REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-796/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - suvlasnika nekretnine u [adresa], i to: PV, ČV, EV, ŠV, MV, LV, BV, ABC i RV, PVJ, VV, JV, FV, ŽV, P i OV, ČVJ, TV, HV, Č, GV, DV, SV, CV, KV, ĐV, ZV, AV, NV, EVJ, IV, ĆV, E UV, PT, ČT, ET, ŠT, MT, LT i BT, RT, VT, JT, FT, ŽT, OT, TT, HT, Š i GT, DT, ST, CT, KT, ĐT, ZT, AT, NT, IT, ĆT, UT, PC, ČC, EC, ŠC, MC, LC, DT i BC, PT i RC, VC, LT, JC, FC, ŽC, OC, M i TC, HC, Multi-art d.o.o., GC, L i DC, SC i CC, KC, ŠVJ, ĐC, ZC, AC, NC, IC, B i ĆC, UC i PB, ČB, EB, ŠB, MB, LB, BB, RB, VB, JB, FB, ŽB, OB, TB, HB, GB, DB, SB, CB, KB, ĐB, ZB, AB, NB, IB, ĆB, UB, PĐ, Profectus Špansko d.o.o., ČĐ, MVJ, EĐ, ŠĐ, SC, MĐ, LĐ, BĐ, LVJ, RĐ, VĐ, JĐ, FĐ, ŽĐ, OĐ, TĐ, HĐ, R GĐ, DĐ, SĐ, CĐ, KĐ, ĐĐ, IB i ZĐ, AĐ, NĐ, IĐ, ĆĐ, UĐ, PU, BVJ, ČU, EU, ŠU, V i MU, LU, BU, RVJ, RU, VU, JU, FU i ŽU, OU, J i F, TU, HU, GU, DU, SU, Č i CU, KU, ĐU, ZU, UC, AU, NU, IU, ĆU, UU, PŽ, ČŽ, EŽ, ŠŽ, MŽ, LŽ, ĆU i BŽ, RŽ, VŽ, JŽ, FŽ, ŽŽ, LVJ i Iva-Ton d.o.o., OŽ, TŽ, O HŽ, GŽ, DŽ, UC i SŽ, CŽ, KŽ, Kvolun d.o.o., Stib nekretnine d.o.o. – u stečaju, ĐŽ, ZŽ, AŽ, FU, Zella d.o.o., Ilica stan d.o.o., MB Rad d.o.o., NŽ, IŽ, ĆŽ, svi na adresi [adresa] zastupani po zajedničkom upravitelju Mediterraneo d.o.o. Zagreb, Zamorski breg 42/1, OIB: 07481493104, a on po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tihana Miletić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barbić Miletić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-448/2018-2 od 17. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi poslovni broj Povrv- 28/2018-10 od 20. srpnja 2018., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
II. Odbijaju se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Janka Žitka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-133/2014 od 28. listopada 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljima namiri glavnicu u iznosu od 199,28 EUR-a/1.501,50 kn uvećanu za zakonsku zateznu kamatu u iznosima kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki II. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Janka Žitka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-133/2014 od 28. listopada 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti trošak ovršnog postupka u iznosu od 59,73 EUR-a/450,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na taj iznos od 28. listopada 2014. do isplate. U točki III. naloženo je tuženiku naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 54,75 EUR- a/412,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. srpnja 2018. do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od 392,28 EUR-a/2.955,62 kn, sve u roku od 8 dana. U točki IV. odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu ovršnog troška preko dosuđenog iznosa od 54,75 EUR-a/412,50 kn do zatraženog iznosa od 59,73 EUR-a/450,00 kn, odnosno za iznos od 4,98 EUR-a/37,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 28. listopada 2014. do isplate, sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos troška ovršnog postupka od 54,75 EUR- a/412,50 kn za razdoblje od 28. listopada 2014. do 19. srpnja 2018., kao i sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 392,28 EUR- a/2.955,62 kn do zatraženog iznosa od 547,81 EUR-a/4.127,50 kn, odnosno za iznos od 155,54 EUR-a/1.171,88 kn. U točki V. odbijen je tuženik sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka u iznosu od 316,88 EUR-a/2.387,50 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj Povrv-28/2018-10 od 20. srpnja 2018. u točkama I., III i V. izreke te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Janka Žitka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-133/2014 od 28. listopada 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljima namiri glavnicu u iznosu od 199,28 EUR-a/1.501,50 kn uvećanu za zakonsku zateznu kamatu u iznosima kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude sa zateznim kamatama. Naloženo je tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 311,07 EUR-a/2.343,74 kn u roku od 8 dana. U točki 2. zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1842/2020-2 od 1. ožujka 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Predstavljaju li izdvojeni prostor zgrade, odnosno garaže, zasebnu nekretninu za koju je moguće zaključiti međuvlasnički ugovor o upravljanju?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a). Predlažu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
5. Tuženik je podnio odgovor na reviziju. Predlažu odbaciti reviziju, podredno je odbiti kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju je zahtjev tužitelja za naplatom računa na ime zajedničke pričuve za garažu u vlasništvu tuženika u zgradi na adresi [adresa] za razdoblje siječanj 2013.-svibanj 2014. u ukupnom iznosu od 199,28 EUR- a/1.501,50 kn.
8. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili da je:
- da su suvlasnici stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] međuvlasničkim ugovorom od 27. kolovoza 2012. poslove upravljanja tom zgradom povjerili upravitelju Zapad-stan d.o.o. Zagreb,
- da su suvlasnici nekretnine [adresa], garaža B, [adresa] odlukom od 19. studenog 2012. raskinuli ugovor o upravljanju sklopljen sa dotadašnjim upraviteljem Standard održavanje d.o.o. Zagreb i za novog upravitelja imenovali Mediterraneo d.o.o. Zagreb i potom s njim 17. prosinca 2012. sklopili ugovor o upravljanju nekretninom,
- da se prostor podzemne garaže u kojoj se nalazi garažno mjesto tuženika proteže ispod stambene zgrade [adresa],
- da je tuženik za cijelo sporno razdoblje sredstva zajedničke pričuve uplatio na račun kojim upravlja Zapad-stan d.o.o. Zagreb.
9. Prvostupanjski sud održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Janka Žitka u Zagrebu uz zaključak da u popisu zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade [adresa] nije naveden prostor podzemne garaže u kojoj se nalaze garažna mjesta, a na kojem je jedan od vlasnika i tuženik. Tuženik nije pružio dokaz da je sa upraviteljem Zapad-Stan d.o.o. sklopio ugovor o upravljanju i održavanju prostora podzemne garaže B, [adresa]. Upravitelj Zapad-Stan d.o.o. zna da nije izabran većinskim dijelom za upravitelja prostora podzemne garaže u [adresa] garaža B pa slijedom toga nije ni ovlašten izdavati račune za pričuvu za stanove i pričuvu za garaže jer je izabran samo za upravitelja suvlasnika stanara za nekretninu [adresa] koja je fizički odvojena od prostora podzemne garaže.
10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdane kod javnog bilježnika Janka Žitka u Zagrebu. Zaključak je drugostupanjskog suda da se garažna parkirna mjesta nalaze u podzemnoj etaži zgrade i da tako horizontalno izdvojeni prostor zgrade ne može predstavljati zasebnu nekretninu pa se u odnosu na garažni prostor zgrade na adresi [adresa] nije niti mogao biti sklopljen poseban međuvlasnički ugovor. Tuženik se nije oslobodio obveze plaćanja zajedničke pričuve time što je pričuvu namijenjenu za njegovo garažno parkirno mjesto za tužbom obuhvaćeno razdoblje uplatio „krivom upravitelju“ to jest na poseban račun zajedničke pričuve kojim upravlja Zapad-Stan d.o.o. Zagreb. Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina suvlasnika nekretnine koju tvore novčani doprinosi svih suvlasnika uplaćeni na poseban račun otvoren u korist nekretnine, to je i tuženi po ocjeni ovog suda uplatama na ime zajedničke pričuve za garažni prostor ispunio svoju zakonsku obvezu iz čl. 90. ZV-a, ali ne prema upravitelju koji samo u njihovo ime i za njihov račun upravlja zgradom te raspolaže sredstvima zajedničke pričuve.
11. Odredbom članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) propisano je:
(1) Zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. (2) Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.
(3) Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.
(4) Dopuštena su samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetoga za pokriće tih troškova; ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina. (5) Upravitelj kojem je završila uprava dužan je bez odgađanja položiti račun o pričuvi i ostatak predati novom upravitelju; razriješi li sud upravitelja, naložit će mu da u roku od četrnaest dana pod prijetnjom ovrhe preda utvrđeni ostatak novom upravitelju. (6) Suvlasnik koji je otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine nema pravo zahtijevati povrat svoga doprinosa u zajedničku pričuvu, nego taj ostaje i dalje u njoj kao doprinos toga suvlasničkoga dijela.
12. Garaže predstavljaju izdvojeni prostor, jer su iste upisane kao posebni suvlasnički dijelovi u zemljišnoknjižnim podulošcima, i njima se može samostalno raspolagati u pravnom prometu. Kraj činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova o tome da postoje dva ugovora za upravljanje dijela istih garaža, a samim time i dva odvojena računa za plaćanja pričuve koja predstavljaju zajedničku imovinu suvlasnika koje račune vode dva različita upravitelja, shvaćanje je ovog suda da se tuženik plativši pričuvu na račun kojim upravlja jedan upravitelj oslobodio plaćanja pričuve za svoju garažu, jer ne može platiti dva puta pričuvu za istu garažu. Sve to iz razloga što sredstva na računu za plaćanje pričuve predstavljaju zajedničku imovinu suvlasnika, neovisno o tome tko je upravitelj zgrade. Upravitelj samo upravlja računom pričuve. Dok pitanje ovlaštenja upravitelja, valjanost sklopljenih ugovora o upravljaju, kao i potrebne većine suvlasničkih dijelova za istu, nisu bile predmetom ovog postupka.
13. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Garaža predstavlja zasebnu nekretninu u situaciji kada je ista upisana u zemljišnim knjigama u posebnom podulošku te s kojom se može samostalno raspolagati u pravnom prometu. Međutim, u situaciji kada za istu nekretninu postoje dva ugovora o upravljanju, od kojih se jedan ugovor odnosi na suvlasnike stanova u jednom ulazu i dio njihovih pripadajućih garaža, a drugi ugovor o upravljanju nekretninom se odnosi ne preostali dio stanova u preostala dva ulaza i sve garaže, pa je tuženik uplatio pričuvu za garažu na račun suvlasnika kojim upravlja jedan upravitelj različit od onog koji zastupa suvlasnike u ovom predmetu valja reći da pitanje sklapanja ugovora o upravljanju ovisi o tome je li taj ugovor donesen na temelju odluke-većinom suvlasničkih dijelova, a to nije bilo predmetom utvrđenja u ovom postupku.“
14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju, temeljem odredbe članka 393. ZPP- a te odlučiti kao u izreci pod točkom I.
15. Temeljem članka 166. stavka 1. ZPP-a odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka, jer tužitelji nisu uspjeli u revizijskoj fazi postupka, a trošak tuženika temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka te je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek