REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1641/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik u Karlovcu protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R- 821/2021-3 od 2. prosinca 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-389/2016-61 od 28. svibnja 2021., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.
r i j e š i o j e:
Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelje je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-821/2021-3 od 2. prosinca 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-389/2016-61 od 28. svibnja 2021., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Može li zamjena smjene tužitelja s kolegom, u okolnostima kada su drugi djelatnici benzinske postaje bili na bolovanju, unatoč tome što je time osigurano nesmetano poslovanje i kontinuitet prodaje goriva i ostale robe iz asortimana poslodavca, predstavljati opravdan razlog za otkaz ugovora o radu? Odnosi li se ova zamjena smjene na skrivljeno ponašanje tužitelja te može li biti valjan temelj za otkaz ugovora o radu?
2. Može li manjak u blagajni od 114,17 kn, utvrđen tijekom nadzora, a koji premašuje minimalno dopušteno odstupanje, predstavljati opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, s obzirom na to da je nastao isključivo zbog kupca koji, nakon što je natočio gorivo, nije imao dovoljno novca za plaćanje, ali koji račun je u cijelosti podmiren do kraja smjene? Odnosi li se ovaj manjak na skrivljeno ponašanje tužitelja ili je riječ o njegovoj nužnoj reakciji na nepredviđenu situaciju izazvanu kupčevom neodgovornošću?
3. Može li se smatrati da je tužitelj prekršio obveze u tako teškom stupnju da bi to predstavljalo opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja ako je konzumirao manje količine alkohola na radnom mjestu te ako nije spriječio treću osobu da u prostoru back office-a benzinske postaje konzumira pivo i cigarete?“.
1.2. Tužitelj opsežno u prijedlogu obrazlaže važnost postavljenih pitanja za odluku u ovom sporu, a kao razlog važnosti postavljenih pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tužitelj ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revr-312/2012 od 13. lipnja 2012.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP niti za jedno od pitanja navedena u prijedlogu.
4. Naime, pitanja koja postavlja tužitelj svode se u biti na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i ocjene sudova o (ne) postojanju razloga za otkaz ugovora o radu u konkretnom slučaju, pa se stoga radi o pitanjima koja odgovor mogu naći samo u okolnostima konkretnog spora i time ne postoje uvjeti zbog kojih bi ovaj sud odgovarajući na postavljena pitanja mogao donijeti važnu odluku sa procesnopravnim učinkom, koja bi u budućim postupcima nižim sudovima služila kao uputa kako postupati u istim ili bitno podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama. Dakle, kako pitanje u prijedlogu polaze od tužiteljeve vlastite ocjene činjenica utvrđenih u konkretnom postupku, a koje tužitelj interpretira na način drugačiji od onog u pobijanoj sudskoj odluci, ta pitanja, koja su činjenične naravi, ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, kako je to propisano odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Zbog iznesenih je razloga riješeno je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
