REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1534/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EP, vlasnika [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Pelcl i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-736/2023-2 od 16. studenog 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-317/2021-15 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se točka I. presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 736/2023-2 od 16. studenog 2023. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati iznos od 256.063,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2011. do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 71.761,31 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1630/2024- 4 od 10. rujna 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-736/2023-2 od 16. studenog 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Prosuđuje li se zastara naknade štete s osnova izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno prema odredbi članka 376. ZOO/91 (članak 230. ZOO/05) ili prema odredbi članka 373. ZOO/91 (članak 227. ZOO/05)?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iz revizije, predložio je reviziju odbiti te je tražio trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. U revizijskoj fazi postupka sporna je zastara potraživanja naknade štete na ime izgubljene zarade koju tužitelj traži za razdoblje od kolovoza 2003. i siječnja 2004. do 9. veljače 2011. kada je tuženik isplatio štetu tužitelju, a sve zbog nemogućnosti iznajmljivanja vozila u tom razdoblju u kojem se tužitelj bavio rent-a-car-om.
9. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev zbog zastare za sva potraživanja prije 30. studenog 2008. pozivom na čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), jer je tužitelj tužbu radi naknade štete s osnova izgubljene zarade podnio 30. studenog 2011., dok u ranije okončanoj parnici u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-3101/04 nije potraživao ovaj osnov naknade štete pa se u odnosu na traženje izgubljene zarade ne može primijeniti čl. 392. st. 3. ZOO-a. Pri tome navodi da je tužitelj u trenutku kada mu je tuženik odbio izvršiti plaćanje naknade štete na vozilima znao za štetnika i za štetu svaki mjesec za koji nije imao na raspolaganju predmetna vozila. Nadalje, taj sud smatra i da je neosnovano potraživanje naknade štete do 30. lipnja 2011. jer je obrt tužitelja prestao s radom 11. kolovoza 2010., pa je u svakom slučaju došlo do prekida uzročne veze budući da nakon 11. kolovoza 2010. tužitelj nije niti mogao ostvarivati zaradu s osnova rent-a-cara. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i jer je tužitelj mogao u kratkom periodu od cca 30-tak dana kupiti druga vozila (zaradom ostvarenom od preostala 3 vozila) i ostvarivati zaradu.
10. Drugostupanjski sud smatra da je riječ o povremenim potraživanjima i primjenom čl. 373. ZOO zaključuje da je došlo do zastare samog prava. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj je za štetu saznao već podnošenjem tužbe u drugom predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-3101/04 tj. još 2004., jer je već tada prijavio nestanak vozila i već tada je znao da trpi štetu u vidu nemogućnosti iznajmljivanja vozila pa budući da je tužbu podnio 30. studenog 2011., a najstarije neispunjeno potraživanje dospjelo je u 8. mjesecu 2003. i 1. mjesecu 2004., od tada je svakako protekao rok od pet godina.
11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2920/2018-2 od 26. studenoga 2019. kao i u nizu drugih odluka (Rev-1292/10., Revx-445/11., Rev-662/07., Revx-558/15., Revx-501/13., Rev-696/11., Revx-501/13., Rev-128/10., Revx-514/13. i dr.) izraženo je pravno shvaćanje da se pitanje zastare naknade štete s osnove izgubljene zarade, pojačane ishrane te tuđe njege i pomoći koja nastaje sukcesivno prosuđuje prema odredbi čl. 376. ZOO, jer rentni odštetni zahtjevi nisu povremena potraživanja u smislu čl. 372. ZOO/91.
12. Slijedom navedenog, uvažavajući navedeno shvaćanje revizijskog suda, vijeće ovog suda smatra da je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da tražbina s osnova izgubljene zarade predstavlja povremeno potraživanje te da se posljedično tome u konkretnom slučaju na pitanje zastare primjenjuje čl. 373. ZOO, već se potraživanje s osnove izgubljene zarade prosuđuje prema č. 376. ZOO-a.
13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Zastara naknade štete s osnova izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno prosuđuje se prema odredbi članka 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) (članak 230. ZOO/05), a ne prema odredbi članka 373. ZOO/91 (članak 227. ZOO/05).
14. Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a i riješiti kao u izreci.
15. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
