REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2190/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Miji Šarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika 1. RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao nasljednici pok. GF, zastupani po punomoćniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-307/2023-3 od 12. srpnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5016/2018-27 od 10. studenog 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto, peto i šesto naznačeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na sedmo naznačeno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-307/2023-3 od 12. srpnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5016/2018-27 od 10. studenog 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili sedam pravnih pitanja za koja smatraju da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za neka pitanja su naznačili razloge važnosti (prvostupanjske odluke Upravnog suda) te su istaknuli da za pitanja od prvog do četvrtog nema sudske prakse, a za pitanja šest i sedam da ovaj sud nije izrazio shvaćanje. Predlagatelji su podnijeli i prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer da su im u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije povrijeđena i ustavna prava.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. U odnosu na prvih šest pitanja predlagatelji su se pozvali na odluke prvostupanjskih upravnih sudova koje odluke ne mogu predstavljati razlog važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 2. ZPP. Predlagatelji su istaknuli da u odnosu na naznačena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo shvaćanje odnosno da ne postoji sudska praksa ovog suda o naznačenim pitanjima. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i o pitanjima koja su tuženici problematizirali tijekom postupka, a tuženici ne tvrde da praksa viših sudova o navedenim pitanjima nije jedinstvena u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP (već su se pozvali na prvostupanjske odluke upravnih sudova). Stoga naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na prvih šest naznačenih pitanja pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na sedmo naznačeno pitanje predlagatelj nije naznačio razloge važnosti odnosno nije se pozvao niti na jednu drugostupanjsku odluku, odnosno odluku ovog suda u kojima bi bilo izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci, a okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Stoga je u odnosu na sedmo pitanje valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.a st. 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
6. Prijedlog podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na navode predlagatelja da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na razumnu sudsku odluku te ističe da su sudovi u ovom sporu sudili arbitrarno.
7. U vezi navoda predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima te da ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelji nisu imali pravično suđenje ili da bi mu bio onemogućen pristup sudu.
9. Prema ocjeni ovog suda predlagatelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
