Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-311/2023-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Nataši Miletić, u parničnom predmetu tužiteljice SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Kristini Vuljak, odvjetnici iz Koprivnice protiv tuženika ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trenutno u Kaznionici u Glini, Vinogradska ulica 2, Glina, uz sudjelovanje mlt. TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po posebnom skrbniku PZ, dipl. pravniku iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Virovitica, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon održane rasprave dana 17.4.2025.g. u odsutnosti punomoćnice tužiteljice i posebnog skrbnika te u prisutnosti tuženika dana 21.05.2025.g,

p r e s u d i o  j e

Mijenja se odluka o ostvarivanju osobnih odnosa oca sa malodobnom TZ, uzdržavanju i pravu na zajedničku roditeljsku skrb sadržana u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je dio rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj R1 Ob-303/2022 od 16.05.2022.g., koje je postalo pravomoćno 16.05.2022.g, na način da ista glasi:

I. Ocu ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa s mldb. TZ rođenom **.**.2018.g. u Koprivnici, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

II. Pravo na roditeljsku skrb samostalno će ostvarivati majka SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj],i to u odnosu na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje imovinom djeteta, zastupanje osobnih i imovinskih prava i interesa mlt. djeteta.

III. Tuženik ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužan je za uzdržavanje mldb. TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] mjesečno novčano doprinositi iznosom od 100 EUR mjesečno počevši od 01.09.2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, i to sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine računatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate sve na račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužiteljice SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: 5223600003515102603, otvoren kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, TZ ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužiteljici SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 526,54 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od presuđenja 21.5.2025.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika ZZ podnijela tužbu u kojoj je tražila izmjenu odluke Općinskog suda u Varaždinu R1 OB-303/2022 od 16.5.2022. te je konačno sređenim tužbenim zahtjevom tražila da samostalno ostvaruje rodiljsku skrb u odnosu na mlt. TZ, rođenu **.**.2018.te iz [adresa], i to u odnosu na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje imovinom djeteta, zastupanje osobnih i imovinskih prava i interesa mlt. djeteta, nadalje je tražila plaćanje uzdržavanja u iznosu od 100,00 eura i to počevši od 01.09.2023.-te pa nadalje, a također i da se ocu zabrani ostvarivanje kontakta s mlt. TZ. U tužbi i u tijeku postupka navodi da se otac trenutno nalazi u zatvoru te da joj je otežano ostvarivanje raznih prava djeteta, shodno tome je tražila i plaćanje minimalnog iznos uzdržavanja od 100,00 eura obzirom da je to nužno za dijete, a također smatra da nije u interesu djeteta da ostvaruje kontakte s ocem, a obzirom da tako proizlazi iz Mišljenja HZSR PU Koprivnica.

2. U tijeku postupka tuženik se usuglasio s plaćanjem uzdržavanja za mlt. TZ, a također i sa time da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb na način kao što je zatražila i kao što je navedeno u izreci ove presude. Jedino čemu se otac protivi je zabrana kontakata s mlt. TZ.

3. Prije samog sudskog postupka provedeno je obvezno savjetovanje tijekom kojeg roditelji nisu sastavili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su upućeni na sudski postupak.

4. U tijeku postupka mlt. TZ je postavljen posebni skrbnik u osobi PZ, djelatnika Centra za posebno skrbništvo, podružnica Virovitica koji se priklonio mišljenju stručnog tima HZSR PU Koprivnica, koji je obavio i razgovor s mlt. djetetom.

5. U dokaznom postupku sud je ispitao parnične stranke te je izvršio uvid u rodni list na str. 6 spisa, Otpusnicu iz bolnice na str. 7, Rješenja na str. 8-10, Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na str. 11-14, Izvješće o obveznom savjetovanju na str. 15-16, Nalaz i mišljenje na str. 17-19 spisa, Presudu na str. 20-22 te 24-28, Rješenje na str. 29-3, Mišljenje na str. 57-65 te 80 i imovinske podatke na str. 89-100 spisa, u fotografiju na listu 119, preslik pisma na listu 120, u preslik pismena na listu 131-134. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provjerom sadržaja telefonskih razgovara između njega i mlt. TZ obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a također i dokazni prijedlog za dodatnim ispitivanjem mljt. TZ obzirom da je TZ uzevši u obzir njenu dob od 6 godina već ispitana po djelatnicima HZSR PU Koprivnica a također i po posebnom skrbniku kada se nedvojbeno izrazila da joj kontakti sa ocem ne fale, dok je s druge strane mišljenje suda da još jedno dodatno ispitivanjem TZ nije potrebno budući da bi po mišljenju suda uzrokovalo dodanu traumatizaciju djeteta koje je i ovako moralo pohađali psihološku terapiju radi postupanja oca. Također, pribava sadržaja telefonskih razgovora ne bi donijela ništa novoga jer jedan ili nekolicina razgovara ne bi promijenili ništa na činjenici da TZ ne fale kontakti sa ocem te da je zbog postupanja oca bila traumatizirana a radi čega je pohađala psiho terapiju. Već je naprotiv na strani oca da korigira svoje ponašanje te da se približi djetetu a ne opterećuje ga temama koje su njemu interesantne. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan budući da je realan i životan te ne postoje okolnosti koje bi ga dovodile u sumnju dok nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu gdje navodi da je tužiteljica iznosila neistine u vezi njegovih kontakata sa TZ.

6. Odredbom je čl. 409. st. 1. ObZ-a određeno da ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanja djeteta.

7. Radi donošenja konačne odluke, a kako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ovaj sud je u skladu s odredbom čl. 357. st. 2., a u svezi s čl.416. st. 1. toč. 3 ObZ-a zatražio od nadležnog HZSR nalaz i mišljenje.

8. Uvidom u rodni list za mlt. TZ utvrđeno je da je ista rođena **.**.2018. od oca ŽZ i majke SZ. Uvidom u prijedlog i mišljenje HZSR PU Koprivnica od dana 08.05.2024. slijedi da je mišljenje istog Zavoda da majka mlt. TZ tj. tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje imovinom djeteta, zastupanje osobnih i imovinskih prava i interesa mlt. djeteta, a obzirom na to da između parničnih stranaka postoji povijest narušenog roditeljskog odnosa obilježenog optuživanjem i nasilnim ponašanjem, manipuliranjem djetetom i majkom te je malo vjerojatno da će se u budućnosti uspostaviti adekvatna obiteljska komunikacija te da će parnične stranke profunkcionirati u smislu zajedničkog roditeljstva, a sa druge strane kod tuženika postoji sumnja na ovisnost o drogama, povijest činjenja kaznenih i prekršajnih djela te sumnja na nedijagnosticirani psihički poremećaj. Iz iskaza tužiteljice slijedi da nije mogla cijepiti dijete i nije ga mogla upisati u vrtić jer se tuženik tome protivio te ga je upisala tek prošle godine kada je tuženik završio u zatvoru. Tuženik se svemu protivio vezano za mldb. TZ. Uzevši u obzir da se tuženik aktualno nalazi u zatvoru, te da se do kraja dokaznog postupka suglasio sa prijedlogom tužiteljice o samostalnoj roditeljskoj skrbi na način kao što je zatražila u odnosu na mlt. TZ, te imajući u vidu da je posebni skrbnik mlt. djeteta također suglasan s prijedlogom HZSR, sud je prihvatio prijedlog tužiteljice temeljem čl. 105. st. 3. ObZ-a te smatra da je isti u interesu mlt. djeteta tim više što se otac nalazi na odsluženju kazne zatvora pa je već iz te činjenice otežano ostvarivanje raznih prava djeteta koja se mogu pojaviti budući da bi majka svaki puta trebala odlaziti u penalnu ustanovu kod oca djeteta radi dogovora. S druge strane, tuženik se do sad protivio pokušajima majke da ishodi neka prava za dijete, uz napomenu da se tuženik sada usuglasio sa samostalnom roditeljskom skrbi tužiteljice pa donijeta odluka odgovora očitovanjima samih stranaka.

9. Što se tiče održavanja susreta i druženja djeteta s ocem sud je usvojio prijedlog majke da se ocu djeteta z a b r a n i ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom, te je prihvatio mišljenje HZSR PU Koprivnica, a sa čime se složio i posebni skrbnik PZ. Naime, iz mišljenja HZSR PU Koprivnica slijedi da trenutno nije u interesu mlt. TZ da ostvaruje osobne odnose s ocem obzirom da otac svojim obećanjima i razgovorima s djetetom šteti emocionalnom razvoju djeteta, a dijete već od ranije ima emocionalnih poteškoća koje su posljedica narušenog roditeljskog odnosa i pristupa oca, a u situaciji u kojoj se tuženik nalazi zbog činjenice da je u zatvoru, poteškoće u ponašanju i reagiranju se intenziviraju kontaktima s ocem. Djevojčica nakon razgovora s ocem ima agresivne ispade prema majci te je dijete uključeno u terapijski rad. Naime, nakon što je tuženik završio u pritvoru ostvario je kontakt s mlt. TZ telefonom koji su se prorjeđivali, a majka je navodila da je TZ opterećena pozivima s ocem te je očekivala da će ju otac zvati, a ponekad se dešavalo da ju ne zove te joj je obećavao da će ubrzo izaći iz zavora što nije realno obzirom na težinu kaznenog djela te ju je opterećivao temama koje nisu prikladne za dijete. Majka je također stručnom timu iskazivala da od kad je tuženik završio u pritvoru da je mlt. TZ agresivno reagirala i iskazivala veliku ljutnju prema njoj. Nadalje, iz mišljenja HZSR slijedi da je stručni tim zaključio da se kroz savjetodavni razgovor sa roditeljima utvrdilo da otac ime velikih teškoća u mentalnom funkcioniranju i kontroli ponašanja, a što je vjerojatno posljedica zlouporabe droga, te je također rješenjem istog HZSR od 16.03.2023. o izricanju mjere stručne pomoći i potpore upućen u tretman Centra za zaštitu mentalnog zdravalja i prevenciju ovisnosti radi pružanja adekvatne pomoći vezano uz konzumaciju sintetičkih psihoaktivnih tvari i marihuane, no u tretman se nije uključio. U više navrata pred stručnim djelatnicima HZSR imao je agresivne ispade u ponašanju, vikao te prijetio. Majka djeteta je narušenog mentalnog zdravlja i kao takova je bila podložna manipulativnim ponašanjima od strane tuženika koji ju je često znao zastrašivati u namjeri da ne pokrene postupak radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi. Mlt. TZ se u više navrata žalila majci na ponašanje oca, odnosno na primjenu neadekvatnih odgojnih postupaka, a radi čega je s roditeljima u više navrata bio obavljen razgovor u područnom HZSR. Obzirom na poteškoće koje je TZ iskazivala roditelji su savjetovani da djevojčicu upišu u vrtić radi stjecanja znanja i vještina ali se tuženik tome protivio i opstruirao tužiteljicu koja dijete bez njegove suglasnosti nije mogla upisati u vrtić. HZSR PU Koprivnica također zaključuje da otac ima slabe roditeljske kapacitete te je donosio odluke koje nisu u interesu djeteta. Nadalje, iz mišljenja HZSR PU Koprivnica slijedi da se tuženik nalazi u pritvoru od 24.09.2023. zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela razbojništva i teške krađe, majka je djetetu pojasnila da se otac nalazi u pritvoru, ali mu nije objašnjavala detalje vezano za tu činjenicu te je dijete u početku negiralo da se otac nalazi u zatvoru, te je govorila da majka laže i da se otac nalazi u Njemačkoj. Majka je također navodila da je otac mlt. TZ okretao protiv nje na način da je ružno govorio o njoj i njenoj obitelji, TZ bi dolazila od oca nezadovoljna, svadljiva, agresivna, neposlušna te je majku znala nazivati i "glupačom" te "budalom", ponekad je znala majku i udariti. Otac djeteta je s njegovim brat S znao mnogo vremena provoditi sa TZ i pričati joj o majci u negativnom kontekstu na načina da je ona kriva za raspad njihove veze te je dijete zbog toga osjećalo ljutnju. Tuženi je u početku dijete zvao iz pritvora svaki dan, a nakon toga rjeđe. Tužiteljica je također u iskazu navela da je tražila zabranu kontakta radi pisma koje je predala u spis a koje je pisao tuženik u kojem navodi da se njemu imputira da čini TZ agresivnom dok on to poriče, i radi pisma koje je pisao TZ gdje on objašnjava da majka tj. Tužiteljica ne dozvoljava da se on čuje sa TZ. Također je pojasnila da je TZ tati prenosila gdje je ona (tužiteljica) te je tuženik TZ time opterećivao a nakon čega je TZ postajala agresivnija prema majci, također je navela da je TZ morala klečati kada je nešto napravila što nije bilo po volji tuženiku a radi čega ju je morala voditi na psihološke radionice. S druge strane tuženik navodi da tužiteljica iznosi neistine u vezi njegovih kontakta sa djetetom međutim nije jasno zašto bi to tužiteljica činila dok ostali dokazi pogotovo mišljenje HZSR a također i intervju sa TZ govore u prilog zabrane kontakata što se može promijeniti kada i ako otac dokaže promjenu svog pristupa.

10. Nadalje psihologica HZSR je sa mlt. TZ obavila i razgovor, a iz kojeg razgovora se utvrdio da je djevojčici poznato da je otac u zatvoru, samoinicijativno je rekla da je tata krao banku, da je imao pištolj, prijetio je ljudima pa je završio u zatvoru, te je djevojčica navela dok je otac to radio da nije mislio na nju nego na novce, također je potvrdila da ju je tata znao zvati na telefon iz zatvora, ali da u zadnje vrijeme ne zove. Također je navodila da se otac često znao ispričavati za loše postupke, a da ju je znao tući sa šibom. Sud je ispitivanje mldb. djeteta obavio putem posebnog skrbnika a uzevši u obzir da je razgovor obavljen i preko HZSR sud je zaključio da nije potrebno dodatno ispitivanje na sudu kako se dijete poglavito uzevši u obzir njegovu dob ne bi dodano traumatiziralo.

11. U tijeku ovog postupka je i posebni skrbnik obavio razgovor s mlt. TZ koja zna da je otac u zatvoru da ga je zadnji put vidjela prije zatvora i da ne zna kad se zadnju put čula sa njime, ali da joj to niti ne fali, ujedno je navela da živi u kući s mamom, bakom i djedom i da joj je jako lijepo. Uzevši u obzir sve iznijeto sud je temeljem članak 123. ObZ-a zabranio ocu ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom obzirom da sud smatra da je to nužno radi zaštite dobrobiti djeteta obzirom na to da sud zaključuje da ne postoji mogućnost izricanja blažih mjera, a obzirom na sve iznijete navode i argumentaciju stručnog tima HZSR PU Koprivnica s čijim mišljenjem se ovaj sud slaže, a s čime se usuglasio i posebni skrbnik. Naime, evidentno je da je i prije odlaska u pritvor odnosno zatvor tuženik primjenjivao neadekvatne odgojne metode prema mlt. TZ i to na način da ju je znao tući šibom, a također ju je i opterećivao temama koje nisu primjerene njezinoj dobi, a također je i negativno govorio o majci što je sve nepoželjno utjecalo na dijete radi čega je upućena i na psihološki tretman, a i sam otac se češće javljao djetetu na početku odlaska u pritvor dok su se kasnije kontakti prorijedili. Sama činjenica što se tuženik nalazi u zatvoru nije razlog zabrane kontakta tuženik sa mlljt djetetom, ali uzevši u obzir način ponašanje tuženika prema djetetu što evidentno negativno utječe na njegovo psihičko zdravlje radi čega je mljt. TZ morala ići i na psihološki tretman (a što je u gornjem dijelu presude i opisano) pa se zaključuje da je zabrana kontakta određena u cilju dobrobiti mlljt. djeteta. Sud je donio odluku o zabrani kontakta te ne postoji mogućnost izricanja blažih mjera, a uzevši u obzir činjenicu da je upravo na tuženiku odluka o promjeni ponašanja što bi tek eventualno moglo dovesti do ponovne uspostave kontakta s mlt. djetetom. Ukoliko i kada tuženik promijeni i poboljša svoje ponašanje moći će zatražiti ponovnu uspostavu kontakta s mlt. djetetom. Tu treba imati u vidu da je interes djeteta prvotan, a osim toga i samo dijete je posebnom skrbniku iskazalo da mu kontakti sa ocem niti ne fale. Slijedom iznijetog, sud je odredio zabranu kontakata tuženika sa mljt. Z uvažavajući odredbu čl. 123. st. 2. Obiteljskog zakona i to iz svih razlog a koji su pojašnjeni u gornjem dijelu. Dakle, ne postoji mogućnost izricanja blažih mjera zbog svih okolnosti koje su objašnjene a koje je uzrokovao sam tuženik svojim ponašanjem a koje ponašanje je negativno utjecalo na mljt. TZ, nadalje zabrana kontakta je izrečena uvažavajući u obzir djetetovu dobrobit i zaštitu njegovo psihičkog stanja budući da je radi ponašanja tuženika TZ morala pohađati i psiho tretman a i sama je iskazala da joj kontakti sa ocem ne nedostaju, pri čemu sud nije vremenski ograničio zabranu budući da tuženik u svakom trenu može tražiti izmjenu odluke ako i kada se na njegovu stani izmjene okolnosti što će opet biti predmet preispitivanja po nadležnim službama za socijalni rad i drugih kompetentnih osoba ili institucija. Dakle, na tuženiku je potez za promjenom njegovog ponašanja te uvažavanjem činjenice da je on otac mljt. TZ ali da joj mora pristupati na način koji će štiti njezinu dobrobit, a što se za sada nije ostvarilo. Ukoliko bi Z imala dobar odnos sa ocem te da tuženik adekvatno postupa prema TZ niti sama činjenica boravka tuženika u zatvoru s vremenom adaptacije djeteta na to stanje ne bi bila zapreka odražavanju kontakata međutim kao što je rečeno za sada ne postoje uvjeti za isto. Slijedom iznijetog je nužno odrediti zabranu kontakata tuženika sa mlj. djetetom.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 281. ObZ-a uzdržavanje između ostalog jest dužnost i pravo roditelja, dok su prema odredbi čl. 288. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu. Odredbom članka 288. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Nesporna je činjenica da je tuženik otac maloljetne TZ, te da je ovosudnim rješenjem R1Ob. 303/2022 od 16.5.2022.g. bilo određeno da će svaki od roditelja plaćati do 1.100,00 kuna i uzdržavati dijete za vrijeme boravka djeteta u njegovom kućanstvu. Odredbom članka 285. ObZ-a propisano je da osoba koja prima uzdržavanje i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile. Odredbom članka 307. stavak 1. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a u stavku 2. da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a stavku 3. da će sud pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Odredbom članka 310. stavak 1. ObZ-a je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a u stavku 2. da svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Odredbom članka 311. stavak 1. ObZ-a je propisano da ukupne materijale potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove, a u stavku 2. da ukupne materijale potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom članka 313. stavak 1. ObZ-a je propisano da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, u stavku 2. da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanja dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a u stavku 5. da novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Nadalje, ovaj sud imao je u vidu odredbu članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) koja propisuje da interesi djeteta trebaju imati prednost, te odredbu članka 27. Konvencije o pravima djeteta prema kojoj odredbi svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a roditelji su u prvom redu odgovorni osigurati, unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju.

13. Kako su roditelji dužni u uzdržavanju doprinositi kako prema svojim mogućnostima, tako i prema potrebama uzdržavane osobe, to znači da je prilikom određivanja visine obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta trebalo u skladu s čl.307. st. 3. ObZ-a uzeti u obzir imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, a imajući u vidu da su mjesečne potrebe mlt. djeteta uobičajene potrebama djece njegove životne dobi, kako to navodi majka. Pored toga, u obzir je valjalo uzeti i imovno stanje i mjesečna primanja, kako isto proizlazi iz dostavljenih podataka i navoda tužiteljice, kao i činjenicu da nema dokaza da bi tuženik imao drugu obvezu uzdržavanja a niti da bi bio radno nesposoban. Tuženik nema prihoda ali ima imovine te se i usuglasio sa plaćanjem uzdržavanja pa sud zaključuje da je dužan isto i podmiriti.

