Poslovni broj: Usž-1907/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SĐI, državljanina Gvineje, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3 radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-816/2025-6 od 3. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-816/2025-6 od 3. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: NK-UP/I-216-03/25-03/8, ur.broj: 511-19-48-25-1 od 25. veljače 2025. (točka I. izreke). Točkom II. Izreke odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom sporu, te je naloženo Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Navedenim rješenjem tuženika, tužitelju, rođenom **.**.1991. u mjestu Telemele, Gvineja, državljaninu Gvineje, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je neosnovano odbijen prijedlog za njegovo saslušanje u sporu, što bi prema njegovom mišljenju dovelo do drugačije odluke suda. Poziva se na članak 32. Ustava Republike Hrvatske prema kojem se sloboda kretanja samo iznimno može ograničiti, te drži da nisu obrazloženi razlozi koji kod njega opravdavaju ograničenje slobodu kretanja. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1875,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je tužitelju bilo nužno ograničiti slobodu kretanja jer je kao tražitelj međunarodne zaštite dužan postupati prema članku 52. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23, dalje: Zakon), a osobito da je dužan ostati na području Republike Hrvatske. Ističe da je tužitelj u više navrata napuštao teritorij Republike Hrvatske, te na taj način nije poštivao propise Republike Hrvatske, pa je bilo nužno ograničiti mu slobodu kretanja od tri mjeseca što predstavlja razuman rok. Nadalje navodi da se tužitelj očitovao o svim činjenicama prilikom donošenja rješenja o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, te nije imao nikakvih primjedbi. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Odredbom članka 54. stavka 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.), radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (točka 3.), te ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite (točka 6.).

8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj od 15. listopada 2024. tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, te da je unatoč tomu, napustio Republiku Hrvatsku. Nadalje, prilikom saslušanja u upravnom postupku 25. veljače 2025. izjavio je da je boravio u više država, a u Republiku Hrvatsku vraćen je iz Lyona, Francuska. Naime, tužitelj je 25. veljače 2025. vraćen u Republiku Hrvatsku sukladno Dublinskom sporazumu, te je utvrđeno da ima zabranu ulaska i boravka na području država članica Schengena - „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica“–članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1860 od Švicarske uz opasku „Osoba u bijegu ili je pobjegla“, te „Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju“-članak 3. navedene Uredbe, od strane Grčke.

9. Slijedom iznesenih podataka proizlazi da je tužitelj, iako je tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, prelazio državne granice više država, te je imajući u vidu da ima dvije zabrane ulaska u Shengen, pravilno utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 6. Zakona za izricanje mjere smještaja u Prihvatnom centru za strance, budući da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja kretanja. Pritom s obzirom da prema članku 49. stavku 4. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da nije bilo potrebe za ponovnim saslušanjem tužitelja jer iz zapisnika o njegovom saslušanju u upravnom postupku 25. veljače 2025. proizlazi da je tužitelj potvrdio činjenice na kojem je utemeljeno osporeno rješenje tuženika.

10. S obzirom na izneseno žalbeni navodi nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnom upravnom sporu.

11. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska