REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1372/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: 1. HER, iz [adresa], 1566W 37TH ST, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. OER, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Krpan & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-840/2024-2 od 5. studenoga 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-738/2021- 74 od 13. svibnja 2024., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-840/2024-2 od 5. studenog 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-738/2021-74 od 13. svibnja 2024. pod točkom II. izreke, postavljajući pitanja koja drže važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja glase:
„1. Može li se zahtjev za naknadu troškova postupka podnijeti u roku 15 dana od dostave rješenja kojim se utvrđuje da je tužba povučena, ukoliko je takvo rješenje doneseno izvan rasprave na temelju odredbe čl. 295. st. 2. ZPP u vezi čl. 164. st. 8. ZPP?
2. Da li u slučaju presumiranog povlačenja tužbe na temelju čl. 295. st.2. ZPP tuženiku pripada pravo staviti zahtjev za naknadu troškova u roku od 15 dana na temelju odredbe čl. 164. st. 8. ZPP?
3. Smatra li se, u situaciji kada je tužitelj izostao s ročišta, a tuženik se nije upustio u raspravljanje te je sud donio odluku iz čl. 295. st. 2. ZPP, da je tuženik prisustvovao raspravljanju? Pa slijedom toga tuženik nema pravo na rokove zajamčene čl. 164. st. 8. ZPP-a?“.
2.1. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatraju važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženici se pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-910/2022-2 od 28. veljače 2024., smatrajući da pobijano rješenje odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.
2.2. Tuženici su u prijedlogu naveli da im je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav), sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) i to pravo na pravično suđenje zbog arbitrarnosti nižestupanjskih odluka i pravne nesigurnosti.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.
5.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja su tuženici postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer nije riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
5.2. U odnosu na postavljena pitanja prije svega valja reći da se pravnim pitanjem u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podrazumijeva pitanje odgovorom na koje se na opći način otklanjaju nedoumice u tumačenju i primjeni prava u činjenično i pravno podudarnim situacijama, a istovremeno o odgovoru na to pitanje treba ovisiti odluka u sporu u kojem se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije. U konkretnom slučaju postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu, jer je odredba čl. 164. st. 8. ZPP (koja propisuje da se zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke samo u situaciji ako povlačenje tužbe nije obavljeno na raspravi) potpuno jasna i nema je potrebe posebno tumačiti, a odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-910/2022-2 od 28. veljače 2024. na koju se tuženici pozivaju ponesena je u različitoj procesnoj situaciji. Naime, u postupku na koji se ta odluka odnosi niti jedna od stranaka nije prisustvovala ročištu za glavnu raspravu, a niti je ono održano, pa tuženik nije bio u mogućnosti na ročištu podnijeti zahtjev za naknadu troškova postupka. Stoga odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije pristupio na ročište određeno za 2. ožujka 2023., dok je punomoćnik tuženika pristupio te je izjavio da se neće upustiti u raspravljanje, a sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 295. st. 2. ZPP te je na tom ročištu donio rješenje koje glasi: „Smatra se da je tužba u predmetnoj stvari povučena.“
6.1. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženici navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrde u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 2.2.).
6.2. Glede navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da ravnopravno sudjeluje u postupku i pravovremeno podnese svoje zahtjeve pa tako i zahtjev za naknadu troškova postupka. Nadalje, u svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Odluke su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravo na pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
