REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1660/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2616/2023-23 od 20. veljače 2025., 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2616/2023-23 od 20. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2616/2023-23 od 20. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 806,79 € (točka I. izreke) kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je predmet spora bio tužiteljev zahtjev za isplatu štete koja je nastala na vozilu naletom na divljač – fazana – te da nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, ali je sporna osnova i odgovornost za nastanak štetnog događaja.
1.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da ne postoji tuženikova odgovornost za štetu po osnovi krivnje prema članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO). Ovo iz razloga što je tuženik dokazao da su bile poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, a činjenica da je ptica, fazan pokušavala preletjeti kolnik ceste ne ukazuje na postojanje odgovornosti tuženika.
1.3. Prvostupanjski sud nije prihvatio navode tužitelja da odgovornost tuženika leži u tome što je ptica, fazan dospjela na cestu jer da tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere, kao što je postavljanje znaka „divljač na cesti“. Ovo iz razloga što iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplić dipl. ing. proizlazi da se znak „divljač na cesti“ ne postavlja na brzim cestama koje su ograđene žičanom zaštitnom ogradom, a postavljena žičana ograda ne može spriječiti ptice u letu.
1.4. Slijedom navedenog tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, postoji proturječje obrazloženja presude i sadržaja spisa, te postoje nedostaci zbog kojih nije moguće ispitati presudu pa istu smatra arbitrarnom.
2.2. Prema mišljenju žalitelja, činjenično je stanje pogrešno utvrđeno jer u spisu nema dokaza o tome da je postavljena žičana ograda uz cestu, a to što je vještak izjavio da mu nije poznato da postoji „pticobran“ ne znači da isti ne postoji. U nastavku žalbe obrazlaže i druge razloge zbog kojih smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
2.3. U žalbi se poziva i na druge odluke o naletu na divljač na cesti, za koje smatra da dokazuju osnovanost njegovih tvrdnji.
2.4. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €, a u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Stoga je pobijana presuda ispitana temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
7. Suprotno mišljenju žalitelja, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječje obrazloženja presude i sadržaja spisa, a ne postoje niti nedostaci zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati presudu i koji bi istu činili arbitrarnom. Iz navedenih razloga nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 44/01., 55/01, 76/10., 85/10. i 5/14.) niti čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – „Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99. 8/99. 14/02. i 1/06.), na koje se poziva žalitelj.
8. U odnosu na dio žalbe u kojemu se žalitelj poziva na druge odluke, ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme različito pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske).
9. Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg višeg suda, a prvostupanjski je sud to, u ovom konkretnom slučaju, i učinio.
10. U ovom konkretnom predmetu, temeljna tvrdnja tužitelja bila je ta da se odgovornost tužitelja sastoji u tome da je propustio poduzeti sve radnje kojima bi spriječio dolet ptice (fazana) na cestu, a što je uzrokovalo štetu na vozilu.
11. Prvostupanjski je sud pravilno otklonio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, navodeći da je tuženik ogradio cestu žičanom ogradom te da se, prema iskazu vještaka, na brzim cestama i autocestama ne postavljaju ograde koje bi svojom visinom spriječile dolet ptica na cestu. Činjenica da se takve ograde ne postavljaju je toliko notorna da, prema mišljenju ovog suda, istu ne treba niti posebno dokazivati.
12. Naime, da bi se mogao spriječiti dolet ptica na cestu, bilo bi potrebno ograditi cjelokupnu površinu ceste, i to na način da bi žičana ograda praktički predstavljala tunel kroz koji bi prolazila cesta, što je fizički teško izvodljivo, a isto je tako jasno da bi izgradnja i održavanje takve ograde, čak i da je izvodljivo, predstavljalo ogroman izdatak. Postavljanje zvučnih ili svjetlosnih prepreka cijelom dužinom ceste također ne samo da bi bilo teško izvodljivo, nego bi moglo utjecati na uobičajenu migraciju letećih životinja preko područja ceste.
13. Ovaj sud dodatno ukazuje i na to da zakonski pojam „divljači“, sukladno odredbi čl. 9. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.) ne obuhvaća niti sve poznate životinje koje obitavaju na području Republike Hrvatske, pa tako, recimo, nisu navedeni vukovi, risevi, kormorani, rode, gavrani i mnoge druge životinje koje žive na ovom području i mogu prelaziti ili sletjeti na cestu ili autocestu.
14. Upravo iz navedenog razloga, pitanje postojanja odgovornosti za nalet na bilo koju životinju utvrđuje se ovisno o okolnostima svakog slučaja posebno.
15. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u ovom konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za nalet vozila na pticu (fazana) koja je doletjela na cestu, niti postoje radnje koje je tuženik morao poduzeti da to spriječi, pa stoga ne postoji niti njegova odgovornost iz čl. 1045. ZOO-a za naknadu štete koju je taj nalet uzrokovao.
16. Stoga je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana, a presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Sudac
Mladen Šimundić