Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe D.P. GRADNJA j.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe EO, zbog prekršaja iz članka 172. stavku 2. točka 5. i stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijekak, Služba za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba na Krku od 20. prosinca 2024., broj: Pp-635/2024, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude zbog kojeg su okrivljenici proglašeni krivima pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ( „Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 52/18., 115/28., 103/19., 84/21. i 119/22.).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijekak, Služba za nadzor radnih odnosa i u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba D.P. GRADNJA j.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba TO proglašeni su krivim da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, za koji su oslobođeni od kazne.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 13,27 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da je sud previše cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika te da je istima trebao izreći novčanu kaznu makar u minimalnom iznosu. Predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenicima izrekne novčana kazna sukladno propisu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

- 6. Žaleći se na odluku o prekršajnopravnoj sankciji žalitelj ističe da je sud previše cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

- 6.1. Međutim, budući je prilikom pravnog označavanja prekršaja zbog kojeg su okrivljenici proglašeni krivima prvostupanjski sud propustio navesti stavak 3. odredbe članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, kojom odredbom je propisana novčana kazna za počinitelja-odgovornu osobu u pravnoj osobi, kako je to ispravno pravno kvalificirano u optužnom prijedlogu temeljem kojeg je pokrenut prekršajni postupak, ovaj Sud je radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava na koju pazi po službenoj dužnosti, otklonio navedeni propust i djelo okrivljenika pravilno pravno kvalificirao kao u točki I izreke ove presude.

- 7. Međutim, razmatrajući sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, i ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju postoje takve okolnosti koje upućuju na to da je, radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja u odnosu na prekršaje za koje su okrivljenici proglašeni krivim, nepotrebno njihovo kažnjavanje. Ovo iz razloga što su okrivljenici na dan početka rada radnika MO koji je počeo raditi u 08:00 sati prijavili tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u 11:37:03, ispunili propisanu obvezu zbog koje je pokrenut ovaj prekršajni postupak, koju okolnost tužitelj nije osporavao ni u prvostupanjskom postupku niti sada u žalbi. Navedena okolnost da su propisane obveze zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ispunjene odmah, uz činjenicu da su okrivljenici do inkriminiranog događaja bila neosuđivani za prekršaje iz područja gospodarstva i po ocjeni ovog suda, upućuje da nema potrebe za izricanjem kazne te da su se ispunile sve pretpostavke za primjenu instituta oslobođenja od kazne.

8. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.