14. Tijekom ovog postupka majka djeteta navodila je da u ovom postupku traži minimalni iznos uzdržavanja obzirom na to da se tuženik nalazi u zatvoru time da samo vrtićki troškovi iznose 80,00 eura mjesečno, troškovi režija su mjesečno 200,00 eura i to njezin dio obzirom na to da živi s roditeljima, daljnji trošak za dijete se odnosi na trošak hrane oko 100,00 eura mjesečno, trošak odjeće i obuće 80,00 eura mjesečno, trošak higijene oko 20,00 eura mjesečno dok drugih odgojnih ili obrazovnih aktivnosti dijete nema, dijete je za sada zdravo, nema posebnih troškova. Majci nije poznato da li tuženik ima neke imovine, u tijeku postupka tuženik se usuglasio sa plaćanjem uzdržavanja te je sud mišljenja da je određeni iznos uzdržavanja sukladan potrebama djeteta i imovinskim mogućnostima tuženika tim više što je suvlasnik nekretnine te bez obzira na činjenicu što se sad nalazi u zatvoru određen mu je iznos uzdržavanja i niži od minimalnog iznosa koji za dijete te dobi iznosi 195,16 eura od 26.04.2024.(Odluka o minimalni novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta NN 49/24), a prije toga 172,67 eura, (Odluka o minimalni novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta NN 48/23) Dakle, tužiteljica potražuje i znatno manji iznos od minimalnog iznosa uzdržavanja a sa čime se i sam tuženik složio. Osim toga, iz mišljenje HZSR PU Koprivnica sa lista 80 slijedi da je tuženiku potrebno odrediti uzdržavanje kao bi majka mogla ostvariti pravo na privremeno uzdržavanje u slučaju kada otac ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja.

15. Temeljem prikazanih podataka, sud je u najboljem interesu djeteta prihvatio prijedlog tužiteljice o visini doprinosa za uzdržavanje mlt. djeteta u iznosu od 100 eura mjesečno i to počevši od dana podnošenja tužbe 01.09. 2023.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Dospjele a neplaćene obroke uzdržavanja tuženik je obvezan platiti u roku od 15 dana. Dospijevajuće obroke tuženik je dužan platiti do 15- og u mjesecu za tekući mjesec, a na svako kašnjenje u plaćanju tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate. Naime, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi plaćanja uzdržavanja. Nadalje, sud zaključuje da su se od donijete odluke o uzdržavanju u predmetu R1ob 303/22 od 16.5.2022.g.promijenile okolnosti, temeljemčl. 285. Obiteljskog zakona. Naime, mldb. TZ ide u vrtić koji sam koša 80,00 eur, dijete je starije te ima 6 godina dok je u vrijeme donijete odluke ima 3 godine, tuženik je aktualno u zatvoru, nema prihoda ali ima imovine te se sukladno zakonskim odredbama ne može osloboditi obveza plaćanja uzdržavanja.

16. Kako je tuženik izgubio parnicu te je zahtjev tužiteljice osnovan, tužiteljici je dosuđen i parnični trošak koji se odnosi na trošak jednokratne nagrade od 400,00 eura sa pripadajućim PDV-om od 100,00 eura (tarifni broj 7.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/23), te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 13,27 svaka odnosno ukupno 26,54 eur, tj. ukupan trošak od 526,54 eur. Na taj trošak tužiteljica ima pravo na zateznu zakonsku kamatu od presuđenja 21.05.2025. pa nadalje do isplate.

U Varaždinu, 21. svibnja 2025.

Sutkinja

Nataša Miletić

Pouka o pravnom lijeku:

|

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljica SZ, [adresa], zastupana po punomoćnici Kristini Vuljak, odvjetnici iz Koprivnice

2. Tuženik ZZ, [adresa], trenutno u Kaznionici u Glini, Vinogradska ulica 2, Glina

3. Posebni skrbnik PZ, zaposlenik Centra za posebno skrbništvo Podružnica Virovitica

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Koprivnica, po pravomoćnosti