1

Poslovni broj: Gž-916/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao izvjestiteljice i članice vijeća i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. H., OIB: iz B., zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu …. , protiv tuženika R. A. d.d., iz Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetnik u O. društvu G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1564/2020-26 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se u pretežitom dijelu žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana te se u pobijanom dijelu (točka I. II. i IV.) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1564/2020-26 od 31. svibnja 2022.

 

a)     potvrđuje u točki I. i II. izreke

b)     potvrđuje u dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od … kn, sa pripadajućim kamatama, dok se u preostalom dijelu preinačuje odluka o troškovima i odbija zahtjev za iznos od …kn, sa pripadajućim kamatama.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: , da isplati tužiteljici A. H., OIB: , iznos od … kuna na ime više plaćenih iznosa s osnove redovnih kamata, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 44,84 kn od 30. studenog 2007.,

- 44,61 kn od 31. prosinca 2007.,

- 45,42 kn od 31. siječnja 2008.,

- 45,87 kn od 29. veljače 2008.,

- 46,63 kn od 31. ožujka 2008.,

- 45,48 kn od 30. travnja 2008.,

- 58,30 kn od 31. svibnja 2008.,

- 59,03 kn od 30. lipnja 2008.,

- 57,96 kn od 31. srpnja 2008.,

- 58,01 kn od 31. kolovoza 2008.,

- 58,65 kn od 30. rujna 2008.,

- 63,42 kn od 31. listopada 2008.,

- 60,22 kn od 30. studenog 2008.,

- 64,29 kn od 31. prosinca 2008.,

- 64,91 kn od 31 . siječnja 2009 . ,

- 65,19 kn od 2 8 . veljače 200 9 . ,

- 107,87 kn od 31 . ožujka 200 9 . ,

- 108,12 kn od 30 . travnja 200 9 . ,

- 106,12 kn od 31 . svibnja 200 9 . ,

- 104,66 kn od 30 . lipnja 200 9 . ,

- 105,05 kn od 31 . srpnja 200 9 . ,

- 105,82 kn od 31 . kolovoza 200 9 . ,

- 105,75 kn od 30 . rujna 200 9 . ,

- 104,97 kn od 31 . listopada 200 9 . ,

- 106,44 kn od 30 . studenog 200 9 . ,

- 107,61 kn od 31 . prosinca 200 9 . ,

- 109,29 kn od 31 . siječnja 2010 . ,

- 108,90 kn od 28 . veljače 2010 . ,

- 111,17 kn od 31 . ožujka 2010 . ,

- 110,74 kn od 30 . travnja 2010 . ,

- 111,58 kn od 31 . svibnja 2010 . ,

- 118,85 kn od 30 . lipnja 2010 . ,

- 117,36 kn od 31 . srpnja 2010 . ,

- 121,93 kn od 31 . kolovoza 2010 . ,

- 120,35 kn od 30 . rujna 2010 . ,

- 117,81 kn od 31 . listopada 2010 . ,

- 123,17 kn od 30 . studenog 2010 . ,

- 129,98 kn od 31 . prosinca 2010 . ,

- 125,16 kn od 31 . siječnja 2011 . ,

- 126,85 kn od 28 . veljače 2011 . ,

- 124,70 kn od 31 . ožujka 2011 . ,

- 125,08 kn od 30 . travnja 2011 . ,

- 134,22 kn od 31 . svibnja 2011 . ,

- 135,11 kn od 30 . lipnja 2011 . ,

- 134,02 kn od 31 . srpnja 2011 . ,

- 130,34 kn od 31. kolovoza 2011 . ,

- 126,31 kn od 30 . rujna 2011 . ,

- 125,88 kn od 31 . listopada 2011 . ,

- 125,57 kn od 30 . studenog 2011 . ,

- 127,49 kn od 31 . prosinca 2011 . ,

- 129,17 kn od 31 . siječnja 2012 . ,

- 129,39 kn od 2 9 . veljače 2012 . ,

- 128,23 kn od 31 . ožujka 2012 . ,

- 129,01 kn od 30 . travnja 2012 . ,

- 129,55 kn od 31 . svibnja 2012 . ,

- 128,65 kn od 30 . lipnja 2012 . ,

- 128,89 kn od 31 . srpnja 2012 . ,

- 128,21 kn od 31 . kolovoza 2012 . ,

- 126,75 kn od 30 . rujna 2012 . ,

- 128,31 kn od 31 . listopada 2012 . ,

- 129,05 kn od 30 . studenog 2012 . ,

- 128,53 kn od 31 . prosinca 2012 . ,

- 125,59 kn od 31 . siječnja 2013 . ,

- 128,09 kn od 28 . veljače 2013. ,

- 128,31 kn od 31. ožujka 2013.,

- 127,33 kn od 30. travnja 2013.,

- 124,29 kn od 31. svibnja 2013.,

- 124,21 kn od 30. lipnja 2013.,

- 124,96 kn od 31. srpnja 2013.,

- 126,15 kn od 31. kolovoza 2013.,

- 127,81 kn od 30. rujna 2013.,

- 126,96 kn od 31. listopada 2013.,

- 127,56 kn od 30. studenog 2013.,

- 128,25 kn od 31. prosinca 2013.,

- 128,68 kn od 31. siječnja 2014.,

- 129,58 kn od 28. veljače 2014.,

- 129,28 kn od 31. ožujka 2014.,

- 128,28 kn od 30. travnja 2014.,

- 127,96 kn od 31. svibnja 2014.,

- 128,11 kn od 30. lipnja 2014.,

- 129,24 kn od 31. srpnja 2014.,

- 130,20 kn od 31. kolovoza 2014.,

do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: , da isplati tužiteljici A. H., OIB: , iznos od …. kuna na ime više plaćenih iznosa s osnove tečajne razlike, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 3,63 kn od 30. studenog 2007.,

- 22,10 kn od 31. siječnja 2008.,

- 36,34 kn od 29. veljače 2008.,

- 60,73 kn od 31. ožujka 2008.,

- 24,07 kn od 30. travnja 2008.,

- 9,56 kn od 31. svibnja 2008.,

- 27,42 kn od 30. lipnja 2008.,

- 1,20 kn od 31. srpnja 2008.,

- 2,50 kn od 31. kolovoza 2008.,

- 18,04 kn od 30. rujna 2008.,

- 135,78 kn od 31. listopada 2008.,

- 56,90 kn od 30. studenog 2008.,

- 157,17 kn od 31. prosinca 2008.,

- 172,58 kn od 31. siječnja 2009.,

- 179,54 kn od 28. veljače 2009.,

- 160,36 kn od 31. ožujka 2009.,

- 164,02 kn od 30. travnja 2009.,

- 134,67 kn od 31. svibnja 2009.,

- 113,06 kn od 30. lipnja 2009.,

- 118,81 kn od 31. srpnja 2009.,

- 130,20 kn od 31. kolovoza 2009.,

- 129,20 kn od 30. rujna 2009.,

- 117,69 kn od 31. listopada 2009.,

- 139,30 kn od 30. studenog 2009.,

- 156,63 kn od 31. prosinca 2009.,

- 181,27 kn od 31. siječnja 2010.,

- 175,62 kn od 28. veljače 2010.,

- 209,06 kn od 31. ožujka 2010.,

- 202,72 kn od 30. travnja 2010.,

- 215,08 kn od 31. svibnja 2010.,

- 322,12 kn od 30. lipnja 2010.,

- 300,08 kn od 31. srpnja 2010.,

- 367,40 kn od 31. kolovoza 2010.,

- 344,14 kn od 30. rujna 2010.,

- 306,13 kn od 31. listopada 2010.,

- 385,66 kn od 30. studenog 2010.,

- 486,08 kn od 31. prosinca 2010.,

- 414,97 kn od 31. siječnja 2011.,

- 439,91 kn od 28. veljače 2011.,

- 408,20 kn od 31. ožujka 2011.,

- 413,89 kn od 30. travnja 2011.,

- 548,50 kn od 31. svibnja 2011.,

- 561,62 kn od 30. lipnja 2011.,

- 674,08 kn od 31. srpnja 2011.,

- 616,31 kn od 31. kolovoza 2011.,

- 553,07 kn od 30. rujna 2011.,

- 546,28 kn od 31. listopada 2011.,

- 541,41 kn od 30. studenog 2011.,

- 571,58 kn od 31. prosinca 2011.,

- 597,88 kn od 31. siječnja 2012.,

- 601,40 kn od 29. veljače 2012.,

- 583,21 kn od 31. ožujka 2012.,

- 595,49 kn od 30. travnja 2012.,

- 603,89 kn od 31. svibnja 2012.,

- 589,75 kn od 30. lipnja 2012.,

- 593,47 kn od 31. srpnja 2012.,

- 582,87 kn od 31 . kolovoza 2012 . ,

- 559,97 kn od 30 . rujna 2012 . ,

- 584,38 kn od 31 . listopada 2012 . ,

- 596,10 kn od 30 . studenog 2012 . ,

- 587,89 kn od 31 . prosinca 2012 . ,

- 541,83 kn od 31 . siječnja 2013 . ,

- 580,96 kn od 28 . veljače 2013 . ,

- 584,38 kn od 31 . ožujka 2013 . ,

- 569,04 kn od 30 . travnja 2013 . ,

- 521,34 kn od 31 . svibnja 2013 . ,

- 520,12 kn od 30 . lipnja 2013. ,

- 531,84 kn od 31. srpnja 2013.,

- 550,62 kn od 31. kolovoza 2013.,

- 576,64 kn od 30. rujna 2013.,

- 563,22 kn od 31. listopada 2013.,

- 572,72 kn od 30. studenog 2013.,

- 583,50 kn od 31. prosinca 2013.,

- 590,19 kn od 31. siječnja 2014.,

- 604,36 kn od 28. veljače 2014.,

- 599,72 kn od 31. ožujka 2014.,

- 584,05 kn od 30. travnja 2014.,

- 579,03 kn od 31. svibnja 2014.,

- 581,30 kn od 30. lipnja 2014.,

- 599,08 kn od 31. srpnja 2014.,

- 614,06 kn od 31. kolovoza 2014.,

do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. H. u dijelu u kojem od tuženika R. A. d.d. potražuje isplatu zatezne kamate na iznose od:

- 129,39 kn od 28. veljače 2012. do 29. veljače 2012.,

- 601,40 kn od 28. veljače 2012. do 29. veljače 2012.

- 0,10 kn od 28. veljače 2014. do isplate,

- 0,03 kn od 31. srpnja 2014. do isplate.

 

IV. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: , naknaditi tužiteljici A. H., OIB: , trošak parničnog postupka u iznosu od … kuna sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom I., II. i IV. pravodobnu žalbu podnio je tuženik, pobijajući istu zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužiteljice, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova tuženiku.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana samo u dijelu kojim se pobija odluka o parničnim troškovima (točka IV izreke).

 

5. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu dana 1. kolovoza 2008., kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici kunsku protuvrijednost iznosa od 22.472,23 kn uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatama tuženika, s tim da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 5,49 %, te da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, a radi kupnje motornog vozila, koji kredit je otplaćen.

 

6. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i  valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena sklopile sa potrošačima, kao i tužiteljicom i to u određenim vremenskim razdobljima.

 

7. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012., u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/18, te je u tom predmetu i donesena odluka 03. rujna 2019.

 

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP-a).

 

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u ovom ugovornom odnosu tuženik postupao na jednak način kao i u navedenom kolektivnom sporu radi čega ništetnim utvrđuje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te otplati kredita uz valutnu klauzulu vezanu za CHF, pozivajući se na odredbu članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Prvostupanjski sud je na temelju financijskog vještačenja utvrdio koliko je tužiteljica plaćala tuženoj više s osnove povećane kamate u odnosu na prvotno ugovorenu od 5,49 % te koliko je više plaćala s obzirom na promjenu, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora, pa je obvezao tuženika platiti tužiteljici sve te razlike sa zateznim zakonskim kamatama od plaćanja do povrata, jer je tuženik navedeno stekao bez osnove.

