REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-388/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204 (pravni sljednik Metronet telekomunikacije d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 269/d, OIB 23269006802), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-168/2024-2 od 6. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1068/2019 od 16. studenoga 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Nalaže se tuženiku A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1 isplatiti tužitelju HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21 iznos od 32.554,01 EUR (245.278,17 kn)1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.617,78 EUR (12.189,13 kn)1 od 5. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 1.617,78 EUR (12.189,13 kn)1 od 6. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 1.617,78 EUR (12.189,13 kn)1 od 5. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 1.699,58 EUR (12.805,52 kn)1 od 5. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 6. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 5. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 4. veljače 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 7. ožujka 2017. do isplate

- na iznos od 1.715,99 EUR (12.929,14 kn)1 od 7. travnja 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 5. svibnja 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 6. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 5. srpnja 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 5. kolovoza 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 5. rujna 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 5. listopada 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 7. studenog 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 5. prosinca 2017. do isplate

- na iznos od 1.656,00 EUR (12.477,14 kn)1 od 5. siječnja 2018. do isplate

- na iznos od 717,49 EUR (5.405,95 kn)1 od 6. veljače 2018. do isplate

- na iznos od 679,87 EUR (5.122,45 kn)1 od 7. ožujka 2018. do isplate

- na iznos od 679,87 EUR (5.122,45 kn)1 od 7. travnja 2018. do isplate

- na iznos od 679,87 EUR (5.122,45 kn)1 od 5. svibnja 2018. do isplate i to za potraživanja dospjela do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana.“.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5031/18 koje je 25. svibnja 2018. donio javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.129,74 EUR (38.649,96 kn)1 sa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 730,82 EUR (5.506,25 kn)1 sa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2023. do isplate.“.

2. Odlukom suda drugog stupnja odlučeno je:

„Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1068/19 od 16. studenog 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1068/19 od 16. studenog 2023. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.352,02 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1068/19 od 16. studenog 2023. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženotuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.777,72 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate i rješava:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.777,72 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 777,67 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2997/2025 od 16. listopada 2024. podnosi tuženik zbog pitanja:

„1. Jesu li prisilne naravi odredbe članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga, sukladno načelu troškovne usmjerenosti?

2. Sukladno članku 296. Zakona o obveznim odnosima, jesu li ništetne odredbe općih uvjeta ugovora operatora sa znatnijom tržišnom snagom, donesene protivno načelu troškovne usmjerenosti iz članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, neovisno o tome što su takve odredbe odobrene od strane nadležnog tijela; odnosno, u konkretnom postupku, je li ništetna odredba članka 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude tužitelja kojim je propisano da se potrošena električna energija plaća na osnovu deklarirane snage uređaja, neovisno o tome što je takva odredba odobrena od strane agencije (H.)?

3. Je li tužitelj, kao operator sa znatnijom tržišnom snagom, dužan tuženiku, kao operatoru korisniku i korisniku usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, električnu energiju i troškove održavanja uređaja u kolokacijskim prostorijama obračunavati po stvarnoj potrošnji, dakle u skladu s načelom troškovne usmjerenosti iz članka 54. i članka 55. ZT-a?“.

4. Na reviziju je odgovoreno.

5. Revizija je neosnovana.

6. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog kojeg je dopuštena kako je to propisano čl. 391. st. 1. ZPP- a.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 32.554,01 Eur-a koji se odnosi na dio računa kojim je tuženiku, kao korisniku kolokacija, obračunata naknada za potrošnju električne energije za klimatizacijske uređaje u kolokacijskim prostorima i to za razdoblje od svibnja 2016. do veljače 2018.

8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je između tužitelja i tuženikovog pravnog prednika Metronet telekomunikacije d.d. Zagreb sklopljen Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 9. svibnja 2006. (u daljnjem tekstu: Ugovor),

- da je tuženikov pravni prednik prihvatio uvjete i cijene utvrđene u tužiteljevoj Standardnoj ponudi koja je odobrena od strane nadležnog regulatornog tijela odnosno Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (u daljnjem tekstu: Agencija) te da je navedena ponuda sastavni dio Ugovora,

- da su utuženi neplaćeni iznosi svakog pojedinog računa u utuženom razdoblju (od svibnja 2016. do veljače 2018.) pri čemu da su među strankama sporne samo stavke za napajanje električnom energijom i naknade za klimatizaciju kolokacijskog prostora,

- da tužitelj nije obračunavao maržu i da je tužitelj obračunavao trošak kapitala u visini od 10,88%,

- da je tužitelj, što se tiče troška napajanja električnom energijom, zaračunavao cijenu od 0,67 kn/kWh.

9. Odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“, broj 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05, 73/08 - dalje: ZT) koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je Ugovor sklopljen u režimu važenja tog Zakona propisano je da operatori sa znatnijom tržišnom snagom (nesporno tužitelj) moraju pružiti pristup mreži davateljima usluga poštujući načela nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, te načelo strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja usluga pristupa mreži davateljima usluga od drugih usluga koje pružaju.

10. Odredbom čl. 55. st. 1. ZT-a propisano je da su operatori sa znatnijom tržišnom snagom, koji pružaju uslugu iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, obvezni objaviti minimalnu ponudu telekomunikacijskih vodova za iznajmljivanje s ujednačenim tehničkim značajkama, te moraju odrediti opće uvjete poslovanja i troškovno usmjerene cijene.

11. Odredbama točke 13.3.4. Standardne ponude navedeno je:

Potrošena električna energija plaća se od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja. Stvarna potrošnja se obračunava jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku Operatora korisnika Standardne ponude instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije. Na temelju ovoga obračuna određuje se iznos obročnih plaćanja za narednu godinu. Ukoliko je Operator korisnik Standardne ponude samostalno ugradio kontrolno brojilo, očitanje istog Operator korisnik Standardne ponude je obvezan dostaviti HT-u jednom godišnje u dogovorenom terminu ili češće po zahtjevu HT-a kako je navedeno u čl. 10.1. ove Standardne ponude. Cijena po kWh za Operatora korisnika Standardne ponude jedinstvena je za cijeli teritorij Republike Hrvatske i ista je kao i za HT, a određuje se na osnovu cijena po kWh koju naplaćuje HEP.

11.1. S obzirom na dikciju, cilj i svrhu citiranih odredbi čl. 54. i čl. 55. ZT-a i prema ocjeni ovog suda te odredbe predstavljaju odredbe prisilne naravi jer nalažu operateru s znatnijom tržišnom snagom, a to je nesporno tužitelj da moraju pružiti pristup mreži davateljima usluga poštujući načela nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, te načelo strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja usluga pristupa mreži davateljima usluga od drugih usluga koje pružaju.

11.2. Prema tome odgovor na prvo pitanje, je potvrdan, to jest, odredbe čl. 54. i čl. 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga, sukladno načelu troškovne usmjerenosti su prisilne naravi.

12. No, odgovor na prvo postavljeno pitanje ne daje odgovor na bit spora u ovoj pravnoj stvari a to je je li tužitelj postupio sukladno prisilnim odredbama čl. 54. i čl. 55. ZT-a, kada je sukladno sadržaju citirane odredbe Standardne ponude odredio:

- da se potrošena električna energije plaća se od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja,

ili

- da se stvarna potrošnja se obračunava jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku Operatora korisnika Standardne ponude instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije. Na temelju ovoga obračuna određuje se iznos obročnih plaćanja za narednu godinu. Ukoliko je Operator korisnik Standardne ponude samostalno ugradio kontrolno brojilo, očitanje istog Operator korisnik Standardne ponude je obvezan dostaviti HT-u jednom godišnje u dogovorenom terminu ili češće po zahtjevu HT-a kako je navedeno u članku 10.1. ove Standardne ponude. Cijena po kWh za Operatora korisnika Standardne ponude jedinstvena je za cijeli teritorij Republike Hrvatske i ista je kao i za HT, a određuje se na osnovu cijena po kWh koju naplaćuje HEP,

dakle, da je postupio sukladno načelima nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, kada je tuženiku, nesporno operateru sa slabijom tržišnom snagom, ostavio opciju plaćati utrošak električne energije obračunatu prema snazi uređaja, a po cijenama koje naplaćuje nacionalni distributer električne energije, ili po stvarnoj potrošnji ako tuženik ugradi kontrolna brojila za potrošnju, dakle prepustio mu odluku o načinu obračuna.

13. Prema ocjeni ovog suda, kada su stranke s obzirom na prirodu svog poslovanja koje su obje jednako osposobljene ocijeniti odredbe Ugovora kojima uređuju svoje međusobne odnose i kada je temeljem ugovora i odredbama Standardne ponude jednoj od ugovornih strana (odvije tuženiku) ostavljena odluka kako će urediti plaćanje utroška električne energije, ostavljajući mu mogućnost ugradnje kontrolnog brojila, za što tijekom postupka nije niti tvrdio da bi mu predstavljao neprimjeren teret niti u tom smislu postoje utvrđenja sudova nižeg stupnja, ako i kada operater s slabijom tržišnom snagom (ovdje tuženik) izabere jednu od ponuđenih opcija, konkretno plaćanje utroška električne energije po snazi uređaja i po cijenama koje naplaćuje nacionalni distributer električnom energijom, operater s jačom tržišnom snagom (ovdje tužitelj) nije dužan utrošak električne energije naplaćivati po stvarnoj potrošnji ako tuženik nije ugradio kontrolno brojilo.

14. Time je odgovoreno i na treće pitanje, a po prirodi stvari i na drugo pitanje, jer ako ne postoji obveza tužitelja postupati suprotno odredbama Ugovora i Standardne ponude onda one nisu ništene niti prema odredbi čl. 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO).

15. Glede primjene odluke Suda Europske unije (SEU) u svojoj presudi, u predmetu Polkomtel sp. z o. o. protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej (zahtjev broj C- 277/16) od 20. prosinca 2017. izrazio shvaćanje u pogledu pojma „obveze za troškovnu usmjerenost cijena“ iz čl. 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme prema ocjeni ovog suda ta odluka SEU- a ne može se primijeniti u ovom slučaju jer se u tom postupku radi o sporu radi sudske kontrole odluke upravnog regulatornog tijela (kao u pravnom poretku Republike Hrvatske - upravni spor) pa se stoga ne može primijeniti u sporu radi isplate troškova utroška električne energije.

16. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. Zakona o parničnom postupku.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 155. u svezi s čl. 166. ZPP-a jer ti troškovi nisu bili potrebni u ovoj fazi postupka s obzirom da je tužitelj iznoseći stavove u odgovoru na reviziju u biti ponavljao ono što je već iznosio u ranijim fazama postupka.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić