REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1926/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić, i doc. dr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Kovačić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Gž-1581/3024-2 od 4. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-2693/2023- 14 od 8. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Tuženici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž 1581/3024-2 od 4. studenoga 2024., u odnosu na odluku o troškovima sadržanoj u toj presudi, u odnosu na pitanje:

''Uzima li se u obzir pri određivanju vrijednosti predmeta spora vrijednost predmeta spora naznačena za deklaratorni zahtjev, a koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva na činidbu?"

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-1581/3024-2 od 4. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P- 2693/2023-14 od 8. kolovoza 2024., te je u prijedlogu postavila pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, smatrajući ga važnim za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvala se na odluku revizijskog suda broj Rev-1264/07 od 29. listopada 2008. i Rev-758/2007 od 16. siječnja 2008.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je osnovan.

4. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je utvrđenje ništetnosti odredbe članka 10. Ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor 19. 9.2003., te isplata iznosa od 1.244,70 eura na ime ništetne odredbe.

5. Prvostupanjski je sud je prihvatio oba tužbena zahtjeva tužitelja uz obrazloženje da se o odredbi čl. 10. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da je bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pa je ništetna jer je protivna čl. 81. st. 1. ZZP/03 i uzrokuje znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Ocijenio je da nije osnovan prigovor zastare tuženika jer se zastara računa od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost (sukladno stavu sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. 1. 2020.), te je obvezao tuženicu tužitelju vratiti taj iznos naknade zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja te naknade, sve sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženica nepošten stjecatelj. Troškove postupka obračunao je prema vrijednosti predmeta spora od 2.572,70 eura utvrđenoj raspravnim rješenjem od 26. travnja 2024.

6. Drugostupanjski sud je u cijelosti potvrdio navedena shvaćanja prvostupanjskog suda.

7. Tuženica u prijedlogu, između ostalog, navodi da ZPP ne uređuje izričito pravila za određivanje vrijednosti predmeta spora u slučaju kada se pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavlja i deklaratornih tužbeni zahtjev koji predstavlja pravnu osnovu kondemnatornog, zahtjeva, te smatra da nije smisao odredbi ZPP-a da se vrijednost predmeta spora, u slučaju kada postoji tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novaca, "napuhuje sa naznačenom vrijednosti predmeta spora u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev", a koji predstavlja pravnu osnovu upravu za isplatu tog iznosa i koji nije ni potreban u izreci, jer se odluka o isplati određenog iznosa može donijeti i u slučaju da je pravna osnova sadržana u obrazloženju presude. Smatra da se ni jednoj od stranaka u postupku ne smiju nepotrebno prouzrokovati veći troškovi postupka nego što su isti potrebni, putem neosnovanog određivanja vrijednosti predmeta spora za deklaratorne tužbene zahtjeve, i da su prvostupanjska i drugostupanjska presuda u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje, navedeno u izreci ovog rješenja, i da su za to pitanje izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci broj Rev-1264/07 od 29. listopada 2008. i Revr-758/2007 od 16. siječnja 2008. i dr. 8. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić