REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br.: P-7386/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nadi Magdić, odvjetnici u Ogulinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici RŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 23.874,36 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 3,25 eur od 31.08.2005. do isplate,

- na iznos od 4,31 eur od 30.09.2005. do isplate,

- na iznos od 4,36 eur od 31.10.2005. do isplate,

- na iznos od 5,31 eur od 30.11.2005. do isplate,

- na iznos od 2,24 eur od 31.12.2005. do isplate,

- na iznos od 13,57 eur od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 31,18 eur od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 9,81 eur od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 0,19 eur od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 34,38 eur od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 68,07 eur od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 33,16 eur od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 48,05 eur od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 37,82 eur od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 44,08 eur od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 23.534,58 eur od 31.05.2011. do isplate,

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,21 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 18.5.2005. sklopila sa pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe - Adria - Bankom d.d. ugovor o kreditu kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 139.000,00 CHF, uz rok otplate od 25 godina, te kamatnu stopu od 3,99 % dekurzivno godišnje. Kredit je ponuđen tužiteljici kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužiteljica nije bila upozorena na rizike koji postoje u odnosu na nju kao potrošača, te joj nije objašnjena vjerojatnost očekivanog rasta valute. Stoga tužiteljica s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka (podnesak od 29.9.2022.), potražuje isplatu iznosa od 23.874,36 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužiteljicu na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-265/2024 od 19.11.2024. saslušao tužiteljicu kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., dopunski saslušao vještaka, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 18.5.2005. (list 7-15 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17.5.2005. (list 15-18 spisa), z.k. izvadak (list 19-25 spisa), izračun tužiteljice (list 28-30 spisa), sudsku praksu (list 52-89,237-249 spisa) i dokumentaciju tuženika (list 91-97,215-233 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužiteljici kao korisniku kredita odobren kredit sa valutnom klauzulom u iznosu od 139.000,00 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 18.5.2005. (list 7-15 spisa) razvidno je da su tužiteljica i pravni prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu kojim je pravni prednik tuženika odobrio i isplatio tužiteljici kredit za kupovinu kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 139.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria -Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. ugovora). Čl. 3. ugovora utvrđeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 732,93 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan dospijeća.

8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom istaknula je da je kredit podignula radi kupnje kuće u [adresa], da je kredit u cijelosti otplatila, a kuću u međuvremenu prodala. Kuću je koristila isključivo za potrebe svoje obitelji. Ugovor o kreditu prethodno je pročitala, bio joj je jasan. Kredit je podignula kod pravnog prednika tuženika, jer je tamo imala tekući račun. Pokušala je u istoj banci podignuti kredit u eurima, no za isti nije imala uvjete, te se stoga i odlučila za "švicarce". Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao životan i logičan.

9. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Stoga su banke postupale suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/13), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

11. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa službenika banke, javnih bilježnika i sl.

12. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Tužiteljica je u konkretnom slučaju bila potrošač, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, dapače u ponovljenom postupku odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika banke.

13. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka). Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 16. rujna 2020., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

14. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

15. Radi utvrđenja pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 22.3.2022. u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan.

16. Iz nalaza vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 139.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, kamate od 3,99 % dekurzivno godišnje, da je ugovoren rok otplate do 31.5.2030., a plaćanje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 732,93 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja. Kredit je prijevremeno otplaćen 27.5.2011. Sveukupna otplata kredita prema obračunu banke iznosi 139.000,00 CHF od čega je otplata glavnice 182.386,04 CHF i kamata 43.386,09 CHF.

17. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika između anuiteta s osnova valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća umanjeno za presudu br. P-1286/2016 po kamati u odnosu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita iznosi 179.881,39 kn.

18. Budući je tuženik imao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, sud je na ročištu od 18.1.2024. dopunski saslušao vještaka. Tom prilikom vještak je istaknuo da je iznos dosuđen po ovosudnoj presudi br. P-1286/2016 umanjio u tražbini tužiteljice u ovom predmetu. U toč. 1. zaključka iskazao je samo pozitivne razlike zbog promjene tečaja CHF koje ukupno iznose 179.881,39 kn, ali je u toč. 3. nalaza iskazao i pozitivne i negativne razlike. U svom izračunu nije uzeo u obzir zatezne kamate. Na navedeni način vještak se argumentirano očitovao na sve prigovore tuženika.

19. U ovom postupku je dakle sporno da li sud po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir i ona potraživanja (tzv. negativna) koja tužitelj nije utužio, a tuženik je na njih ukazao bez isticanja protutužbenog zahtjeva ili prigovora prijeboja. Ovaj prvostupanjski sud drži da bi se uzimanjem u obzir iznose koje niti jedna od stranaka nije utužila, po službenoj dužnosti, postupilo suprotno načelu dispozicije, suprotno činjenici da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka, te bi prekoračio tužbeni zahtjev što dovodi do bitne povrede postupka. Još važnije, takvim postupanjem u sklopu kojeg bi sud djelovao po službenoj dužnosti (u korist banci odnosno van okvira zaštite potrošača) bi u bitnom bilo narušeno pravo tužitelja kao potrošača na raspravljanje i korištenje pravnih sredstava. Ovo stoga jer stranke u odnosu na sva potraživanja i postavljene zahtjeve moraju imati mogućnost očitovanja i ulaganja prigovora, poput prigovora zastare. Stoga u situaciji u kojoj tužitelj nije tužbenim zahtjevom obuhvatio potraživanje tzv. negativnih razlika, a niti ih je tuženik obuhvatio prigovorom radi prijeboja ili protutužbenim zahtjevom, da je ovaj sud takve iznose obuhvatio izrekom tada ne bi samo sudio preko tužbenog zahtjeva već bi tužitelju uskratio mogućnost da istakne prigovor, poput prigovora zastare koji bi mogao utjecati na osnovanost potraživanja. Ovo posljednje iz razloga jer se na banku i njezino potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina pa nije moguće primijeniti tijek rokova zastare koji vrijede za potrošače sukladno činjenici pokretanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga bi se zastarni rok na potraživanje "negativnih razlika" računa od dana kada je tuženik postavio formalni zahtjev, a tekao bi za svaki mjesec od trenutka dospijeća i kraja mjeseca u kojem je takvo potraživanje postojalo.

20. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljici utvrđenu razliku s osnova valutne klauzule u utuženom iznosu od 23.874,36 EUR/179.881,39 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kn.

21. Pri tome valja samo reći da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe i nakon provedenog financijskog vještačenja, a sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 26.11.2021, sve sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a.

22. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

23. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

24. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe, pristupa na 3 ročišta od 20.1.2022., 18.1.2024. i 7.5.2025. i sastava 2 podneska od 2.3.2022. i 29.9.2022. od po 500,00 eur, ili ukupno 3.000,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 750,00 eur, ili ukupno 3.750,00 eur. Također, tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 199,08 eur, te sudska pristojba na tužbu od 142,10 eur i na presudu od 284,03 eur, ili sveukupno 4.375,21 eur.

26. Sud nije priznao tužiteljici trošak izračuna uz tužbu, jer je isti napravljen za privatne potrebe tužiteljice.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

DNA:

punomoćniku tužiteljice

punomoćniku tuženika