Poslovni broj: Usž-1624/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, Meštrovićev trg 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula - Pola, Pula, Valtursko polje 221, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2291/2024-8 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2291/2024-8 od 24. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula - Pola, KLASA: UP/I-216-04/24-01/4596, URBROJ: 511-08-30-24-1 od 4. prosinca 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika protjeruje se iz Republike Hrvatske tužitelj, od oca RŠ i majke AŠ, rođen **.**.1982. u mjestu [adresa], državljanin Srbije, s prebivalištem na adresi [adresa], nositelj putne isprave Republike Srbije serijskog broja: [serijski broj], izdane 30. studenoga 2022. s rokom važenja do 30. studenoga 2032. te osobne iskaznice Republike Srbije, [osobni identifikacijski broj], izdane 20. lipnja 2018. u [adresa], s rokom važenja do 20. lipnja 2028. (točka 1. izreke), određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) u trajanju od dvije godine, koja počinje teći od dana napuštanja Republike Hrvatske u roku koji je određen (točka 2. izreke), određeno je da je dužan u roku od sedam dana od dana uručenja rješenja napustiti Republiku Hrvatsku ili će protekom tog roka o svom trošku biti prisilno udaljen (točka 3. izreke) te je određeno da se prilikom napuštanja Republike Hrvatske mora prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu na vanjskoj granici EU ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske (točka 4. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje osporenog rješenja tuženika i smatra da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a na temelju kojeg je i prvostupanjski sud donio pobijanu presudu. Smatra da se izrečena zabrana ulaska i boravka može odnositi samo na područje Republike Hrvatske gdje je kazneno djelo počinjeno, a ne na cijelo područje EGP-a. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o počinjenju kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti zbog čega tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, po kojoj osnovi je donio osporeno rješenje. Ističe da je rješenje doneseno kao obligatorno na temelju članka 189. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22. – dalje: Zakon) i trajanje mjere je određeno recipročno izrečenoj kazni zatvora. Iscrpno ponavljajući navode koje je iznosio tijekom upravnog postupka i upravnog spora, smatra neosnovanim prigovor tužitelja da se izrečena mjera mogla odnositi samo na područje Republike Hrvatske jer je Republika Hrvatska članica EGP-a i Schengenskog prostora, a tužitelj nema reguliran status boravka u navedenom području što bi se moglo uzeti u obzir prilikom donošenja rješenja. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti te Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Osporeno rješenje tuženika doneseno je primjenom članka 193. u vezi s člankom 189. stavkom 1. točkom 5., člankom 192. stavkom 5., člankom 192. stavkom 7. točkom 1. i člankom 184. Zakona, nakon što je tužitelj 4. prosinca 2024. uvjetno otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od jedne godine na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: K-153/2024-7 od 9. svibnja 2024. zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.).
8. U skladu s člankom 189. stavkom 1. točkom 5. Zakona državljanina treće zemlje će se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti.
9. Budući da je tužitelj pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, odnosno kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici EU ili potpisnici Schengenskog sporazuma, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik osnovano primjenom navedene zakonske odredbe donio rješenje o protjerivanju.
10. U konkretnom slučaju činjenice na kojima se temelji osporeno rješenje tuženika utvrđene su na osnovi službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela i pravomoćnih odluka donesenih u kaznenom postupku u kojima je utvrđeno da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, a koje odlučne činjenice su tužitelju poznate i koje su tijekom ovog postupka bile nesporne.
11. Člankom 192. Zakona propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u (stavak 1.), a ako državljanin treće zemlje ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, rješenjem o protjerivanju može se odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi samo na području Republike Hrvatske (stavak 2.).
12. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, žalbeni prigovori koji se odnose na mogućnost zabrane ulaska i boravka samo u Republici Hrvatskoj, a ne na cijelom području EGP-a, nisu osnovani u predmetnom slučaju jer je jasno i izričito propisano da se mjera zabrane donosi u odnosu na EGP, a tijekom upravnog postupka i upravnog spora nije utvrđeno da bi tužitelj imao odobren boravak u nekoj drugoj državi članici EGP-a pa da bi se mogla primijeniti iznimka iz članka 192. stavka 2. Zakona na koju se u žalbi poziva. Pri tome za donošenje rješenja nije od utjecaja mjesto počinjenja kaznenog djela jer ako se zbog težine počinjenog kaznenog djela smatra da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak jedne države članice EGP-a, onda se radi ostvarenja sigurnosti i suradnje između država članica mjera zabrane ulaska i boravka donosi u odnosu na cijelo područje.
13. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, koje tužitelj ne dovodi u sumnju, niti je predložio izvođenje dokaza kojima bi se eventualno isto moglo osporiti, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene prigovore i iznio je razloge na temelju kojih smatra da isti nisu osnovani i od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
14. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
