REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2126/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljice) Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, J Kurelca b.b., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) Storkom Štore d.o.o., OIB 72529769105, Štore, Železarska cesta 1, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Marochini, odvjetnica u Rijeci, Dolac 9/III, i punomoćnik Stjepan Lović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 52, radi predaje u posjed nekretnine i radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4271/2022-4 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-641/2019-64 od 12. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4271/2022-4 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-641/2019-64 od 12. kolovoza 2022., naznačujući devet pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava zajamčenih odredbama Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) te odredbama Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da svih devet naznačenih pravnih pitanja nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. Prvo naznačeno pitanje kojim se preispituje osnovanost stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama na kojima su ovlaštenici prava raspolaganja bila slovenska društvena poduzeća te podredno i osnovanost zahtjeva Republike Hrvatske za predaju tih nekretnina u posjed, nije važno pravno pitanje jer odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa je sud u ovom postupku osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva cijenio prema okolnostima ovoga konkretnog slučaja.
3.2. Drugo naznačeno pitanje kojim se problematizira počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije važno pravno pitanje za ishod ovoga spora jer polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije poštenje posjednika utvrđivao prema poštenju njezinog zakonskog zastupnika, što je suprotno zaključcima iz pobijane presude.
3.3. Treće procesnopravno pitanje kojim se ponovno problematizira počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i to povreda čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, polazi od pogrešne pretpostavke da je obrazloženje presude proturječno.
3.4. Četvrto i peto naznačeno pitanje kojima se preispituje zaključak suda vezan uz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću, nisu važna pravna pitanja jer odgovori na njih također ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, ali uz navedeno nisu prvenstveno važna za ishod ovoga spora iz razloga što je sud utvrdio da nije postojao pošten posjed tuženika kao jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću.
3.5. Šestim naznačenim pitanjem preispituje se je li se u okolnostima od kojeg pitanje polazi radi o prividnom ugovoru, pa ni ono nije važno pravno pitanje jer sud nije svoju ocjenu osnovanosti zahtjeva stranaka temeljio na zaključku da se radi o prividnom ugovoru, pa stoga o odgovoru na to pitanje ne može ovisiti ishod ovog spora.
3.6. Sedmo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da su sudovi odbili protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva građenjem jer se tuženik na tu osnovu nije pozivao, stoga ni ono ne predstavlja važno pravno pitanje. Naime, sudovi su odbili tužbeni zahtjev, između ostalih osnova i po osnovi stjecanja vlasništva građenjem ocijenivši da nisu odlučna rješenja o građevinskoj dozvoli, zatim dozvole za uporabu objekta te Ugovor o financiranju adaptacije i dogradnje odmarališta, gdje se kao investitora navodi Železarna Štore, jer su ocijenili da ona nisu dokaz stjecanja prava vlasništva građenjem.
3.7. Osmim naznačenim pitanjem preispituje se postoje li pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem, pa odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a sud je o osnovanosti zahtjeva po navedenoj osnovi zaključio prema okolnostima ovoga konkretnog slučaja.
3.8. Deveto pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ali po ocjeni ovoga suda nije jer je pravilno primijenio odredbu čl. 220. st. 2. ZPP kada je odlučio koje će dokaze provesti.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. ZPP ovaj sud je zaključio da tuženik pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi neslaganje o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.1. U postupku pred nižim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.
5.2. U odnosu na prigovor koji se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje predstavljaju zadiranje u navedeno pravo tuženika, temelje na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) i da su stoga zakonite. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi pogrešno primijenili odredbe ZVDSP na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuli prekomjeran teret tuženiku.
6. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva, odnosno pravo na mirno uživanje imovine, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, prijedlog za dopuštenje revizije trebalo odbaciti kao nedopušten u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP, pa je riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
