REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-263/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-137/2022-2 od 14. veljače 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2375/17-66 od 17. siječnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom revizije.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.760,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2017 pa do isplate te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.546,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odbijen je dio zahtjeva tužitelja za naknadom parničnog troška (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari (točka I. izreke), dok je preinačena odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) i odlučeno o troškovima žalbenog postupka (točka III. izreke).
3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženiku je rješenjem ovoga suda broj Revd- 2773/2024-2 od 30. listopada 2024. dopušteno podnošenje revizija protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete od 37.000,00 kn zateznu kamatu plati od 19. svibnja 2017. do isplate te protiv odluke o naknadi parničnih troškova zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, od trenutka kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“
4. Tuženik je u skladu sa dopuštenim pitanjima podnio revizije na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) predlažući preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i odbaciti tužbu ili predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak revizijskog postupka.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbiti uz naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP-a samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet ovoga spora jest naknada neimovinske i imovinske štete kao posljedice štetnog događaja-prometne nezgode od 7. siječnja 2017. U ovom stadiju postupka i s obzirom na postavljeno pitanje sporno je pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbe za naknadu štete
9. U nižestupanjskim odlukama iznosi se pravno shvaćanje prema kojem kamate teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
10. U odnosu na postavljeno pitanje ovaj je sud već izrazio svoje pravno shvaćanje u više odluka. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP) propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U situaciji u kojoj bi tužitelj tijekom postupka postavio viši zahtjev od onoga koji je postavljen u odštetnom zahtjevu, zakonske zatezne kamate ne bi mogle početi teći na povišeni iznos prije postavljanja takvog povišenog zahtjeva. U tom smislu pravna su shvaćanja izražena u odlukama ovoga suda broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. i Rev-247/2023 od 4. travnja 2023., Rev-222/2023 od 5. rujna 2023., Rev-376/23 od 9. svibnja 2023. i dr.
11. Međutim, u ovom je predmetu pravna situacija drugačija. Naime, tužitelj je u odštetnom zahtjevu od 18. svibnja 2017. (list 29. do 31 spisa) zatražio na ime naknade neimovinske štete iznos od 70.000,00 kuna i na iznos imovinske štete iznos od 11.500,00 kuna. U tužbi od 16. kolovoza 2017. (list 1. do 4 spisa) zatražio je na ime naknade neimovinske štete iznos od 60.000,00 kuna i na iznos imovinske štete iznos od 10.800,00 kuna. Podneskom od 24. srpnja 2018. (list 89. do 90 spisa) zatražio je na ime naknade neimovinske štete iznos od 24.000,00 kuna i na iznos naknade imovinske štete iznos od 7.760,00 kuna. Podneskom od 17. prosinca 2018. (list 126. do 127 spisa) zatražio je na ime naknade neimovinske štete iznos od 27.000,00 kuna i na ime naknade imovinske štete iznos od 7.760,00 kuna. Podneskom od 17. lipnja 2020. (list 157. do 159 spisa) zatražio je na ime naknade neimovinske štete iznos od 45.000,00 kuna i na ime naknade imovinske štete iznos od 7.760,00 kuna. Konačno, podneskom od 20. studenoga 2020. (list 207. do 209) zatražio je na ime naknade neimovinske štete iznos od 37.000,00 kuna i na ime naknade imovinske štete iznos od 7.760,00 kuna. Dakle, tužitelj tijekom postupka niti u jednom podnesku nije postavio viši zahtjev od onoga koji je potraživao odštetnim zahtjevom. Stoga mu i pripadaju zakonske zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva kako su to pravilno dosudili i nižestupanjski sudovi, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda.
12. Ovdje još valja naznačiti da tuženik u reviziji problematizira pitanje zastare (točka 7. revizije), ali mu za to pitanje revizija nije dopuštena pa o tome ovaj sud nije mogao odlučivati.
13. Stoga je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.
14. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju i odlučiti kao u točki II. izreke (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
