Poslovni broj: Usž-4158/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Vukmanović, odvjetnik u Bjelovaru, Milana Šufflaya 15a, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1470/2023-19 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1470/2023-19 od 30. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-06/22- 01/03002760529, urbroj: 341-99-05/3-22-7538 od 9. veljače 2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], klasa: UP/I 141-06/22-01/03002760529, urbroj: 341-02-05/3-22-7803, broj: 46122 od 23. studenog 2022., kojim je kod tužitelja utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% (točka I. izreke) i odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka II. izreke).

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. U žalbi navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer sud ne obrazlaže zbog čega, uz ranije utvrđeno tjelesno oštećenje od 100%, ne postoji tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta. Smatra da se sud ne može samo pozivati na nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka i vijeća ovlaštenih viših vještaka. Smatra da se pravilnom ocjenom priloženih dokaza može zaključiti da kod njega nije nastupilo poboljšanje zdravlja, pa tako niti smanjenje tjelesnog oštećenja, već suprotno. Također smatra da iz dostupnih dokaza nije bilo osnove za zaključak da nema pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, koje je nastalo uslijed ozljede na radu i to za vrijeme dok je u svojstvu zatvorenika radio na zapovijeđenim poslovima u Kaznionici u Lepoglavi. Ističe da je u vrijeme ozljeđivanja te ozljede regulirao Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 55/72.), koji je u članku 28. jasno propisao da su osobe koje izdržavaju kaznu zatvora osigurane u slučaju invalidnosti i tjelesnog oštećenja te da u slučaju nastanka tjelesnog oštećenja pod takvim okolnostima imaju pravo na novčanu naknadu. Poziva se na potvrdu Kaznionice Lepoglava od 1. ožujka 2005., iz koje se vidi da je radio kao šumski radnik u Kaznionici, te je 19. svibnja 1985. u 12:00 sati ozlijeđen u šumi Ivančica. Navodi da je toga dana radio sa ostalim zatvorenicima, bez zaštitne opreme, kada je na njega palo drvo, te da mu je u tom događaju ozlijeđena kičma, zbog čega je i tražio da mu se prizna povreda na radu i naknada sukladno zakonu. Također navodi da činjenica koju su utvrdili vještaci kako nije bilo tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta, ne znači da nije došlo do tjelesnog oštećenja na radu, jer iz obavijesti Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da je doživio lakšu povredu na radu sa ozljedom leđa, desne ruke, trbuha i vratnog kralješka, pa smatra da su vještaci trebali utvrditi da li te ozljede predstavljaju 30% tjelesnog oštećenja ili ne. Smatra da je na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, jer je na njegov slučaj trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Ističe da činjenica što ozljede zadobivene 19. svibnja 1986. nisu objektivizirane medicinskom dokumentacijom, te što nije priložena prijava o ozljedi na radu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ne može biti razlog da se na njega ne primijene odredbe navedenog Zakona, s obzirom da 1986. godine nije bilo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a propust liječnika koji nisu objektivizirali medicinsku dokumentaciju ne može ići na njegovu štetu. U dopuni žalbe, podnesene nakon isteka roka za žalbu, tužitelj dostavlja dodatnu medicinsku dokumentaciju i presliku Izvoda iz evidencije povreda radnika na radu KPD Lepoglava. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode tužitelja. Prvostupanjsku presudu, kao i osporeno rješenje smatra pravilnim iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, kao i u odgovoru na tužbu. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. istog Zakona, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i usmene rasprave održane u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, činjenično stanje utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i podatke i dokumentaciju dostavljenu u tijeku spora (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Iz presude je razvidno da je sud razmotrio sva činjenična i pravna pitanja koja su u smislu članka 42. i članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) odlučna za rješavanje predmetne upravne stvari. U obrazloženju presude dani su valjani i potpuni razlozi zbog kojih je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

8. Suprotno navodima žalbe presuda je obrazložena sukladno članku 119. stavku 5. ZUS-a, pri čemu je Sud ocijenio i sve navode tužitelja iznesene u tužbi i u podnescima odnosno očitovanjima danim u tijeku upravnog spora, a koje tužitelj u bitnom ponovno iznosi u ovoj žalbi.

9. Nije sporno da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Bjelovaru broj spisa: 46122 od 5. studenog 2018. tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% zbog bolesti i odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja na temelju članka 61. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. i 62/18.).

10. Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu vođen je u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnesenog 31. svibnja 2022., te je o predmetnom zahtjevu pravilno riješeno primjenom mjerodavnih odredaba ZOMO-a. Tužitelj se neosnovano poziva na odredbe Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 55/72.), koji je prestao važiti 1. srpnja 1983., danom primjene Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 26/83.), a koji je prestao važiti 1. siječnja 1999. na dan početka primjene Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98.).

11. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski je sud osnovano ocijenio da su relevantne činjenice glede postojanja i postotka tjelesnog oštećenja tužitelja u predmetnom upravnom postupku pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka (Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 19. listopada 2022. i Vijeća viših vještaka od 26. siječnja 2023.), prema kojima kod tužitelja i dalje postoji ranije ocijenjeno tjelesno oštećenje od 100%, uzrokovano bolešću te nije utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja na donje ekstremitete. Ovo stoga što su nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja pribavljeni u postupku provedenom sukladno odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17., 56/18. i 16/22. – dalje: Uredba), a tjelesno oštećenje je utvrđeno na temelju analize cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije (nalaza liječnika specijalista), na koje se tužitelj i u žalbi poziva, te sukladno kriterijima Liste oštećenja organizma – Lista I, koja je sastavni dio Uredbe. Kako je mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja utemeljeno na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te sačinjeno prema pravilima struke i dostatno obrazloženo, pri čemu je to tijelo uzelo u obzir i navode tužitelja o ozljedi na radu, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka mogao je poslužiti tuženom tijelu kao valjana osnova za donošenje osporenog rješenja. Stoga tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, niti je u tijeku spora predlagao provođenje dokaza sudskim vještačenjem kojim bi eventualno osporio utvrđeno činjenično stanje glede promjena u zdravstvenom stanju i nastanka novog tjelesnog oštećenja.

12. Nadalje, navodi tužitelja izneseni u tužbi i u žalbi kojima osporava ocjenu uzroka utvrđenog tjelesnog oštećenja nisu osnovani, jer spisu ne prileže podaci niti su priloženi dokazi da je lakša povreda koju je zadobio 19. svibnja 1986., opisana u obavijesti Uprave za zatvorski sustav, Kaznionice u Lepoglavi od 1. ožujka 2005., uzrokovala promjene u zdravstvenom stanju tužitelja koje su dovele do nastanka tjelesnog oštećenja utvrđenog sukladno kriterijima Liste I. S obzirom da prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predmetna ozljeda nije evidentirana kao ozljeda na radu niti postoje podaci da je bio pokrenut postupak za utvrđivanje ozljede na radu, a prema dopisu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 11. ožujka 2024. navedeno tijelo, koje je nadležno za vođenje postupka i utvrđivanje ozljede na radu, ne posjeduje podatke o ozljedi na radu od 19. svibnja 1986., sama činjenica da je u Evidenciji povreda radnika na radu – zatvorenici KPD Lepoglava, evidentirano njegovo ozljeđivanje nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

13. S obzirom na sve naprijed izneseno, pravilno je utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja sukladno članku 61. stavku 2. ZOMO-a, prema kojoj odredbi to pravo stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

14. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim, jer je isto doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje su primijenjene mjerodavne odredbe ZOMO-a, te navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

15. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska