REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1249/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 834/2021-2 od 23. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-779/2019 od 8. srpnja 2021., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu br. 256-3/2007 sklopljen 19. siječnja 2007. godine te da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.272.930,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. (točka I. izreke). Prihvaćen je eventualni tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora, kao i da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2., 3. i 4. Ugovora u dijelu kojim je određeno da se isplata kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF) te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 338.254,47 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka II. 1., 2. i 3. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. 4. izreke).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe stranaka.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-405/2024-2 od 3. travnja 2024. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Može li ugovor o kreditu sklopljen između banke kao vjerovnika i potrošača kao dužnika opstati u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF ili je u tom slučaju riječ o ništetnosti ugovora u cjelini – sve u smislu odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05) odnosno čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03).“
4. Sukladno dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju u dijelu kojim je njezina žalba odbijena pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zatraživši odgovor na dopušteno joj pravno pitanje. Predložila je prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu te zahtjev prihvatiti, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik se istoj protivi i predlaže je odbiti uz naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovom dijelu postupka jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu opisanoga u točki 1. obrazloženja ove presude i za isplatu iznosa koji su plaćeni po osnovi ugovora.
9. U odnosu na postavljeno pitanje u ovom stadiju postupka sporno je je li zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.
9.1. Nižestupanjski sudovi polazeći od odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), u bitnome, zaključuje da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
10. Prije svega valja naglasiti da je predmetni ugovor sklopljen 19. siječnja 2007. i nije u dosegu Direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. jer je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (dalje: EU). Naime, čl. 2. st. 1. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (tako i u presudi Suda EU u predmetu C-567/20).
10.1. Stoga je za odgovor na postavljena materijalnopravna pitanja u ovom predmetu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, dakle, odredbe ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 97/07, dalje ZZP). Člankom. 1021. ZOO-a je propisano: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je ugovoreno“
Člankom 324. stavkom 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Nadalje, člankom 87. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.
11. U pogledu ovih pravnih pitanja ovaj sud je u činjenično podudarnim situacijama u odlukama Rev 807/2023-2 od 29. siječnja 2025. te Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojim:
„....bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.... banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno....valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.... dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (članak 324. ZOO).... utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen...“
Nadalje, u odnosu na sadržajno podudarno postavljeno materijalno pitanje u citiranim odlukama je odgovoreno:
„ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.“, te se reafirmiranjem ovih pravnih shvaćanja odgovara na postavljena pravna pitanja i u ovom predmetu.
12. Obzirom da je pobijana presuda donesena u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sadržanim u odgovoru na revizijsko pitanje temeljem čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke.
13. Odgovor na reviziju nije bio potreban za odluku u ovoj pravnoj stvari pa je zahtjev tuženika za naknadom takvog troška valjalo odbiti.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek