Poslovni broj: Usž-1990/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GŠ iz [adresa], zastupan po skrbnici GŠE iz [adresa], a ona po opunomoćeniku Luki Gulanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 191 E, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, radi prava iz socijalne skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4733/2024-5 od 10. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4733/2024-5 od 10. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-05/24-01/11, urbroj: 524-11-01/6-24-2 od 8. listopada 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka, klasa: UP/I-551-05/24-01/49, urbroj: 139-121-04/11-24-5 od 26. srpnja 2024., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka od 26. srpnja 2024. Tim je prvostupanjskim rješenjem tužitelju priznato pravo na uslugu smještaja u Centru za rehabilitaciju Zagreb, Podružnica Sloboština 2, -pet radnih dana u tjednu, počevši od 1. kolovoza 2024., te će cijenu usluge plaćati iz svojih mirovinskih primanja i ušteđevine. (točke 1. i 2. izreke).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nije pravilno određena cijena smještaja, jer je određena na temelju akta koji je ukinut. Prigovara što sud nije saslušao skrbnicu GŠE na okolnost njegovih ukupnih životnih troškova. Mišljenja je da bi trebao imati pravo na naknadu za osobne potrebe te da se krše njegova osnovna ljudska prava jer se ne uzima u obzir da će njegovi troškovi svake godine biti veći. Drži da je cijena smještaja određena arbitrarno i proizvoljno. Predlaže ovome Sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu, te usvojiti tužbeni zahtjev. Traži trošak spora uključujući i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti navodi žalbe utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Člankom 121. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 18/22, 46/22 i 119/22,, 71/23 i 156/23, dalje: Zakon) propisano je da je korisnik usluge iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona dužan u plaćanju cijene sudjelovati svojim prihodima i imovinom koja ne služi njemu ili članovima njegovog kućanstva za podmirenje osnovnih životnih potreba.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a imajući na umu činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je rješenje tuženika kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je zaključeno da tužitelj, kojemu je rješenjem javnopravnog tijela priznata socijalna usluga smještaja u Centru za rehabilitaciju Zagreb, Sloboština 2, dužan sudjelovati u plaćanju cijene te usluge svojim prihodima i imovinom, koja prema podacima koji su pribavljeni od pružatelja usluge, navedenog Centra, za tužitelja iznosi 675,16 eura mjesečno. Navedeno jasno proizlazi iz izričaja odredbe članka 121. stavka 1. Zakona, a tužitelj ostvaruje redovne mjesečne prihode (mirovina), te je suvlasnik stana i ima ušteđevinu od 52.460,00 eura. S obzirom da njegovi redovni prihodi gotovo u cijelosti pokrivaju cijenu usluge smještaja, (mirovina iznosi 614,00 eura mjesečno) te uzimajući u obzir visinu ušteđevine, pravilno je zaključeno da je tužitelj dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge smještaja.

10. Prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Time što je odbijen prijedlog za saslušanje skrbnice nije došlo do povrede pravila postupka, jer podaci o visini usluge smještaja i visine prihoda i ostale imovine tužitelja daju dovoljno osnova za zaključak da tužitelj ima imovinu kojom je dužan i može sudjelovati u plaćanju usluge cijene smještaja.

11. Tužitelj ponavlja navode iz postupka u odnosu na visinu cijene usluge smještaja i naknade za osobne potrebe, na koje mu je dostatno odgovoreno u obrazloženju pobijane presude, a što u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

12. Stoga ovaj Sud nalazi da je pravilno u postupku odbijen tužbeni zahtjev te time nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

13. Žalbeni nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenja drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

14. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska