REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-947/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Mihaela Radulović, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupa punomoćnica Marija Vujasin odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-112/2024-2 od 13. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1974/2021-32 od 15. studenoga 2023., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-112/2024-2 od 13. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1974/2021-32 od 15. studenoga 2023. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da isti podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP) jer da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. točka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. točka 1. Konvencije.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava navode prijedloga i predlaže ga odbaciti. Tužitelj potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP -a, ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno iz razloga, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda i zauzetih pravnih shvaćanja, primjerice u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
5. U odnosu na drugo postavljeno pitanje navodi se i to da pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja izraženih i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja, koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora) Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
6. Nadalje, s obzirom na pozivanje tuženika na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, valja navesti da što se tiče primjene materijalnoga prava, prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, razlika u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istoga suda, ne može se sama po sebi smatrati suprotnom Konvenciji. Štoviše zahtjev pravne sigurnosti zaštite legitimnih očekivanja ne uključuje pravo na utvrđenu - stečenu sudsku praksu, jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti s pravilnim djelovanjem pravosudnog sustava, budući da bi ne postojanje dinamičnog ili razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje.
7. Dakle, razvoj sudske prakse koja se odnosi na zaštitu potrošača nije razlog kojim bi tuženik učinio vjerojatnim da bi mu zbog toga bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Nadalje, u odnosu na primjenu postupovnih pravila ovaj je sud ocijenio da je u postupku pred nižestupanjskih sudovima tuženiku bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje i odlučne činjenice, predloži dokaze da se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Sudovi su u svojim odlukama odgovorili na odlučne navode tuženika i presude su dostatno obrazložene i za njih su iznesene relevantni i uvjerljivi razlozi o ocjeni osnovanosti tužbenoga zahtjeva. Slijedom navedenoga, donesene se presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnoga prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena gore navedena temeljna, Ustavom i Konvencijom, zajamčena prava.
9. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskoga suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije to je prijedlog tuženika utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a i riješiti kao u stavku I. izreke, dok je u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP -a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješeno kao u stavku II. izreke ovoga rješenja.
10. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odlučeno je (točka III. izreke) prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP -a, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije radnja koja je bila potrebna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
