REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2109/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja DW Reusables Hum d.o.o., OIB 68555837387, Hum na Sutli 123, Hum na Sutli, kojeg zastupa punomoćnik Borna Dejanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GORING d.o.o., OIB 21960559065, Ulica Stjepana Sulimanca 12, Split, kojeg zastupa punomoćnik Goran Katura, odvjetnik u Splitu, radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-15/2025-12 od 10. travnja 2025., 21. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-15/2025-12 od 10. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 2.990,00 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odredio je prethodnu mjeru te zabranio bankama da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati iznos od 155.068,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
2. Prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 155.068,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Na temelju provedenog postupka, zaključeno je da su ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a jer je tužitelj priložio isprave i predložio izvođenje dokaza iz kojih proizlazi da ima potraživanje prema tuženiku, dok je manja vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu jer je iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Split od 26. ožujka 2025., utvrđeno da je tuženik kao protivnik osiguranja knjižio predmetne račune tužitelja u poslovnim knjigama i po istima koristio odbitak pretporeza.
3. Protiv ovog rješenja, tuženik je podnio žalbu s prijedlogom da ga ovaj sud preinači ili ukine. U bitnom navodi da je sud donio rješenje o osiguranju već nakon prvog pripremnog ročišta a svoju odluku obrazlaže činjenicom da je tuženik zaprimio račune tužitelja te po istima tražio odbitak pretporeza, što žalitelj smatra nedovoljno. Nadalje, da je tuženik u ovom parničnom postupku istakao procesnopravni prigovor radi prijeboja i tražio od suda da ju, prebije s potraživanjem tužitelja. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer rješenje nema obrazloženja, odnosno nema obrazloženja o odlučnim činjenicama, zbog čega isto ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U bitnom, tuženik je u žalbi osporio ispunjenje uvjeta za određivanje prethodne mjere.
4. Odgovor na žalbu je dao tužitelj osporavajući sve žalbene navode, i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 2.990,00 EUR.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i na zakonu osnovano. Ni u postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja ni u pobijanom rješenju, nema bitnih povreda odredaba postupka. Prvostupanjska odluka je jasna i može se ispitati.
7. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari odlučivao o tužiteljevom prijedlogu za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a.
8. Tužiteljeva novčana tražbina čije se osiguranje predlaže proizlazi iz poslovnog odnosa stranaka temeljem Ugovora o nabavi od 11. studenog 2022. na temelju kojeg su ugovorne strane prema pojedinačnim narudžbama sklapale pojedinačne ugovore o kupoprodaji proizvoda tužitelja. Za svaku pojedinačnu narudžbu odnosno ugovor, tužitelj je tuženiku izdao račun. Tražbina koje je predmet osiguranja u iznosu od 155.068,81 EUR temelji se na računima izdanim u periodu od 14. svibnja do 31. svibnja 2024. Tužitelj je pri svakom izdavanju i otpremi robe tuženiku izdavao i otpremnice, koje je dostavio. Iz dopisa Porezne uprave utvrđeno je da je tuženik knjižio sve utužene račune tužitelja u poslovnim knjigama i po istima koristio odbitak pretporeza. Obzirom na to da je tuženik za predmetne utužene račune iskoristio pravo na odbitak pretporeza, a kako to proizlazi iz potvrde Porezne uprave, prema zakonskoj presumpciji smatra se da tražbina tužitelja postoji u osnovi i visini kako je iskazana u računima.
9. U odnosu na prvi žalbeni navod da je sud „preuranjeno“ odlučio o prethodnoj mjeri i to nakon održanog pripremnog ročišta za navesti je da se odluka o prethodnoj mjeri određuje najkasnije do zaključenja glavne rasprave, dakle, prvostupanjski sud je pravovremeno i pravilno primijenio odredbu čl. 501. ZPP-a, i to temeljem dostatne dokumentacije za stjecanje uvjerenja da ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
10. Zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za određivanje zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati sporni iznos, propisane su odredbom čl. 501.a ZPP-a. Odredba čl. 501.a ZPP-a upućuje na to da je teret dokazivanja povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere, u biti na tuženiku. Naime, tužitelj povodom svog prijedloga ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave i da je zatražio mjeru zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga, odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu. Stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari upućuje na to da tuženik nije dokazao vjerojatnost svog uspjeha u ovom sporu u odnosu na tužbeni zahtjev.
11. Tuženikovi žalbeni navodi sadržani u tome da nije bilo mjesta određivanju prethodne mjere, jer je on istaknuo procesni prigovor prijeboja, nisu osnovani. Isticanje tog prigovora ne utječe na postupanje prvostupanjskog suda po tužiteljevom prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja utužene tražbine. Ukoliko sud utvrdi osnovanim prigovor radi prebijanja (u daljnjem postupku) tada će odlukom i izvršiti prijeboj tražbina, međutim to ne sprječava sud u donošenju odluke radi osiguranja prethodnom mjerom. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci u točki I. rješenja (čl. 380. t. 2. ZPP-a).
12. Odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastav odgovora na žalbu kao nepotrebnim, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
