REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1131/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Jadranka Juga članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Jakovu Bačić, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. Hrvatske ceste d.o.o., iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupanog po punomoćniku UG dipl. iur., 2. Wiener osiguranje Vienna Insurance Group, iz Zagreba, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika Lika Ceste d.o.o., iz Gospića, Smiljanska 41, OIB 92953194406, zastupanog po punomoćniku PG dipl, iur, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 2. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1343/2019-11 od 12. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Pn-4511/2012-85 od 12. listopada 2018., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija 2. tužiteljice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1343/2019-11 od 12. svibnja 2021. u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev 2. tužiteljice i sudi:

Nalaže se 2. tuženiku isplatiti 2. tužiteljici, na ime naknade štete iznos od 5.531,88 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. rujna 2012. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 2. tuženiku da naknadi 2. tužiteljici troškove revizijskog postupka u iznosu od 597,00€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je 1. tuženiku da isplati 1. tužitelju na ime naknade štete iznos od 40.970,00 kn/5.437,65 € sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, točkom II. izreke naloženo je 2. tuženiku da naknadi 2. tužiteljici na ime razlike naknade štete iznos od 58.080,00 kn/7.708,57 € s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, točkom III. izreke naloženo 1. i 2 tuženicima da solidarno naknade 1. i 2. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 15.773,08 kn/ 2.093,43 € sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom IV. izreke odbijen je 1. tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu materijalne štete preko iznosa dosuđenog točkom I. izreke kao neosnovanim, točkom V. izreke, odbijena je 2. tužiteljica sa dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete preko iznosa dosuđenog točkom II. izreke kao neosnovanim, točkom VI. izreke, odbijeni su 1. i 2. tužitelji sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog točkom III. izreke kao neosnovanim.

1.2. Rješenjem istog suda, ispravljena je citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u odnosu na visinu dosuđene naknade štete 1. tužitelju i umjesto iznosa od 40.970,00 kn treba stajati 41.502,00 kn, te je ujedno dopunjena, u istoj točki na način da je dodan i iznos od 532,00 kn /70,60 € dosuđen 1. tužitelju na ime tuđe pomoći i njege.

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. tužitelja AG i 2. tužiteljice ĆG, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Pn 4511/12 od 12. listopada 2018., ispravljena i dopunjena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn 10/19 od 17. veljače 2021., u točkama IV. i V. izreke u cijelosti.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., umješača na strani 1. tuženika Lika ceste d.o.o. i 2. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda ispravljena i dopunjena citiranim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 33.201,60 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 24.464,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Djelomičnim uvažavanjem žalbe 2. tužiteljice, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda, ispravljena i dopunjena citiranim prvostupanjskim rješenjem, u točki II. izreke u dijelu u kojem 2. tužiteljici nisu dosuđene zatezne kamate na imovinsku štetu za razdoblje od 14. rujna 2012. do 12. listopada 2018. i sudi: „Nalaže se 2. tuženiku Wiener osiguranje Viena Insurance Group d.d. da 2. tužiteljici na dosuđeni iznos glavnice imovinske štete u iznosu od 4.864,00 kn isplati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 14. rujna 2012. do 12. listopada 2018. po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog iznosa pa do 31. srpnja 2015. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

IV. Djelomičnim uvažavanjem žalbi 1. tuženika, umješača na strani 1. tuženika, te 2. tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda, ispravljena i dopunjena citiranim prvostupanjskim rješenjem, u točkama I. i II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu i sudi:

Odbijaju se tužbeni zahtjevi 1. i 2. tužitelja koji glase:

„Nalaže se prvotuženiku Hrvatskim cestama d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3 isplatiti prvotužitelju AG iz [adresa], na ime naknade štete iznos od 8.300,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.006,40 kn od 30. listopada 2012. godina pa do isplate, i to po stopi koja se za razdoblje od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. godine obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 5.294,00 kn od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se drugotuženiku Wiener osiguranje Viena Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, isplatiti drugotužiteljici ĆG iz [adresa], na ime razlike naknade štete iznos od 33.616,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 19.600,00 kn od 14. rujna 2012. godine do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.216,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

r i j e š i o  j e:

„Uvažavanjem žalbi 1. i 2. tužitelja, te 1. tuženika, ukida se citirana prvostupanjska presuda, ispravljena i dopunjena citiranim prvostupanjskim rješenjem, u odlukama o parničnom trošku sadržanim u točki III. izreke u dijelu u kojem je 1. tuženik obvezan solidarno naknaditi 1. i 2. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 15.773,08 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te u točki VI. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1808/2023-2 od 24. svibnja 2023. 2. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Odgovara li imatelj/vlasnik/osiguratelj opasne stvari za štetu nastalu u vezi s pogonom motornog vozila trećoj osobi/putniku u vozilu solidarno za cijeli dug s trećom osobom/organizacijom nadležnom za održavanje ceste koja je djelomično pridonijela nastanku štete u smislu odredbi čl.1069.st.1. i st. 4. ZOO-a, odredbe čl. 1067.st. 4. ZOO-a i čl. 43. st. 1. ZOO-a?

2. Je li pravno relevantno za ocjenu odgovornosti imatelja/vlasnika/osiguratelja motornog vozila za štetu u vezi s pogonom istog, je li i koliko je nastanku štete eventualno doprinijela treća osoba, odnosno koliki je stupanj odgovornosti samog vozača motornog vozila u smislu odredbi čl. 1069.st.1. i st. 4. ZOO-a, odredbe čl.1067.st. 4. ZOO-a i čl. 43. st.1. ZOO-a, ili imatelj/vlasnik opasne stvari, pa tako i osiguratelj štetnika kao solidarni dužnik odgovara oštećenom za cijelu štetu?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju 2. tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju.

5. Prvi tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev 2. tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjele kao putnica u osobnom vozilu u saobraćajnoj nesreći 24. prosinca 2011. kada je vozilo naišlo na odron kamenja na kolniku uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila, silaska s kolnika, udara u stijenu i prevrtanja vozila.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je 24. prosinca 2011. došlo do prometne nezgode kada se 1. tužitelj koji je upravljao svojim osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], u kojem se nalazila i 2. tužiteljica, kao putnik u vozilu, kretao u smjeru [adresa] i udario na odron kamenja na kolniku, udar je destabilizirao vozilo, uslijed čega je došlo do silaska s kolnika, udara u stijenu, prevrtanja vozila, a 1. i 2. tužitelji su zadobili tjelesne povrede,

- da iz zapisnika o očevidu od 24. prosinca 2011. proizlazi da se predmetna nezgoda dogodila kod 19 km i 700 m, 13. dionice kolnika DC-01, izvan naselja, da taj dio ceste nije osvijetljen, da se na udaljenosti od 1250 m od mjesta nezgode, a u smjeru kretanja 1. tužitelj, nalaze znakovi opasnosti „opasnost na cesti“ i „opasnost od odrona kamena“,

- da je provedenim prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Srećku Hlišć dipl. ing., utvrđeno da je u vrijeme nezgode kolnik bio mokar, da su bili noćni uvjeti, da se predmetno vozilo prije nezgode kretalo brzinom od oko 100 km/h, kada je desnom stranom podvozja naletio na gromadu koja je vučena ravnim dijelom kolnika sve do ulaska u lijevi zavoj kada dolazi do izlaska vozila udesno s kolnika, okrznuća kamene stijene s početkom prevrtanja u povratku prema kolniku, da je vještak zaključio da je 1. tužitelj s upaljenim kratkim svjetlom mogao zapaziti odron na od oko 20 do 25 m ispred vozila ili oko 0,8 sekundi ranije, kada nije imao ni prostora ni vremena da izbjegne nalet kočenjem ili skretanjem s brzinom kojom se kretao, što da je mogao pri brzini od oko 46 km/h, a u slučaju da je imao upaljeno dugo svjetlo i ako to ne bi smetalo drugim vozačima, a čiji je doseg 60 do 80 m, da je 1. tužitelj mogao do mjesta odrona odmaknuti vozilo za oko 1,9 m i time moguće izbjeći nalet.

10. Prvostupanjski je sud, uvažavajući rezultate provedenog vještačenja zaključio da je uzrok nesreće odron kamena na prometnici prije nailaska osobnog vozila 1. tužitelja te da je u konkretnim uvjetima vožnje tužitelju bilo teško uočiti kamenje na kolniku zbog sličnosti boje kamena kolniku i zbog mraka odnosno slabe vidljivosti. Sud je u presudi prvog stupnja zaključio da prema čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) za nesreću odgovara vlasnik stvari odnosno 1. tuženik Hrvatske ceste, koji je bio dužan održavati cestu i osigurati istu od eventualnog odrona kamenja na kolnik. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji doprinos 1. tužitelja, kao vozača motornog vozila predmetnoj nesreći već je 1. tuženik odgovaran u potpunosti za nastalu imovinsku i neimovinsku štetu koja je nastala 1. tužitelju. Budući da je 2. tužiteljica povukla tužbu u odnosu na 1. tuženika, prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužiteljice u cijelosti za naknadu štete u odnosu na 2. tuženika, osiguratelja vozila.

11.1. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu, zaključio je da su iznosi dosuđene naknade za pojedine kriterije pretrpljene neimovinske štete 2. tužiteljici utvrđeni u previsokom iznosu te je cijeneći opseg smanjenja životne aktivnosti kao i napore koje će tužiteljica morati ulagati ubuduće ocijenio primjerenu naknadu od 20.000,00 kn, a smanjio je i naknadu dosuđenu po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i dosudio iznos od 15.000,00 kn.

11.2. Drugostupanjski je sud pogrešnim ocijenio zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju doprinosa nastanku štete 1. tužitelja i zaključio da je 1. tužitelj (vozač) odgovoran u omjeru od 20% za predmetnu nesreću (jer da je mogao upaliti duga svjetla i izbjeći nesreću). Obzirom na utvrđen doprinos 1. tužitelja nastanku štete, drugostupanjski je sud smanjio dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete 1. tužitelju u omjeru od 20%, ali je za isti taj omjer suodgovornosti 1. tužitelja nastanku štete drugostupanjski sud umanjio dosuđenu naknadu štete 2. tužiteljici odnosno za doprinos nastanku štete 1. tužitelja u omjeru od 20% sud je u pobijanoj presudi umanjio dosuđenu naknadu štete 2. tužiteljici.

12. Međutim, u ovom postupku nije utvrđeno da je 2. tužiteljica, kao putnica u vozilu, doprinijela nastanku štete, stoga shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi da je potrebno za omjer od 20% suodgovornosti 1. tužitelja (jer nije upalio duga svjetla) umanjiti naknadu koja je dosuđena 2. tužiteljici, ovaj sud ne može prihvatiti.

13. U odnosu na prvo naznačeno pitanje treba odgovoriti da po pravilima o solidarnoj odgovornosti svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njeno ispunjenje od kojeg god solidarnog dužnika hoće (čl. 43. ZOO). Stoga je oštećena osoba, ovdje 2. tužiteljica bila ovlaštena tražiti ispunjenje cijele obveze naknade štete od imatelja/vlasnika/osiguratelja opasne stvari kao jednog od solidarnih dužnika jer odgovornost imatelja/vlasnika/osiguratelja kao solidarnog dužnika nije ograničena, osiguratelj jednako odgovara kao i imatelj opasne stvari prema oštećeniku koji ima pravo tražiti ispunjenje cijelog duga od kojeg god solidarnog dužnika hoće jer je pravo tužitelja da bira od koje će osobe koje mu solidarno odgovaraju za štetu, zahtijevati da mu naknadi štetu. U ovom sporu 2. tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na 1. tuženika, a kako je ovlaštena tražiti naknadu štete od kojeg god solidarnog dužnika hoće, naknadu štete je zatražila od osiguratelja, ovdje 2. tuženika, koji kao dužnik solidarne obveze odgovara za cijelo potraživanje (tako i u Rev-414/1997 od 7. ožujka 2001., Rev x-1263/2011 od 22. veljače 2012.).

14. U odnosu na drugo naznačeno pitanje treba odgovoriti da za ocjenu odgovornosti imatelja/vlasnika/osiguratelja motornog vozila za štetu nije pravno relevantno je li i koliko je nastanku štete eventualno doprinijela treća osoba, jer imatelj opasne stvari pa tako i osiguratelj štetnika kao solidarni dužnici odgovaraju oštećeniku za cijelu štetu (tako u Rev x-1263/2011).

15. Slijedom iznesenog drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo, pravno shvaćanje u pobijanoj presudi odstupa od shvaćanja ovog suda izraženog u odgovorima na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove odluke.

16. Sukladno odredbama čl. 166. st. 2. čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a 2. tužiteljici je valjalo dosuditi troškove revizijskog postupka i to trošak sastava revizije u iznosu od 298,50 € kao i trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 298,50 € prema prema Tar. broj 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/14 i 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) kako je i zatražila.

17. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić