REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4856/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, sa sjedištem u Zagrebu, Margaretska 3, Područni ured Dubrovnik, Dubrovnik, Bana Josipa Jelačića 2, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Dubrovnik, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1767/2024-3 od 10. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-215/2019 od 11. listopada 2021., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1767/2024-3 od 10. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-215/2019 od 11. listopada 2021.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članaka 382. i 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje četiri pravna pitanja u odnosu na koja ističe da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a pitanja glase: „1) Je li u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZZO isplatio svom osiguraniku teret dokaza (članak 219. stavak 1. ZPP) glede plaćanja i visine isplaćenog iznosa na HZZO-u, a sve ako je osiguravatelj štetnika osporio činjenicu plaćanja i priložene isprave HZZO-a, obzirom da je HZZO priložio isključivo izliste iz svog računala (izvode iz poslovnih knjiga) i tabelarne prikaze troškova liječenja, a koji prema dosad zauzetom stavu ne predstavljaju javnu ispravu (Rev-977/2016 od 19. studenog 2019)? Može li sud donijeti presudu temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijsko – knjigovodstvene struke koji je prilikom vještačenja imao na uvid samo izliste iz računala tužitelja (izvode iz poslovnih knjiga) i tabelarne prikaze troškova liječenja, a koje je tuženik osporio tijekom prvostupanjskog postupka;
2) Je li sud koji je izveo dokaz vještačenjem u svojoj odluci dužan analizirati provedeno vještvo i osvrnuti se na prigovore koje je tuženik istaknuo tijekom postupka i obrazložiti iz kojih razloga je iste otklonio, odnosno je li dužan svoje uvjerenje koje izvodi iz provedenog vještačenja opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima temeljem kojih bi se moglo provjeriti imaju li zaključci suda pravnu i činjeničnu osnovu? Može li sud svoju odluku temeljiti isključivo na očitovanju vještaka o činjenicama o kojima ne postoje materijalni dokazi u spisu, niti ih je moguće provjeriti na bilo koji drugi način, nego se isto temelji na korespondenciji jedne strane u postupku i vještaka, a kojoj nije svjedočio niti sud niti druga strana u postupku, i to na način da u presudi isključivo navede da utvrđena činjenica na kojoj se temelji odluka proizlazi iz vještačenja;
3) Predstavlja li promjena pravnog shvaćanja i načina ocjene dokaza iz odluke drugostupanjskog suda u odnosu na obrazloženje njegove prethodne odluke donesene rješenjem, kod istovjetne činjenične i pravne situacije, povredu odredaba parničnog postupka kojom je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH;
4) Može li se utvrditi uzročno - posljedična veza između troškova i prometne nesreće bez medicinske dokumentacije osiguranika tužitelja i računa za troškove liječenja? Ima li sud stručno znanje da bez medicinske dokumentacije, potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad i računa za troškove liječenja utvrđuje uzročno - posljedičnu vezu između nastalih troškova liječenja i prometne nesreće?“.
2.1. Predlagatelj u odnosu na naznačena pitanja nalazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda izražene primjerice u odlukama broj Rev-1034/2021 od 8. veljače 2023., Rev-997/2016 od 19. studenoga 2019., Rev-133/2023 od 6. studenoga 2020., Rev-2418/2016 od 12. svibnja 2021., kao i od prakse Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3068/220 od 3. travnja 2014. (u odnosu na prvo naznačeno pitanje), da odstupa od prakse Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-515/2020 od 7. listopada 2020. (u odnosu na drugo naznačeno pitanje), da je postupanje drugostupanjskog suda protivno sudskoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci broj U-III-3935/2017 od 10. lipnja 2021., a kojom se utvrđuje povreda ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava RH zbog nedosljednosti u pravnim shvaćanjima istog suda o istoj stvari bez da je takva promjena obrazložena racionalnim i objektivno opravdanim razlozima (u odnosu na treće naznačeno pitanje), te da odstupa od prakse drugostupanjskih sudova izražene u odlukama Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1041/2020 od 10. studenoga 2020., Pž-2563/2019 od 17. studenoga 2020. i Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž- 908/2013 od 20. travnja 2015.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. O odgovoru na prvo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu. Predlagatelj problematizira teret dokaza spornih činjenica plaćanja troškova liječenja te visine istih troškova, postavljajući pitanje je li teret dokaza na tužitelju (HZZO-u), koje pitanje, međutim, ne prati činjenice utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Naime, ove sporne činjenice sud je u konkretnom slučaju utvrđivao izvođenjem dokaza koje je predložio tužitelj, uz ostalo i izvođenjem dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.
5.1. Predlagatelj prvim pitanjem ujedno problematizira činjenična utvrđenja suda temeljem provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, polazeći pri tome od tvrdnje da je vještak prilikom provođenja ovog vještačenja izvršio uvid „samo u izliste iz računala tužitelja (izvode iz poslovnih knjiga) i tabelarne prikaze troškova liječenja“, što nije točno jer je vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke u svojem iskazu obrazložila na koji način je utvrdila činjenicu spornih plaćanja, referirajući se uz ostalo i na izvode o plaćanjima, kao i podatke o plaćanjima iz računalnog sustava tužitelja.
6. Nadalje, ni o odgovoru na drugo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu, budući je u postupku pred nižestupanjskim sudovima u provođenju financijsko- knjigovodstvenog vještačenja provedeno saslušanje vještaka u odnosu na prigovore tuženika. Sadržajem ovog pitanja predlagatelj zapravo problematizira pravilnost činjeničnih utvrđenja drugostupanjskog suda iz provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, smatrajući da ista nisu opravdana uvjerljivim i logičnim razlozima, odnosno da za ista ne postoje materijalni dokazi u spisu, što međutim ne odgovara stanju predmetnog spisa.
7. Niti treće naznačeno pitanje ne predstavlja važno pravno pitanje, budući se tiče procesnog rješenja o upravljanju postupkom, s kojim sud nije vezan, te ovom tvrdnjom predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. Ustava Republike Hrvatske.
8. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje također valja ukazati da niti ovo pitanje ne prati činjenice utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima, budući je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te predmetnih troškova liječenja i bolovanja, utvrđivao provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem, kao i pregledom spisu priležeće medicinske dokumentaciju na koju se vještak medicinske struke (i) osvrnuo u svojem nalazu i mišljenju.
9. U opisanim je okolnostima prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
