REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-649/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru protiv tuženika CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2605/2024-3 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj P-939/2023-27 od 20. kolovoza 2024., na sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2605/2024-3 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj P-939/2023-27 od 20. kolovoza 2024. zbog pravnih pitanja:
1. „Da li podnošenje revizije i znanje za podnošenje revizije generalno isključuje pravo na legitimno očekivanje da tuženik zadrži ovršno naplaćene plaće prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ili svaki konkretni slučaj treba u smislu legitimnog očekivanja procjenjivati prema činjenicama i dokazima u tom predmetu i već postojećim odlukama VSRH po reviziji u istovrsnom predmetu i istom revizijskom pitanju kao i praksi i stavu ESLJP po pitanju mirnog vlasništva?
2. Da li je ovršno naplaćena plaća tuženika temeljem pravomoćne i ovršne presude u kontekstu stava ESLJP kada se radi o potraživanjima postala njegovo mirno vlasništvo, jer je to potraživanje bilo dovoljno utvrđeno da se može izvršiti, kao i kada pravo vlasništva u nacionalnom pravnom sustavu podliježe opozivu u određenim okolnostima to ne znači da ono ne predstavlja vlasništvo u smislu čl. 1 Protokola br. 1.?
3. Da li je tuženik dužan vraćati zakonske zatezne kamate preko iznosa koji je legalno mogao ostvariti na ime kamata u bankama u Republici Hrvatskoj oročenjem naplaćenih novčanih sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, budući su kamate po oročenju u svim bankama desetak puta manje od zakonskih zateznih kamata te da li je presuđenjem na platež zakonskih zateznih kamata preko iznosa koje je legalno moguće ostvariti oročenjem narušeno načelo ravnopravnosti i ravnoteže jer tuženik nema nikakovu mogućnost ostvariti prihod u visini zakonskih zateznih kamata na iznos naplaćen temeljem pravomoćne i ovršne presude i da je do obračuna kamata imao oročen sav naplaćeni novac na ime plaća?
4. Da li vezano za trošak postupka utuženje u bruto iznosu za koje se pokazalo da nije osnovano predstavlja uspjeh tužitelja u parnici po pitanju osnove u visini 100% kao i da li je tuženik dužan plaćati parnične troškove po kriteriju uspjeha u parnici kada je u predmetnu pravnu poziciju doveden bez svoje krivnje i kada ničim nije uzrokovao niti jedan trošak u postupku jer je bio izložen podnošenju tužbe prema sudskim odlukama samo radi promjene mišljenja suda a ne svojim ponašanjem, doprinosom ili krivnjom?
5. Da li selektivno podnošenje tužbe Republike Hrvatske samo prema tuženiku radi vraćanja stečenog bez osnove temeljem iste pravomoćne i ovršne presude po kojoj su po tužbi tuženika naplaćeni i drugi stjecatelji na proračunske račune predstavlja diskriminaciju tuženika te povredu prava na ravnopravnost i jednakost pred zakonom?“.
1.1. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) te se poziva na povredu čl. 6. i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju pozivajući se na legitimna očekivanja učinka pravomoćne presude i povredu prava na mirno uživanje vlasništva, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: EKLJP).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, odluke na koje se tuženik obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP ne odnose se na okolnosti konkretnog slučaja već se njima osporava pravilnost pravnog shvaćanja revizijskog suda u odnosu na pravno pitanje koje je bilo predmetom spora iz kojeg proizlazi tražbina tužiteljice prema tuženiku.
3.2. Prema ocjeni ovoga suda postavljena pravna pitanja nisu važna niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo iz razloga što su u pogledu postavljenih pravnih pitanja zakonske odredbe (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) te čl. 1115. ZOO u svezi sa čl. 1117 ZOO jasne i nedvosmislene, a nižestupanjski sudovi su ih prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu pravilno primijenili u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev 1139/2019-2 od 18. listopada 2022.).
4. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 389.b st. 1.i 2. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen te je odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na mirno uživanja vlasništva (sadržano u drugom postavljenom pravnom pitanju) prema čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju valja odgovoriti da neovisno od okolnosti što je tuženik tražbinu naplatio u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave, ne može se smatrati da je time anulirana primjena prethodno citiranih odredaba ZOO koje se odnose na stjecanje bez osnove, neovisno o tome podnosi li tužiteljica zahtjev za povratom isplaćenih iznosa prema svim tuženicima u odnosu na koje je sa zahtjevima uspjela (pitanje broj. 4.).
5.2. Do povrede prava na mirno uživanje vlasništva u okolnostima konkretnog predmeta spora moglo bi se govoriti tek kada bi od donošenja ovršne isprave i naplate po istoj pa do njenog ukidanja prošlo dugo vremensko razdoblje koja okolnost se u konkretnom slučaju nije ostvarila (naplata temeljem ovršne isprave izvršena je 2014., a tada je i odluka suda drugog stupnja donijeta, dok je ovršna isprava ukinuta povodom revizije 2016.).
6. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije podnesen u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
