REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4715/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, mr. sc. Neri Radas i Slavka Pavkovića članova vijeća, u ovršnom predmetu prvoovrhovoditelja LD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i drugoovrhovoditeljice LDM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa kao punomoćnik prvoovrhovoditelj, protiv ovršenika PD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, radi ostvarivanje tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje, odlučujući o prijedlogu ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-673/2024-2 od 24. lipnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr- 502/2022 od 27. prosinca 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika PD odbacuje se.

II. Odbija se zahtjev prvo i drugoovrhovoditelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-673/2024-2 od 24. lipnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-502/2022 od 27. prosinca 2023. izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - dalje: OZ).

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja radi postavljenih pitanja kako slijedi:

„1. Je li u smislu čl. 265. st. 1. Ovršnog zakona za ocjenu postojanja radnje ponovnog smetanja posjeda potrebno utvrditi sadržaj radnje prethodnog smetanja posjeda kako bi se utvrdila istovjetnost radnje kojom se ponovno smetanje posjeda u biti ne razlikuje od prijašnjeg?

2. Razlikuju li se u bitnom radnja promjene brave na vratima kojom je suposjed nekretnine oduzet i radnja skidanja pločice s imenom s ulaznih vrata ako takvom radnjom skidanja pločice s imenom s vrata posjed uopće nije oduzet?

3. Je li u smislu čl. 265. st. 1. Ovršnog zakona za ocjenu ponovnog smetanja posjeda koje se "u biti ne razlikuje od prijašnjeg" bitna činjenica objektivne nemogućnosti posjedovanja stvari?“.

2.1. Navedena pitanja smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ovrhovoditelji su predložili da se prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika odbaci, a podredno odbije.

4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ocijenjeno je da u prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenika, osim što su u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja, ovršenik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, niti su uz prijedlog dostavljene ili bar određeno naznačene odluke višeg suda ili revizijskog suda, a u kojima da bi o postavljenim pitanjima bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

4.1. Osim toga, valja reći i to da za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima i da su odgovori na postavljena pitanja važni za odluku u sporu jer da je pobijana odluka posljedica pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pravna pitanja, a o kojima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje.

4.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz članka 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.

5. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije ovršenika, to prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika nije dopušten.

6. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

7. Ovrhovoditeljima nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP te čl. 21. st. 1. OZ-a). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 21. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić