- 1 -              Revd 2834/2023-2

Broj: Revd 2834/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J. i p. d.o.o. S., protiv tuženice V. K. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., radi osnivanja prava plodouživanja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1003/2022-2 od 26. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-216/2020 od 10. svibnja 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se djelomično odbija, a djelomično odbacuje, dok se dopuna prijedloga odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici da tužitelju ispusti ispravu podobnu za upis prava doživotnog plodouživanja na ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3847/4 Z.U. 3326 K.O. R. u protivnom da će istu zamijeniti presuda pa da je tužitelj ovlašten zatražiti i postići upis prava doživotnog plodouživanja na svoje ime na ½ predmetne nekretnine.

2. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, te i dopunu prijedloga, zatraživši i troškove postupka po prijedlogu.

2.1. U odgovoru na prijedlog tužitelj je osporio sve navode istog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje za koje tuženica smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.

4. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili, ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda RH, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Pravnim pitanjem tuženica problematizira da li predugovor proizvodi prava i obveze glavnog ugovora, ukoliko u smislu odredbe čl. 268. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ima sve bitne sastojke glavnog ugovora ili tek proizvodi obvezu da se sklopi drugi, glavni ugovor.

5.1. U konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi su smatrali da Predugovor od 2. veljače 2010. sadrži sve bitne sastojke ugovora. Odredbom čl. 268. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) određeno je da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Stoga je odgovor na postavljeno pitanje sadržan u navedenoj odredbi ZOO.

6. Nadalje, tuženica svoj prijedlog obrazlaže i povredom prava na pravično suđenje ne precizirajući je li zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i kojih ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predlagateljica drži da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

8. U odnosu na navode tuženice o povredi prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene odredbe čl. 268. st. 3. ZOO, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu može doći u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9. Budući su stranke u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno, to je u cijelosti zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora, očitovanje o zahtjevima i navodima protivne strane, kao i korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava. S druge strane, nižestupanjski sudovi su u svojim odlukama iznijeli razloge, među ostalim, i o tome zbog čega smatraju da Predugovor sadrži sve bitne sastojke ugovora, iz čega proizlazi da navedene odluke nisu ni arbitarne ni nerazumne.

10. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

10.1. Predlagateljica nije dokazala činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje, kojima bi učinila vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka ili bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Posljedično tomu, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede njenih temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

11. Slijedom svega navedenog, proizlazi da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti je predlagateljica učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, pa je njen prijedlog i dopunu valjalo djelomično odbiti a djelomično odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 4. i 5. i čl. 389.b st. 1. ZPP.

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.