Poslovni broj: Usž-3142/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MD-TIM d.o.o. Rijeka, Murini 11, koju zastupaju opunomoćenici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivan Primorac i Toni Primorac u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/IV, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe VT iz [adresa], kao ovlaštenog predstavnika stanara zgrade u [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona u Rijeci, Korzo 8, radi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1/2024-17 od 13. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1/2024-17 od 13. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-01/87, ur.broj: 529-06-03-02-01/1-23-2 od 24. listopada 2023., te radi poništenja točke 4. rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, klasa: UP/I-335-02/23- 03/45, ur.broj: 2170-08-02/8-23-24 od 10. kolovoza 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove spora u iznosu od 22,11 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, sa zateznim kamatama koje teku od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora, dok je točkom IV izreke presude naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove spora u iznosu od 3750,00 eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude o troškovima spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijene su žalbe tužitelja (točka 2. izreke) i zainteresirane osobe (točka 1. izreke) protiv prvostupanjskog rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, klasa:
UP/I-335-02/23-03/45, ur. broj: 2170-08-02/8-23-24 od 10. kolovoza 2023. Tim je prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke utvrđeno da prostor i oprema ugostiteljskog objekta trgovačkog društva MD - TIM d.o.o. sa sjedištem u Rijeci, Murini 11 ispunjavaju minimalne uvjete glede uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga te zdravstvene i druge uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine „Barovi” dvojne vrste caffe bar i noćni bar, u prostoru u [adresa], s jedinstvenim identifikatorom objekta. Točkom 2. izreke utvrđeno je da je predmet poslovanja ugostiteljskog objekta priprema i usluživanje kave i drugih napitaka, usluživanje pića, a točkom 3. da će ugostiteljski objekt poslovat pod nazivom caffe bar i noćni bar ”KHALA”, Rijeka, Miroslava Krleže 3, koji se sastoji od prostorije za usluživanje gostiju s točionikom (površine 70 m2), zahoda za goste (ukupne površine 12 m2, koji se sastoji od zahoda za žene s jednom zahodskom kabinom i predprostorijom u kojoj je umivaonik i zahoda za muškarce s jednom zahodskom kabinom i predprostorijom u kojoj su pisoar i umivaonik), zahoda za zaposleno osoblje (površine 1,5 m), garderobe za goste, priručnog prostora za čuvanje hrane i pića (površine 10 m2), priručnog prostora za čuvanje hrane i pića (površine 15,37 m2) i prostora za usluživanje gostiju na otvorenom (otvorena terasa površine 45 m2). Točkom 4. izreke odbijen je zahtjev ugostitelja za utvrđivanje ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u zatvorenoj i natkrivenoj terasi površine 50 m2 ispred ugostiteljskog objekta koja je zatvorena mobilnim staklenim stijenama i natkrivena mobilnim krovom od vodonepropusnog materijala. Točkom 5. izreke rješenja je odlučeno da će se to rješenje upisati u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu.
3. Tužitelj podnosi žalbu zbog bitnih povreda pravila spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud nije pravilno primijenio odredbu članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, posebice jer presuda nije obrazložena, te nije navedeno na koji način je pojedina činjenica utvrđena. Prigovara da sud nije proveo dokaze na osnovu kojih bi mogao izvesti zaključak o činjeničnom stanju. Navodi da je sud ignorirao činjenicu da pergo tendu čini montažno demontažna konstrukcija s nosačima koji nisu trajno povezani za tlo s pokrovom od nepropusnog materijala te da se, s obzirom da nosači nisu trajno vezani s tlom, ista ne može smatrati građevinom pa za njezino postavljanje nije potrebno ishoditi građevinsku ni uporabnu dozvolu, a što je potvrdio i sudski vještak građevinske struke. Navodi da je prvostupanjsko tijelo navelo da je potrebna uporabna dozvola, što prema obrazloženju drugostupanjskog rješenja nije potrebno, no smatra spornim što tuženik ne objašnjava zašto se terasa uspoređuje s otvorenom terasom, a ne nekim drugim dijelom kafića. Stoga smatra da nije navedeno što točno objekt ne ispunjava za određenu vrstu/kategoriju, iz kojeg razloga činjenično stanje nije utvrđeno. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu, te vratiti predmet na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da nije mjerodavna odredba članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima na koju se tužitelj poziva, te da je presuda obrazložena u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj; 20/10 do 110/21, dalje : ZUS/10), Nadalje, navodi da su svi dokazi sadržani u spisu predmeta te da nije osnovan navod da je sud ignorirao činjenicu da pergo tendu čini montažno demontažna konstrukcija s nosačima koji nisu trajno povezani s tlom s pokrovom od nepropusnog materijala te da se, s obzirom da nosači nisu trajni vezani s tlom ista ne može smatrati građevinom i da za njezino postavljanje nije potrebno ishoditi građevinsku ni uporabnu dozvolu. S tim u vezi navodi da je zahtjev tužitelja odbijen zbog neispunjavanja minimalnih uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a ne zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 5. toga Zakona. Ističe da sam naziv nalaže da se terasa uspoređuje s prostorom za usluživanje na otvorenom, a ne nekim drugim dijelom kafića i sl., te isto nije potrebno posebno obrazlagati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. ZUS-a/10, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
7. Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje: Zakon), propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. ovoga Zakona izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona uz, između ostalog, sljedeće uvjete: da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta (točka 3.) i da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti (točka 5.)
8. Člankom 54. stavkom 6. Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina “Restorani”, “Barovi”, “Catering objekti” i “Objekti jednostavnih usluga” . (“Narodne novine”, broj: 82/07 do 150/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da je prostor za usluživanje na otvorenom dio prostora vrta, terase i sl. ili javna površina kojom upravlja jedinica lokalne samouprave, u kojem se uslužuju gosti, a da se u jednom dijelu tog prostora mogu na očigled gostiju pripremati napici, hladna i topla jela.
9. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitom odluku tuženika koja je donesena na temelju ovlaštenja iz članka 116. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), te kojom je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete iz članka 24. stavka 1. točke 3. Zakona, a ne na temelju članka 24. stavka 1. točke 5. Zakona. U obrazloženju presude sud je naveo dostatne razloge za svoju odluku, te pojasnio da je zahtjev odbijen, jer tužitelj ne ispunjava minimalne uvjete koji su propisani za prostor za pružanje ugostiteljskih usluga na otvorenom, a ne iz razloga što objekt ne ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojim se uređuje gradnja.
10. Naime, u postupku je očevidom na licu mjesta (obavljenima 9. svibnja 2023. i 6. srpnja 2023.) utvrđeno da se natkrivena ostakljena terasa (sa tri strane ostakljena pomičnim staklenim stijenama), natkrivena pomičnom pergolom na kojoj su postavljena dva klima uređaja, TV uređaj i muzičke kutije, za koju se navodi da se koristi kao prostorija za usluživanje gostiju, ne može smatrati prostorom za usluživanje na otvorenom, kako je to propisano odredbama Pravilnika i Zakona.
11. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovom predmetnom sporu. Ujedno, iz spisa je vidljivo da je tužitelju nakon što je otklonio nedostatke na prostoru za usluživanje na otvorenom (očevidom od 22. veljače 2024. je utvrđeno da je tužitelj uklonio mobilne staklene stijene i staklena vrata na prostoru za usluživanje na otvorenom) izdano rješenje od 23. veljače 2024. o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga na otvorenom prema članku 24. stavku 1. točki 3. Zakona.
12. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a.
13. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a/10, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
