Poslovni broj: Usž-193/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća , te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], kojeg zastupa odvjetnica Lana Pinjuh , Zagreb , Kneza Lj. Posavskog 14/3 , protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , OIB: 95093210687 , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , klasa:
UP/II-363-03/22-04/235, urbroj: 531-03-4-23-2 od 5. rujna 2023. , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Zagreba , OIB: 61817894937 , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresiranih osoba protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5110/2023-7 od 20. studenoga 2024. , na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
pretpostavljam da je
Odbijaju se žalbe te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5110/2023-7 od 20. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje tuženika klase: UP/II-363-03/22-04/235 , urbroj: 531-03-4-23-2 od 5. rujna 2023. te poništeno rješenje Grada Zagreba , Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet , Odjela za komunalni doprinos i naknadu za održavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, klasa: UP/I-363-02/22-008/1661 , urbroj: 251-10-32-1/008-22-5 od 12. srpnja 2022. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 622,14 € dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen (točka III. i IV. izreke).
1.1. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-363-02/22-008/1661, urbroj: 251-10-32-1/008-22-5 od 12. srpnja 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za suvlasnički dio nezakonito izgrađene poslovne zgrade u [adresa] izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tuženik u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja budući je predmetni postupak započet prije stupanja na snagu novog Zakona o komunalnom gospodarstvu pri čemu se poziva na izražena shvaćanja u nizu odluka ovog Suda. Smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti "stari" Zakon o komunalnom gospodarstvu/95, te predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Zainteresirana osoba u žalbi navodi da je ovdje trebalo primijeniti "stari" Zakon o komunalnom gospodarstvu /95 jer je predmetni postupak započet dana 25. travnja 2016. kada je zahtjev, dostavom pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, zaprimljen kod tijela. U nastavku upire na odredbe naprijed navedenog Zakona te ističe da je sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu/95, Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te odredbama Odluke o komunalnom doprinosu pravilno utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa ŠUD i ŠU, svakom posebnim rješenjem, za svoju jednu polovinu dijela nekretnine. Predlaže poništiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbe.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbama i u granicama razloga navedenih u žalbama (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
7. U konkretnom slučaju sporno je je li nastupila zastara prava na utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
8. Prvostupanjski sud je primjenom Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. - dalje OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. - dalje ZOPNIZ) poništio rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja jer je utvrdio da je u konkretnom predmetu do dana donošenja osporenih rješenja nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
9. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. ZOPNIZ-a podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
10. Nadalje, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrha te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
11. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Drugog područnog odsjeka za prostorno uređenje, klasa: UP/I-350-05/2012-0007/645, urbroj: 251-13-21/312-2014-8 od 30. prosinca 2014. postalo pravomoćno i izvršno dana 19. veljače 2015. te da je sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZOPNIZ-a, suprotno žalbenim navodima u postupcima u kojima je prethodilo ozakonjenje, relevantan upravo trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno.
12. Primjenjujući prethodno citirane odredbe na konkretan predmet proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016. , a što ima za posljedicu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava za utvrđenje predmetne obveze, jer je do donošenja rješenja tuženika ( 5. rujna 2023. ), kao i prvostupanjskog rješenja ( 12. srpnja 2022. ), protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđivanje te obveze.
13. Ovaj Sud smatra potrebnim kazati da unatoč činjenici da je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi bilo izraženo shvaćanje na koje tuženici i zainteresirane osobe ukazuju u žalbi, da Zakon o komunalnom gospodarstvu /95 ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Međutim, takvo shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime, u presudi broj: U-zpz- 12/2016-8 od 10. rujna 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje da je, komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja (iu primjeni ZKG/95 -a) primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se te odredbe Zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju se na druga javna davanja između kojih spada i komunalni doprinos.
14. Stoga, kraj činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da se prema naprijed navedenom izraženom pravnom shvaćanju tog suda, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju iu primjeni ZKG/95 , to bi, suprotno žalbenim navodima i primjena "starog" ZKG/95 imala za posljedicu jednako utvrđenje, da je u konkretnom predmetu, nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
15. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu , 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić