REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1418/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Švigir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, Pisarnica u Poreču, protiv tuženice DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Tomljanović, odvjetnik u Senju, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-155/2024 od 7. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju broj Pn-66/2021 od 14. studenoga 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-155/2024 od 7. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju broj Pn-66/2021 od 14. studenoga 2022. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja:
"1. Da li saznanje tuženika da predmet/skela nije njezina i da je od tužitelja kao i sam pokušaj tužitelja da isti predmet/skelu preuzme s nekretnine tužene uz njenu zabranu, postavlja tuženu s pravne pozicije kao „nepoštenog posjednika“ tuđe stvari, odnosno nastavno iste kao pasivno legitimirane osobe za izvanugovornu odgovornost za eventualnu štetu?
2. Da li su sudovi uskratili tužitelju pravo na dokazivanje odbijajući dokazne prijedloge koje je predložio tužitelj, a posebno saslušanje svjedoka TZ koji je osobno obavio razgovor s tuženom oko relokacije skele, kao i vještačenje, i na takav način povrijedili njegovo temeljno pravo na dokazivanje i jednakost pred zakonom?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na prvo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije vijeće je ocijenilo da ono nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženica nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari budući da s tužiteljem nije bila u ugovornom odnosu niti na strani tuženice ne postoji izvanugovorna odgovornost za naknadu štete tužitelju po osnovi izgubljene zarade zbog nemogućnosti iznajmljivanja sporne skele.
3.2. Tužitelj vrlo opširnim navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije preocjenjuje zaključke sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i tvrdi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Međutim ovaj revizijski sud takve tužiteljeve navode ne može uzeti u obzir niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti s obzirom da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, već zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a ZPP.
3.3. Pritom treba navesti da odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije pokušavajući obrazložiti važnost postavljenog prvog pravnog pitanja nisu donesene u istim niti sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima kakve postoje u ovom parničnom postupku pa nisu odgovarajući razlog važnosti postavljenog pravnog pitanja.
4. Slijedom navedenoga vijeće je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučilo kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
5. Drugim pitanjem postavljenim u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj ističe postojanje povrede temeljnog ljudskog prava i to prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na jednakost pred zakonom, koje je zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP).
5.1. U odnosu na navode tužitelja kojima obrazlaže povrede temeljnog ljudskog prava treba navesti da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ta zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna revizija) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povreda temeljnih ljudskih prava na koje ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje povrede se tiču bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
5.2. Naime, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede prava na pravično suđenje ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, osim ako je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su drugostupanjska i prvostupanjska presuda detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
5.3. To tim više što je tužitelju u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
