Poslovni broj: Usž-2064/2022-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članice vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja JGiz [adresa], [adresa], zastupnog po opunomoćeniku Siniši Babiću , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović i partneri jtd , Zagreb , Zvonimirova 66 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba TT Hotels Croatia doo , Zagreb , Slavonska avenija 1c , radi prava na rad s polovicom punog radnog vremena, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3420/21-12 od 14. ožujka 2022. , na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3420/21-12 od 14. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, UP/II-502-06/21-01/141, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 30. rujna 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/21-02/4964, URBROJ: 338-21-02-02-21-04 od 7. srpnja 2021., te zahtjev za priznavanje tužitelju prava na rad s polovicom punog radnog vremena od 24. veljače 2021. do 13. listopada 2022. za djecu J i ŽG, rođene **.**.2017. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/21-02/4964, URBROJ: 338-21-02-02-21-04 od 7. srpnja 2021. kojim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta za djecu J i ŽG, rođene **.**.2017.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da ispunjava uvjete propisane Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama za korištenje prava na rad s polovicom punog radnog vremena umjesto roditeljskog dopusta.

3.1. Zahtjev je podnio na temelju valjane suglasnosti poslodavca, ovdje zainteresirane osobe. Prvostupanjski sud nije cijenio okolnost da su se, sukladno ustaljenoj praksi zainteresirane osobe, svi dokumenti, operativni kao i oni koji su imali učinak prema trećima (banke, porezna tijela), redovito potpisivali samo od strane predsjednika uprave jer se drugi član uprave nije nalazio u sjedištu poslodavca već u Srbiji. Navodi da je u rujnu 2020. obavijestio predstavnicu društva TUI, za koje je tada bila u tijeku transakcija stjecanja svih poslovnih udjela zainteresirane osobe, da ima namjeru koristiti sporno pravo. Ista ga je zamolila da s korištenjem navedenog prava pričeka do okončanja predmetne transakcije. Transakcija je okončana u veljači 2021. te je tada podnio predmetni zahtjev.

3.2. Tužitelj navodi da u radnom sporu koji se vodi kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem: Pr-11752/2021 osporava prestanak radnog odnosa kod zainteresirane osobe iz razloga što mu odluka o otkazu nije dostavljena. Neosnovano prvostupanjski sud zaključuje da mu je radni odnos prestao uslijed odjava s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja jer navedene odjave nisu propisane kao način prestanka radnog odnosa.

3.3. Tužitelj se poziva na članak 47. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama i zaključuje da eventualna povreda roka ili izostanak pisane izjave poslodavca ne dovodi do gubitka već samo do odgode traženog prava. Predlaže uvažiti njegovu žalbu, poništiti pobijanu presudu i priznati tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe iz razloga danim u obrazloženju pobijane presude.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

9. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio materijalno pravo, Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17. i 37/20.; dalje: Zakon) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju pobijane presude.

9.1. Zakonom je propisano da zaposleni ili samozaposleni roditelj može pravo na roditeljski dopust iz članka 14. stavka 2. tog Zakona koristiti i kao pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena u dvostrukom trajanju neiskorištenoga roditeljskog dopusta (članak 15. stavak 4.); da se zahtjev za ostvarivanje prava podnosi najkasnije 15 dana prije naznačenog roka za početak njegova korištenja ako Zakonom nije drugačije propisano (članak 44. stavak 4.).

9.2. Zakon u članku 47. propisuje da je zaposleni roditelj, koji u tijeku korištenja prava iz Zakona namjerava mijenjati način korištenja tog prava, obvezan najmanje 30 dana prije nastanka te promjene ili prije ponovnog uspostavljanja neiskorištenoga pripadajućeg prava, pisano obavijestiti svog poslodavca o toj namjeri (stavak 1.); na pisanu obavijest iz stavka 1. tog članka poslodavac je dužan izdati pisanu izjavu o zaprimljenoj obavijesti o iskazanoj namjeri zaposlenog roditelja, s mogućnošću neprihvaćanja te namjere za razdoblje od najviše 30 dana pod uvjetima utvrđenim propisima o radu (stavak 2.).

9.3. Zakonom je u članku 48. stavku 1. propisano da je zaposleni roditelj, kojem se o pravu iz Zakona odlučuje iz razloga propisanog člankom 47. stavkom 1. tog Zakona, dužan nadležnoj ustrojbenoj jedinici Zavoda uz zahtjev za rješavanje o pripadajućem pravu priložiti i pisanu izjavu poslodavca iz članka 47. stavka 2. Zakona.

10. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je upravni postupak koji je prethodio ovom sporu započeo 1. ožujka 2021. podnošenjem zahtjeva tužitelja za priznanjem traženog prava. Tužitelj je zahtjevu priložio suglasnost zainteresirane sobe od 30. rujna 2020. koju je sam potpisao. Tužitelj je bio predsjednik uprave zainteresirane osobe KARISMA HOTELS ADRIATIC d.o.o. (sada TT Hotels Croatia d.o.o.), zainteresirana osoba je 9. veljače 2021. donijela odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja, 3. ožujka 2021. proveden je upis u registru trgovačkog suda da je tužitelj prestao biti predsjednik uprave s danom 9. veljače 2021., a tužitelj je od 26. travnja 2021. obvezno zdravstveno osiguran po osnovi radnog odnosa kod poslodavca Dubrovački zalasci sunca d.o.o.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u predmetnom upravnom postupku suglasnost poslodavca nepravilna. Neosnovano je pozivanje tužitelja na navodnu uobičajenu praksa poslodavca da se dokumenti potpisuju od strane samo jednog člana uprave, u ovom je slučaju to bio upravo tužitelj, jer je drugi član uprave nedostupan u uvjetima kada je u registru trgovačkog suda upisano da je za valjanost isprava zainteresirane osobe potrebna suglasnost dva člana uprave. Razloge neprihvaćanja izjave zainteresirane osobe dao je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, a ovaj ih Sud u potpunosti prihvaća.

12. U tom je slučaju pravilno smatrano da je suglasnost poslodavca izostala te da bi tužiteljev zahtjev mogao biti neprihvaćen za razdoblje od 30 dana. Međutim, za priznavanje traženog prava tužitelj nije ispunjavao uvjet da je zaposlen kod zainteresirane osobe budući da mu je kod iste radni odnos prestao 10. ožujka 2021. Tužitelj, na kojem je u sporu bio teret dokaza, nije dokazao suprotno.

13. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan ovaj Sud.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a , s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke). Neosnovano i paušalno tužitelj potražuje trošak sudske pristojbe. Ista se u ovoj vrsti spora ne plaća niti kada se tužbeni zahtjev odbije ili tužba odbaci sukladno članku 11. stavku 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18.) .

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić