REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-887/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja BRO ING d.o.o., OIB 96959666580, Naumovac 23, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Pehar, odvjetnik u Zagrebu, II. Loparska ulica br. 2, protiv tuženika SVIJET VINA d.o.o., OIB 62759554755, Bleiweisova ulica 24, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 158, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-451/2024-15 od 24. siječnja 2025., 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-451/2024-15 od 24. siječnja 2025. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-451/2024-15 od 24. siječnja 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, poslovni broj Ovrv-368/2023 od 22. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju Zagreb, iznos od 554,78 € s kamatama i stvarnim troškovima postupka uvećanim za kamatu (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 € s kamatama (točka II. izreke presude), odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu troškova postupka u daljem iznosu od 150,00 € s kamatama (točka III. izreke presude), dok je rješenjem ukinut platni nalog u odnosu na kamatu za dan 15. lipnja 2022. te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena (izreka rješenja).
1.1. Prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da su stranke ugovorile obavljanje radova i da je tužitelj izvršio za tuženika ugovorene radove.
1.2. U odnosu na dostavljenu ispravu tuženika, prema kojoj tuženik nije knjižio utuženi račun, navodi da ne radi o knjigovodstvenoj ispravi – knjizi ulaznih računa za određeno razdoblje – te iz navedenog razloga prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dostavio dokaze – isprave iz kojih bi proizlazilo da nije koristio odbitak pretporeza za utuženu tražbinu.
1.3. Dalje, prvostupanjski je sud u obrazloženju presude ocijenio svaku ispravu dostavljenu u spis te svaki iskaz svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka, naveo koje isprave smatra vjerodostojnim te koji je iskazima povjerovao i zbog čega, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrdio bitne činjenice. Pri tome prvostupanjski sud detaljno analizira i e-mail prepisku između stranaka, te obrazlaže svoje zaključke o tome da se upravo iz te prepiske može utvrditi da je tužitelj izveo radove za koje je ispostavljen sporni račun.
1.4. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe čanka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), kao odredbe materijalnog prava, te utvrdio da je tužitelj izvršio ugovorenu uslugu, a tuženik mu izvršeno djelo nije platio.
1.5. Odluka o troškovima temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje ZPP), odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarife) te Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22.)
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka, navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, jer nije naveo razloge o bitnim činjenicama. U nastavku žalbe obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice i ocijenio dokaze, poziva se na isprava i iskaze te općenito osporava utvrđeno činjenično stanje, počevši od postojanja pravnog odnosa do osnovanosti samog zahtjeva.
2.2. Tuženik posebno osporava obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na dostavljenu izjavu tuženika da nije odbio pretporez na sporni račun, te obrazlaže razloge zbog kojih smatra da ta izjava predstavlja valjanu ispravu.
2.3. Smatra kako se pobijana presuda ne može ispitati te da su odlučne činjenice proturječne razlozima presude koji su proturječni sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.
2.4. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodi da tužitelj nije osigurao materijalne dokaze koji bi potvrdili izvršenje činidbe te da ne postoji temelj na kojemu bi se zasnovao zahtjev za isplatu. Poziva se na odredbe Zakona o obveznim odnosima o ravnopravnosti stranaka, jednake vrijednosti činidbe, načela savjesnosti i poštenja, zabrane uzrokovanja štete, ponašanja u izvršenju obveza, kao i na ništetnost ugovora.
2.5. Dalje, navodi i da izjava knjigovodstva od 23. prosinca 2024. u kojoj se tvrdi da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza ne mora biti ovjerena prema Zakonu o računovodstvu, jer je to interna izjava te smatra da je prvostupanjski sud tu izjavu trebao prihvatiti kao dokaz.
2.6. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.7. Neovisno o tome što tuženik navodi da žalbu podnosi protiv presude u cijelosti, iz njenog je sadržaja jasno da se ista odnosi na točke I. i II. izreke presude, odnosno na dio presude u kojemu tuženik nije uspio u sporu.
3. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužitelj osporava njenu osnovanost i tvrdnje tuženika te predlaže tuženikovu žalbu odbiti uz naknadu troškova žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.
6. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, pa presuda nije mogla biti ispitana u odnosu na žalbene razloge koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanje te eventualne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog, presuda je ispitana u dopuštenim granicama žalbe temeljem odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 5., 6. i 10. ZPP-a.
9. Obrazloženje presude jasno je i logično, neovisno o tome što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom ocjene isprave u spisu (izjave tuženika o tome da nije koristio odbitak pretporeza), te se presuda može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik.
10. U odnosu na pogrešnu ocjenu izjave tuženika o tome da račun tužitelja nije proknjižio, treba ukazati da, sukladno odredbi članka 373.a stavaka 1. i 2. ZPP-a, drugostupanjski sud može odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu odnosno istu preinačiti čak i u slučaju postojanja bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.
11. Dalje, prigodom donošenja odluke drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. S obzirom na to da se, prema mišljenju ovog suda, bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i dokaza koje se nalaze u spisu, ova odluka temelji se na cijelom spisu, a ne samo na sadržaju pobijane odluke.
12. Neovisno o tome što izjava tuženika o tome da račun tužitelja nije knjižio doista nije ovjerena kod javnog bilježnika te ne predstavlja niti knjigovodstvenu ispravu u smislu odredbe članka 8. stavka 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22. i 82/23.; dalje: ZR), to ne znači da ista nema dokaznu vrijednost, jer odredbe Zakona o parničnom postupku ne poznaju definiciju pojma „isprava“ već samo definiciju pojma „javna isprava“ (članak 230. stavak 1. ZPP-a).
13. Dalje, navedena izjava ne bi predstavljala niti vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ), jer se, prema toj odredbi, vjerodostojnom ispravom smatra račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, kao i obračun kamata.
14. Međutim, predmetna izjava ipak predstavlja ispravu u njenom jezičnom smislu, dakle ovjereni (ne mora biti javno ovjerovljeni) pisani dokument o nekom pravnom činu kojim se predočuju neki podaci, sastavljen od pravne osobe (tuženika), o čijoj se autentičnosti i istinitosti sadržaja odlučuje primjenom pravila o slobodnoj ocjeni dokaza. Imajući u vidu činjenicu da tuženik, još u svom prigovoru, navodi da predmetni račun tužitelja nije primio, ovakva je izjava u skladu s tuženikovim tvrdnjama iznesenim tijekom postupka.
15. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da predmetna izjava, zbog toga što nije ovjerovljena od stane javnog bilježnika te ne predstavlja knjigovodstvenu ispravu, nema dokaznu snagu isprave kojom bi tuženik dokazao da nije koristio odbitak pretporeza pa navedenom računu, u smislu odredbe članka 221.b stavka 4. ZPP-a.
16. No, ova pogreška nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer se ista ne temelji isključivo na pitanju da li je tuženik koristio račun za odbitak pretporeza, već i na drugim provedenim dokazima, a zaključke o tim dokazima prvostupanjski je sud valjano obrazložio.
17. Naime, prvostupanjski je sud proveo dokaze saslušanjem svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka, te je svoje zaključke o tome koje je iskaze prihvatio valjano i logično obrazložio, pri čemu ovaj sud posebno ukazuje na iskaz svjedoka UC, koji nije zaposlenik niti jedne od strana, a imao je neposredna saznanja kako o samim pregovorima, tako i o izvođenju radova.
18. Dalje, prvostupanjski je sud detaljno analizirao i e-mail prepisku između stranaka, te je analizom svih provedenih dokaza utvrdio da su stranke usmeno pregovarale i u konačnici dogovorile izvršenje predradova i to snimanja instalacije odvoda i odštopavanja instalacije u dvorištu prema cesti za okvirnu cijenu oko 265,00
– 398,00 €, dok su ujedno ugovorile da će se konačna cijena postaviti tek nakon što se izvrši prva faza snimanja kanalizacije, te da je tužitelj izveo ugovorene predradove.
19. Stoga zaključak prvostupanjskog suda, prema kojemu su stranke sklopile ugovor o djelu, kao i da je tužitelj navedene radove obavio, nije u suprotnosti s ispravama u spisu, pa je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 590. ZOO-a te naložio tuženiku plaćanje izvršenog djela.
20. S obzirom na to da tuženik ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o troškovima postupka, žalba je i u tom dijelu neosnovana.
21. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.
22. Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP-a tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen pa taj trošak nije bio neophodan za vođenje parnice.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Sudac
Mladen Šimundić