 

10. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara prekinuta pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te je zastara pojedinačnih zahtjeva kao što je zahtjev tužiteljice ponovno počela teći tek pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, točnije u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu vezanu uz CHF 14. lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok.

 

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

 

12. Žalbom se osporava činjeničnopravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi temeljio na odlukama sudova donesenim u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, na koje se tužiteljica pozvala u tužbi. Naime, tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o o svim parametrima promjene kamatne stope i o rizicima vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, odnosno rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, što tuženik nije niti tvrdio, već je prema mišljenju ovog suda svjedokinja D. P., paušalno  predložena na okolnost pojedinačnog pregovaranja o valuti uz koju će se vezati ugovor o kreditu, od čijeg je saslušanja tuženik odustao tijekom postupka, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.

 

13. U vezi s žalbenim navodima da je došlo do preinake tužbe, kojom se tuženik protivio, valja navesti da je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka i to tako da je ukupno potraživanje neznatno smanjila. Smanjenje tužbenog zahtjeva se ne smatra preinakom tužbe (članak 191. stavak 3. ZPP-a).

 

14. Također, okolnost da je ugovor o kreditu u cijelosti izvršen ne utječe na zakonitost pobijane presude, kao što to smatra žalitelj jer time što je ugovor izvršen isti nije postao valjani ugovor, on je i dalje ništetan u relevantnim odredbama, a takvi ugovori ne proizvode pravne učinke i sa njima se postupa kao da nisu sklopljeni, te stoga tužiteljici pripada pravo na vraćanje stečenog bez osnove. Neosnovano žalitelj tvrdi i da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 19. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 128/22-dalje ZIDZPK), tvrdeći da bi iz nje proizlazilo da zbog toga što je kredit otplaćen potrošač ne bi imao pravo na vraćanje stečenog bez osnove, jer takvo što iz navedene odredbe ne proizlazi, već se navedena odredba odnosi samo na obvezu banaka da potrošačima koji su sklopili ugovore kao što je predmetni, a koji kredit još nisu otplatili, ponude sklapanje ugovora s uvjetima propisanim ZIDZPK.

 

15. Neosnovan je žalbeni navod tužene o pogrešnoj dosudi zakonske zatezne kamate smatrajući da ona nije nepošteni stjecatelj, budući je tužena nepoštena u trenutku sklapanja ugovora o kreditu jer je mogla znati da su navedene odredbe ugovora o kreditu nepoštene, a samim time i ništetne te da sve ono što je na temelju tako ugovorenih odredbi primila, joj ne pripada. Naime, njezino nepoštenje izvire iz činjenice da je upravo ona sastavila nepoštene i upravo zbog toga ništetne ugovorne odredbe, pa se ni ona ne može drugačijim smatrati.

 

16. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i istaknuti prigovor zastare jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u smislu odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO), kao posljedice ništetnosti u ovom slučaju ništetnosti ugovorne odredbe, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništetnost utvrđena. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema tome zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača i to u odnosu na valutnu klauzulu od odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te u odnosu za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od odluke Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Tužba u ovom konkretnom predmetu podnesena je 10. lipnja 2019. stoga je ista podnesena u okviru zastarnog roka od 5 godina.

 

17. Žalba je, međutim, djelomično osnovana u pogledu odluke o parničnim troškovima. Prvostupanjski sud je, naime, neosnovano priznao tužitelju trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na dva ročišta po Tbr. 35 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: OT), jer je po mišljenju ovog suda tužiteljica mogla angažirati odvjetnika u sjedištu suda gdje se vodi postupak ili je odvjetnik mogao uzeti zamjenu za zastupanje na navedena dva ročišta u sjedištu suda, dok su u preostalom dijelu temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, pobijanom točkom IV. izreke prvostupanjske presude pravilno tužiteljici  dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku.

 

18. Kako je tuženik u žalbi uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, i to u pogledu troškova postupka, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a.

 

19. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 22. studenog 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Verica Perić Aračić, v.r.