REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1034/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EURO ZOV d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], OIB: 64295927772, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, Grahorova 24, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu GLAMUZINA & GROŠETA d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-671/2020-35 od 21. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-671/2020-35 od 21. listopada 2022. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu je tuženik dužan isplatiti iznos od 45.181,55 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 43.750,00 kuna (5.806,62 EUR), u roku od 8 (osam) dana. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 625,00 kuna.
1.1. Iz obrazloženja pobijanog dijela presude proizlazi da je sud utvrdio da iz materijalnih dokaza koje je tužitelj dostavio u sudski spis ne proizlazi da bi stranke sklopile ugovor o ostavi kako to tužitelj navodi tijekom postupka. Iz stanja spisa sud zaključuje da je predmetna vozila na čuvanje, sudski ovršitelj predavao gospodinu RL, te da su svi ovršni postupci na koje se tuženik referira obustavljeni. Tuženikovo osnovno osporavanje koje se u bitnome može sumirati na nepostojanje bilo kakvog ugovornog odnosa s tužiteljem, dodatno je potkrijepljeno iskazom svjedoka VL, koji uz to još i smatra da se naknada ima isplatiti njemu. Navedeni iskaz, unatoč konfuznoj strukturi i slobodnom izričaju, sud prihvaća u cijelosti držeći ga istinitim i suglasnim ispravama u spisu te iz njega zaključuje da je odvjetnik Bilić imao vlastiti aranžman vezan uz predaju motornih vozila u tužiteljev salon pri čemu sud zaključuje da je izvjesno da su motorna vozila još uvijek tamo. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud ističe da sukladno odredbi čl. 215. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a u predmetnom slučaju je teško ocijeniti dan od kojeg zastara počinje teći jer su vozila još uvijek u posjedu tužitelja, a tuženik je nije nazad zatražio, u smislu odredbe čl. 725. st. 1. ZOO-a. Uostalom tužitelj nije ispostavio tuženiku račun za navodno izvršene usluge te sud utvrđuje da tražbina nije niti postojeća, a kamoli dospjela ili osnovana.
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj. Presudu pobija u točkama I. i II. izreke iz svih žalbenih razloga. Kako je prvostupanjskom presudom sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je također počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka, budući da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, a posljedično tome i pogrešno primijenio materijalno pravo, tužitelj predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Presuda je u pobijanom dijelu ispitana sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se bavi prodajom, čuvanjem i skladištenjem automobila te navodi da je za potrebe tuženika obavljao i još uvijek obavlja usluge čuvanja i skladištenja automobila oduzetih u ovršnim postupcima u kojima je tuženik sudjelovao kao ovrhovoditelj. To stoga što je sukladno odredbi čl. 141. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) prilikom provedbe ovrhe na pokretninama, ovrhovoditelj dužan osigurati sve što je potrebno za urednu otpremu pokretnina te smještaj u kojem će se one čuvati od oštećenja, ili pogoršanja njihova stanja, osim onog do kojeg bi došlo prema redovnom tijeku stvari.
6.1. Oduzete pokretnine - motorna vozila tuženik je smještao u skladište tužitelja u [adresa], sve sukladno zapisniku sudskog ovršitelja u ovršnim postupcima koje je vodio ovrhovoditelj protiv ovršenika. Kod tužitelja se nalazi na čuvanju i skladištenju 7 (sedam) motornih vozila koja su oduzeta po nalogu ovrhovoditelja u ovršnim postupcima koje je ovrhovoditelj vodio ili još uvijek vodi protiv ovršenika. Iako stranke nisu zaključile pisani ugovor samom predajom vozila na čuvanje tužitelju smatra se da su sklopile ugovor o ostavi, pa je stoga razumno za očekivati od tuženika da tužitelju podmiri naknadu za čuvanje i skladištenje motornih vozila, koju tužitelj vrši u korist tuženika, budući da se plaćanje naknade moglo očekivati iz okolnosti posla koji tužitelj obavlja i obzirom da tužitelj obavlja poslove čuvanja automobila. Utuženi novčani iznos odnosi se na troškove čuvanja i skladištenja motornih vozila koje je tužitelj, kako navodi, činio u korist tuženika.
7. Tuženik spori da bi predmetna vozila dao na čuvanje i skladištenje tužitelju. Iz samih isprava priloženih tužbi, a koje se odnose na predmetne ovršne postupke, proizlazi da je predmetna motorna vozila na čuvanje trećoj osobi RL, a ne tužitelju, predao sudski ovršitelj koji je bio zadužen za provedbu pojedine ovrhe odnosno sud, a ne tuženik. Ističe prigovor zastare utuženog potraživanja.
8. Prema odredbi čl. 136. st. 1. OZ-a ovrha na pokretninama provodi se njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Prema st. 2. tog članka ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti traži li da se oduzete pokretnine povjere njemu na čuvanje ili određenoj trećoj osobi, osim ako nije riječ o pokretninama koje se predaju u sudski ili javnobilježnički polog (čl. 140. st. 4. i 5. OZ-a).
9. U smislu odredbe čl. 136. st. 2. OZ-a ovrhovoditelj je već u ovršnom prijedlogu naveo da traži povjeravanje oduzetih pokretnina na čuvanje društvu EURO ZOV d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], R [adresa].
10. Prema odredbi čl. 141. st. 1. OZ-a ovrhovoditelj je dužan osigurati sve što je potrebno za urednu otpremu pokretnina (prijevozno sredstvo, radnu snagu, potrebnu opremu, hranu i vodu za stoku tijekom prijevoza itd.) te takav smještaj pokretnina u kojem će se one sačuvati od mogućeg oštećenja, kvarenja ili općenito od pogoršanja njihovog stanja, osim onog do kojeg bi došlo prema redovnom tijeku stvari. Prema st. 5. tog članka ovrha će se obustaviti ako ovrhovoditelj ne osigura sve što je potrebno za otpremu i smještaj pokretnina već prigodom prvog uredovanja za njihovu otpremu i smještaj, osim ako ovršenik prigodom tog uredovanja ne plati iznos za koji je ovrha određena s kamatama i troškovima.
11. Iz navedenih odredaba proizlazi kako je ovrhovoditelj taj koji je dužan osigurati smještaj i čuvanje pokretnina, dok je zadaća sudskog ovršitelja jedino provjeriti da se radi o odgovarajućem prostoru za smještaj i čuvanje oduzetih pokretnina te ih dopratiti u taj prostor.
11.1. Dakle, sud niti sudski ovršitelj ne odlučuje o tome kome će se povjeriti na čuvanje nekretnine, jedino o tome ispunjava li prostor uvjete za smještaj. Također, treba napomenuti da tužitelj nije u nikakvom pravnom odnosu s ovršenicima čija su vozila oduzeta već s tuženikom prema čijem su nalogu vozila smještena u prostor tužitelja na čuvanje.
12. Nerazumljiv je i u suprotnosti sa stanjem spisa zaključak prvostupanjskog suda kako je predmetna vozila na čuvanje preuzeo gosp. RL.
12.1. Iz priloženih sudskih zapisnika proizlazi da su oduzeta vozila predana na čuvanje tužitelju EURO ZOV d.o.o. na adresi [adresa]. RL je radnik tužitelja te je isti u ime tužitelja vozila preuzeo od strane sudskog ovršitelja i ista uskladištio.
13. Nejasan je i suprotan ispravama u spisu zaključak prvostupanjskog suda da je odvjetnik Bilić imao vlastiti aranžman vezan za predaju motornih vozila u salon tužitelja.
13.1. Iz iskaza svjedoka VL, koji je sud prihvatio u cijelosti, kao i dokumentacije koja se nalazi u spisu, proizlazi da se je svjedok dogovorio sa odvjetnikom Bilićem koji je vodio ovršne postupke u ime tuženika, o preuzimanju vozila u ime tuženika.
13.2. Nadalje, iz rješenja o ovrsi koja se nalaze u spisu proizlazi da sa iznosom dobivenim prodajom pokretnina - vozila ovršenika namiruje ovrhovoditelj odnosno ovdje tuženik, a ne odvjetnik Bilić kako pogrešno zaključuje sud. Nesporno je da je odvjetnik Bilić imao punomoć za zastupanje tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnim postupcima koja u to vrijeme nije otkazana.
14. Neosnovan je navod tuženika da nije znao da se vozila nalaze kod tužitelja na skladištenju. Tuženik je o tome obaviješten najkasnije e-mailom iz studenog 2017. upućenom ĆL, u to vrijeme djelatnici tuženika. Po primitku e-maila tuženik nije odvjetniku Biliću otkazao punomoć pa stoga ovaj sud zaključuje da je odvjetnik Bilić u zastupanju tuženika u ovršnim postupcima u kojima su vozila ovršenika predana na čuvanje tužitelju postupao sukladno uputama tuženika.
15. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o ostavi, sukladno odredbi čl. 725. ZOO-a, budući da je tužitelj kao ostavoprimac primio na čuvanje od tuženika kao ostavodavca pokretne stvari – 7 (sedam) vozila. Iako stranke nisu u pisanom obliku zaključile ugovor o ostavi, ta činjenica ne isključuje postojanje ugovora o ostavi jer je primitkom vozila na čuvanje između stranaka postignuta suglasnost i volja o predaji i primitku stvari na čuvanje pa su stranke najkasnije predajom i primitkom vozila potvrdile da su sklopile ugovor o ostavi.
16. Člankom 732. ZOO-a uređeno je da ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca naknadu troškova učinjenih radi čuvanja stvari, a što tužitelj i potražuje od tuženika u parničnom postupku.
17. Činjenica da su ovršni postupci obustavljeni nije od utjecaja na ugovor o ostavi koji je sklopljen između stranaka. Tužitelj nije u nikakvom pravnom odnosu s ovršenicima čija su vozila oduzeta već s tuženikom prema čijem su nalogu vozila smještena u prostor tužitelja na čuvanje. Tuženik je trebao obavijestiti tužitelja o tome da su ovrhe obustavljene i raskinuti ugovor.
18. U odnosu na pitanje zastare, potrebno je utvrditi od kojeg je datuma tužitelj imao pravo potraživati predmetnu naknadu. Ukoliko su vozila bila dopremljena tužitelju tijekom 2013. i 2014. godine potrebno je utvrditi od kada je tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu za čuvanje te sukladno tome odlučiti o prigovoru zastare.
19. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Budući da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, a prvostupanjski sud nije proveo dokaz na okolnost utvrđenja visine naknade, to je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje a posljedično tome i pogrešno primijenio materijalno pravo.
20. Valjalo je stoga temeljem čl. 369. ZPP-a ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
21. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ispraviti navedene nedostatke, provesti predložene dokaze, utvrditi je li za dio tražbine nastupila zastara te donijeti pravilnu i zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
