REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1980/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Planinska 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. u Zagrebu, Đorđićeva 24, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja o troškovima postupka sadržanom u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2593/2023 od 3. travnja 2025., 21. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2593/2023 od 3. travnja 2025. i rješava:
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 324,30 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 279,78 EUR teku od 21. svibnja 2025. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u točki III. izreke presude prvostupanjski je sud naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Tako je prvostupanjski sud riješio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, premda je prema obrazloženju presude (u dijelu obrazloženja odluke o trošku) naveo da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 70,50%, a tuženik u omjeru od 29,50% te je stoga ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu parničnih troškova u omjeru od 41%.
2. Protiv tog rješenja sadržanog u točki III. izreke presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i točkom I. izreke presude naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 76,15 EUR s pripadajućim kamatama, a predmet spora je tužiteljevo potraživanje za regresnu isplatu naknade štete koju je isplatio svom kasko osiguraniku u iznosu od 108,78 EUR s pripadajućim kamatama. Prema tome, tužitelj je (kako to i sud navodi u točki 27. obrazloženja odluke) uspio u sporu u omjeru od 70,50%, pa je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer izreka presuda proturječi sama sebi i razlozima presude budući iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj u većem dijelu uspio u parnici, a ne tuženik. Žalitelj u žalbi navodi odredbu članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku te ističe da, premda je sud pravilno utvrdio omjer suodgovornosti stranaka, pogrešno je primijenio tu zakonsku odredbu; žalitelj smatra da mu je sud prvog stupnja trebao dosuditi trošak u omjeru od 70% (85%-15%), a što prema zatraženim troškovima parničnog postupka iznosi 477,68 EUR. Tužitelj ističe kako je nejasno kako je sud došao do zaključka da tuženiku koji je izgubio spor pripada naknada parničnih troškova te kako je sud došao do zaključka da tužitelju pripada pravo na parnični trošak u omjeru 41% (70,50%-29,50%) odnosno iznos od 279,78 EUR. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. izreke presude na način da usvoji žalbu tužitelja te mu prizna troškove žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 91,40 EUR.
3. Tužiteljeva žalba je osnovana.
3.1. Ispitavši pobijani dio prvostupanjske odluke u smislu odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka proturječi razlozima obrazloženja. Međutim, primjenom odredbe članka 373.a stavka 3. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku pobijanu točku III. izreke prvostupanjske presude je valjalo preinačiti.
4. Naime, predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 108,00 EUR kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku kao oštećeniku i kojeg potražuje od tuženika kao osiguratelja štetnika TL (neovisno od toga što je tužitelj u točki 7. tužbe naveo da je isplatio svom osiguraniku iznos od 108,78 EUR / 819,65 kn). Prvostupanjski je sud, nakon provedenog postupka, (pravomoćnom) točkom I. izreke presude djelomično usvojio tužbeni zahtjev te obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 76,15 EUR s pripadajućim kamatama, dok je (također pravomoćnom) točkom II. izreke presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj potraživao iznos od 31,85 EUR s pripadajućim kamatama. Nadalje, sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku utvrdio omjer uspjeha obiju stranaka u sporu i, nakon što je utvrdio za koje sve postupovne radnje i u kojoj svoti tužitelj osnovano potražuje trošak postupka, ocijenio da tužitelju valja priznati trošak u iznosu od 279,78 EUR koliko iznosi 41% troška na kojeg tužitelj ima pravo. Međutim, unatoč tome, izrekom presude je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 279,78 EUR s pripadajućim kamatama slijedom čega je izreka rješenja o troškovima postupka suprotna točkama 27. i 29. obrazloženja. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj.
5. Međutim, unatoč toj počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka prvostupanjsku odluku je u pobijanom dijelu valjalo preinačiti na temelju odredbe članka 373.a stavka 3. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku. Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju presude pravilno naveo da je tužiteljev uspjeh u sporu 70,50% jer je tužitelj uspio u sporu u odnosu na potraživanje iznosa od 76,15 EUR, a tužbenim zahtjevom je potraživao iznos od 108,00 EUR (76,15 EUR : 108,00 EUR x 100). Nasuprot tužitelju, tuženikov uspjeh u sporu iznosi 29,50 EUR (31,85 EUR : 108,00 EUR x 100), pa nakon oduzimanja tužiteljeva uspjeha u sporu s tuženikovim uspjehom u sporu proizlazi da tužitelju valja priznati troškove postupka u omjeru od 41%.
5.1. Slijedom navedenog, budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke (točka 29. te odluke) pravilnom primjenom odredbe članka 155. Zakona o parničnom postupku ocijenio da tužitelj osnovano potražuje troškove postupka za poduzete postupovne radnje koje su bile potrebne za vođenjem spora te da je visinu tih radnji odmjerio (i) pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novineˮ broj 138/23) u ukupnom iznosu od 682,40 EUR, to tužitelju primjenom članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku valja priznati trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 41% te svote odnosno u iznosu od 279,78 EUR.
6. Nadalje, sukladno odredbi članka 166. stavka 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj osnovano potražuje trošak sastava žalbe i to u iznosu od 25,00 EUR prema Tbr. 10. točki 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a što uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost (6,25 EUR) i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 3. točka 4. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novineˮ broj 37/23) ukupno iznosi 44,52 EUR. Prema tome, ukupni tužiteljevi troškovi prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka iznose 324,30 EUR pa je stoga tuženika valjalo obvezati da taj iznos troška postupka naknadi tužitelju, kao i zatezne kamate koje na od strane tužitelja zatraženi trošak prvostupanjskog postupka (str. 124. spisa) teku od donošenja drugostupanjske odluke sukladno odredbi članka 151. stavka 3. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Sudac
Nevenka Baran
