REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2211/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici u Puli, protiv tuženice Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska Avenija 6, zastupane po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, postupajući po prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2724/2024-3 od 30. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-362/2022-18 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2724/2024-3 od 30. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-362/2022-18 od 3. lipnja 2024., navodeći jedanaest skupina pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava zajamčenih odredbama čl. 14. st. 2., čl. 18. st. 1. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) te čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da svih jedanaest skupina naznačenih pravnih pitanja kojima se problematizira ocjena suda u pobijanoj odluci kroz pravilnu primjenu materijalnog prava i to kroz primjenu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007) te kroz okolnosti koje je sud trebao ocjenjivati za pravilnu ocjenu osnovanosti, nadalje kroz institute zastare, kamata i dr., kao i kroz pravilnu primjenu procesnog prava zbog neprovođenja vještačenja i navodnog izostanaka obrazloženja, a kojim pitanjima se problematizira ocjena i zaključci suda o ništetnosti tzv. ulazne i izlazne naknade za obradu kredita, nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime materijalno pravna pitanja u prijedlogu nisu važna jer su sudovi zauzevši shvaćanje u pobijanoj odluci o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu postupili sukladno shvaćanju ovoga suda izraženog u odlukama broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., broj Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024 i dr. (glede ulazne naknade, odnosno naknade za obradu kredita) te shvaćanju izraženog u odlukama broj Rev- 112/2018 od 9. ožujka 2022., broj Rev-1020/2021 od 4. listopada 2022. i dr. (glede izlazne naknade, odnosno naknade za prijevremenu otplatu).
3.2. Pitanja kojim problematizira zaključke sudova koji su prethodili primjeni materijalnog prava, smatrajući ih pogrešnim jer je tužitelj po navodima predlagatelja ekonomist po struci, također nisu važna za drugačiji ishod ovoga spora jer u pobijanoj presudi nije izneseno pravno shvaćanje temeljeno na tim pretpostavkama, zbog čega o odgovoru na tako postavljena pitanja ne može ovisiti ishod ovoga spora.
3.3. U odnosu na procesno pravna pitanja ovaj sud ne nalazi da su počinjene postupopravne povrede parničnog postupka na koje se pitanjima ukazuje.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. ZPP ovaj sud je zaključio da tuženica pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi neslaganje o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.1. U postupku pred nižim sudovima tuženici je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.
5.2. U odnosu na prigovor koji se odnosi na navodnu diskriminaciju tuženice, protivnu čl. 14. Ustava treba naglasiti da je ovaj prigovor nedovoljno obrazložen. Naime, tuženica niti ne navodi po kojoj od osnova navedenima u spomenutim člancima je navodno bila diskriminirana i/ili u odnosu na koju grupu pojedinaca je navodno bila diskriminirana. U svakom slučaju, ništa u postupku pred nižim sudovima ne ukazuje da je tuženica bila diskriminirana po bilo kojoj osnovi.
5.3. Što se tiče navoda o povredi čl. 18. Ustava, također su od strane ovoga suda ocjenjeni neosnovanim, jer je tuženica imala pravo na žalbu te je o njezinoj žalbi i odlučeno drugostupanjskom odlukom koju u odluku tuženica pobija ovim izvanrednim pravnim lijekom.
6. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, prijedlog za dopuštenje revizije trebalo odbaciti kao nedopušten u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP, pa je riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
