakon o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO/05) te odredaba Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 97/07, odnosno, Narodne novine br. 79/07,125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/03 i ZZP/07). Na temelju tih odredaba zaključuju da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Pri tome još i zaključuju da je utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zbog čega da nije osnovan zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora.

10. Imajući u vidu revizijske navode tužitelja o potrebi primjene prakse Suda Europske unije (dalje: Sud EU) na predmetni odnos između stranaka i pozivanje na određene odluke toga Suda, valja prije svega reći da te odluke nisu mjerodavni izvor prava u konkretnome slučaju. Naime, te se odluke odnose na tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovor, sklopljen 15. srpnja 2005. nije u dosegu navedene Direktive jer je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (dalje: EU). Naime, čl. 2. st. 1. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (tako i u presudi Suda EU u predmetu C-567/20).

10.1. Stoga je za odgovor na postavljena materijalnopravna pitanja u ovom predmetu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, dakle, odredbe ZOO-a/91, koji se s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. ZOO-a/05 te odredbe ZZP/03 i ZZP/07. Člankom. 1065. ZOO/91 je propisano: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom“ Člankom 105. stavkom 1. ZOO/91 propisano je da ništavost (ništetnost) neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Nadalje, člankom 87. ZZP/03 odnosno člankom 102. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. U pogledu ovih pravnih pitanja ovaj sud je u činjenično podudarnim situacijama (uz primjenu relevantnih odredbi ZOO/05 koje su u bitnom podudarne sa prethodno citiranim odredbama ZOO/91) u odlukama Rev 807/2023-2 od 29. siječnja 2025. te Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„....bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.... banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno....valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.... dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (članak 324. ZOO).... utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen...“

Nadalje, u odnosu na sadržajno podudarno postavljeno materijalno pitanje u citiranim odlukama je odgovoreno:

„ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.“, te se reafirmiranjem ovih pravnih shvaćanja odgovara na postavljena pravna pitanja i u ovom predmetu.

12. Obzirom da je pobijana presuda donesena u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sadržanim u odgovoru na revizijsko pitanje temeljem čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić