Poslovni broj: Usž-2007/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AH, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Okučani, Okučani, Ante Starčevića 5, radi protjerivanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1206/2023-7 od 13. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1206/2023-7 od 13. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-04/23-01/39, urbroj: 511-11-07-23-2 od 18. rujna 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika utvrđen je prestanak zakonitog boravka tužitelja, zbog čega je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP), u roku od 7 dana računajući od dostave rješenja, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a, te mu je zabranjen ulazak i boravak na području EGP-a, u trajanju od tri mjeseca, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.

3. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je sud u pogledu određenog najkraćeg propisanog roka za napuštanje EGP-a pogrešno ocijenio okolnost o kojoj ovisi zakonita primjena odredbe Zakona o strancima, te nije dao valjano obrazloženje za svoju odluku. Navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije cijenio činjenicu da je on vlasnik obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa] u kojoj živi i nema drugog mjesta za život. Ističe da nije regulirao zakonitost boravka u Republici Hrvatskoj isključivo iz neznanja. Osporava pravilnost primjene odredbi Pravilnika o postupanju prema državljanima treće zemlje, kao i odredbe članka 187. u svezi s odredbom članka 186. stavka 2. Zakona o strancima navodeći da je tuženik propustio donijeti posebno rješenje u pogledu roka za dragovoljno napuštanje, protiv kojeg bi mogao podnijeti redovan pravni lijek. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na činjenicama utvrđenim u postupku donošenja osporavanog rješenja tuženika, te na temelju utvrđenih činjenica i priloženih dokaza pravilno ocijenio da tužitelj navodima iznesenim u tužbi nije doveo u sumnju pravilnost primijene mjerodavnih odredbi Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20., 114/22. i 151/22.). Ovo stoga što iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da ispunjeni zakonom propisani uvjeti za donošenje osporavanog rješenja o povratku i prestanku zakonitog boravka sukladno odredbi članka 184. Zakona o strancima, jer je utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi na području Republike Hrvatske, odnosno da je u prethodnih 180 dana na području Republike Hrvatske boravio dulje od 90 dana (ukupno 114 dana). Navedeno utvrđenje tužitelj nije osporavao u provedenom upravnom postupku i sporu.

8. Suprotno žalbenim navodima, rok za dragovoljno napuštanje EGP-a i zabrana ulaska određeni su pravilnom primjenom odredbe članka 184. stavka 3. Zakona o strancima i članka 23. Pravilnika o postupanju prema državljanima treće zemlje („Narodne novine“ broj 136/21). Pri određivanju roka za dragovoljno napuštanje EGP- a uzete su u obzir osobne okolnosti, kao i činjenica da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa], dok je u pogledu određenog roka zabrane ulaska i boravka u EGP uzeto u obzir da tužitelj nezakonito boravi na području Republike Hrvatske, unatoč činjenici da je ranijim rješenjem tuženika od 26. siječnja 2022. određeno protjerivanje s područja Republike Hrvatske iz istih razloga. Pri tome se ukazuje da je tužitelju određena zabrana ponovnog ulaska na područje EGP-a u najmanje propisanom trajanju od tri mjeseca.

9. Pogrešno zaključuje tužitelj da je rok za dragovoljno napuštanje EGP-a trebao biti određen posebnim rješenjem, s obzirom na to da je upravo odredbom članka 186. stavka 2. Zakona o strancima propisana obveza određivanja roka za dragovoljni odlazak u rješenju o protjerivanju ili rješenju ministarstva u sjedištu ili ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakonit boravak. Prema odredbi članka 187. stavka 1. Zakona o strancima rok za dragovoljni odlazak određen sukladno članku 186. stavku 2. istog Zakona, može se pobijati pravnim lijekom protiv rješenja o protjerivanju ili protiv rješenja ministarstva u sjedištu ili ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakonit boravak.

10. Žalbeni prigovori tužitelja u pogledu vlasništva kuće na području Republike Hrvatske nisu relevantni za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

11. S obzirom da tužitelj u žalbi nije iznio razloge kojima bi doveo u sumnju zakonitost pobijane presude prvostupanjskog suda niti navode koji su od utjecaja na donošenje drugačije odluke, nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška nije osnovan u smislu odredbe članka 147. ZUS-a jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

13. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić